Podeljeno carstvo

Zac Poonen
(preveo Milenko Isakov)

„Car oštro odgovori narodu,
pošto je odbacio savet koji su mu dale starešine,
a prihvatio savet mladića…“

(1.Carevima 12:13)

Od 12.poglavlja pa do kraja 1.Knjige o carevima čitamo o podeljenom carstvu. Solomun je bio veoma surov car koji je primoravao ljude da vredno rade gradeći njegovu palatu i služeći mu na razne druge načine. Kada je njegov sin Rovoam došao na tron, neki ljudi su mu došli i rekli: „Tvoj otac je na nas nametnuo težak jaram. Molimo te olakšaj nam taj jaram“ (1.Car.12:4). Car im je rekao da se vrate nakon tri dana. Tokom ta tri dana, Rovoam se konsultovao sa starešinama koje su rekle da bude blag prema svojim podanicima i da će mu radosno služiti zauvek. Zatim se konsultovao sa mladićima koji su rekli da bude još tvrđi prema podanicima i da im kaže: „Moj mali prst je deblji od struka moga oca. Moj otac vas je kažnjavao običnim bičevima, ja ću vas kažnjavati teškim korbačima“ (1.Car.12:11). Kao i mnogi drugi bezumni ljudi nakon njega, Rovoam je poslušao mladiće, a ne starešine. Rezultat toga bio je gubitak 85% njegovog carstva. Deset plemena se odvojilo od njega. Kako je Rovoam bio bezuman! On je podelio svoje carstvo izrekavši jednu bezumnu rečenicu.


Samo je pleme Jude i Venijamina (na jugu) ostalo lojalno Rovoamu. Jerovoam je postao car ostalih deset plemena na severu i njihovo carstvo se nazvalo Izrael. Jerovoam je shvatio da će izgubiti vladavinu nad svojim narodom ako dopusti da idu u Jerusalim tri puta godišnje, kako su to zahtevali godišnji praznici, i da se mešaju sa narodom južnog carstva. Da bi ih sprečio da odlaze u Jerusalim, on je izgradio mesto obožavanja u Sihemu da bi narod mogao da slavi svoje praznike na tom mestu. Tamo je postavio idole i uveo narod u idolopokloničku službu.


U 13.poglavlju čitamo o mladom proroku koji je dobio poruku osude protiv cara Jerovoama. On je otišao i verno prosledio tu poruku, a Gospod je na natprirodan način potvrdio njegovo proroštvo caru. Car je zatim pozvao proroka u svoju kuću na obrok i radi nagrade. Međutim, Gospod je još ranije rekao proroku da ništa ne jede i ne pije dok se ne vrati svojoj kući. Mladi prorok je bio veran Gospodnjoj zapovesti i rekao je caru da ako bi mu dao i pola svog carstva, neće doći kod njega. Kako je bio veran čovek! Samo da je ostao takav do kraja!


Međutim, postojao je jedan stari prorok u tom kraju koji je čuo šta se dogodilo i bilo mu je krivo što je Bog izabrao mlađeg čoveka da prenese svoju snažnu poruku caru. Bio je ljubomoran. On je otišao i sreo se sa mladim prorokom i slagao ga rečima da mu je „Gospod rekao“ da pozove mlađeg proroka kući na obrok. Mladić, poput bezumnog čoveka, umesto da posluša originalnu Božiju zapovest koju je primio, poslušao je starog proroka i otišao kod njega na obrok, misleći da se Gospod predomislio bez da ga o tome informiše! Zbog njegove neposlušnosti, Gospod je kaznio mladog proroka. Lav ga je sreo na putu i ubio.


Kakvu lekciju možemo da naučimo iz ovog primera? Danas postoji mnogo penzionisanih „proroka“ koji su ljubomorni na mlađe proroke i često traže priliku da ih unište. Mladi proroci moraju biti obazrivi na te penzionisane „proroke“ koji su odstupili od Boga. Čuvajte se svih onih koji vam kažu: „Gospod mi je rekao da ti kažem ovo ili ono…“ Ne verujte im! Ako Gospod želi da vam dâ neku reč, On će to učiniti direktno – jer vam je dao svog Svetog Duha, za razliku od ljudi koji su živeli u starom zavetu.