Samuilo kao prorok (2)

Zac Poonen
(preveo Milenko Isakov)

„Kad je kovčeg Gospodnjeg saveza došao u tabor
sav Izrael povika gromkim glasom,
tako da se zemlja potresla.“

(1.Samuilova 4:5)

U 1.Sam.4:3 čitamo o vremenu kada su se Izraelci borili protiv Filisteja i bili poraženi. Starešine su se pitale: „Zašto je Gospod dozvolio da budemo poraženi danas? Mora da je zato što nismo doneli ovde kovčeg zaveta.“ Nisu shvatali da su bili poraženi zbog njihovih greha. Kovčeg je bio samo simbol. Oni su mogli imati simbol bez Boga – baš kao što je lomljenje hleba danas simbol. Možeš lomiti hleb i piti iz čaše, a ipak nemati zajednicu sa Gospodom. Tako su doneli kovčeg u njihovu sredinu. Kada je kovčeg stigao, oni su klicali toliko glasno da je zemlja počela da podrhtava (stih 5). I danas mnogi hrišćani misle da je Bog među njima jedino kada su glasni.


Šta se desilo? Pre nego što je kovčeg stigao, Filisteji su ubili 4.000 Izraelaca u bitki (stih 2). Nakon što je stigao kovčeg i nakon što su Izraelci klicali: „Haleluja, slava Gospodu“, Filisteji su ubili 30.000 Izraelaca (stih 10)!!


Postoji nešto što možemo naučiti iz ovoga. Ne možeš dovesti Boga u situaciju time što donosiš simbole i rituale, ili vičeš i slaviš Ga. Postoji mnogo crkava gde ima i simbola i klicanja, ali su ljudi unutra svi poraženi grehom. Veoma često je slučaj da oni koji najglasnije kliču takođe su i najviše poraženi, kao što smo videli malo pre!


Božija prisutnost se nalazi u crkvama koje su slobodne od greha, a ne u crkvama koje su bučne i preglasne. Bog traži ljude koji imaju čistu savest, koji ne obožavaju bogove zadovoljstava, novca i zabave. U tom slučaju glasno vikanje i slavljenje Boga postaje značajno. Gde god je Bog, tu je pobeda – sa ili bez vikanja, emocionalnog napona i fizičkih manifestacija. Međutim, ako je sve to prisutno, a ljudi su poraženi grehom, tada Bog zasigurno nije među njima. Razumevanje ove jednostavne istine će nas sačuvati od mnogih prevara u ovim poslednjim danima.