Zac Poonen
(preveo Milenko Isakov)
“U to vreme je Debora proročica, žena Lafiditova, sudila Izraelu.”
(Sudije 4:4)
Da li je Bog odredio da žene budu vođe Njegovog naroda? Božiji prvi izbor je uvek čovek, kao što kaže u 1.Tim.2:12-14, iz dva razloga. Prvo, Adam je najpre storen, a Eva je stvorena da bude pomoćnica Adamu. Drugo, Eva je bila prevarena i prva je zgrešila. Zato Gospod kaže preko apostola Pavla sledeće: “Ženi ne dopuštam da vlada nad čovekom u crkvi.” Žena može voditi i učiti decu u nedeljnoj školi, ili druge žene na ženskim sastancima. Ona takođe može učiti svoju decu kući, ali ne može biti starešina u crkvi. To je savršena volja Božija. U Isaiji kaže da se stvari nalaze u zaista patetičnom stanju kada Božiji narod vode žene (Isaija 3:12).
Međutim, šta Bog treba da radi kada vidi da su svi muškarci u Izraelu (ili u crkvi) lenji, tromi i kukavice? Tada Bog podiže “Deboru”. Tokom istorije hrišćanstva, Bog je podizao mnoge “Debore” da budu Njegove sluškinje – i želim da slavim Boga za svaku od njih. Bog je moćno koristio žene kao misionare i pisce da se spašavaju duše i da se gradi telo Hristovo. Kada Bog ne može da nađe čoveka, On će koristiti ženu – u bilo kojoj službi. To možemo da naučimo iz primera Debore.
Obećanje za novozavetno doba jeste ovo: “Izliću svog duha na vaše sinove i kćeri – i proreći će sinovi vaši i kćeri vaše” (Dela 2:17,18). Filip je imao četiri neudate ćerke – sve su iskoristile to Božije obećanje i prorokovale su (Dela 21:9).
Iako žene nisu pozvane da budu starešine u crkvi ili da uče, one ipak mogu prorokovati (“izgrađivati, ohrabrivati i tešiti – 1.Kor.14:3) i objavljivati Božiju Reč u crkvi. 1.Kor.11:5 je vrlo jasno po tom pitanju.
Debora je bila proročica (4:4). U novom zavetu nema proročica, ali ih je bilo u starom zavetu. Debora je bila Lafiditova žena. On nije sprečavao svoju ženu da bude sudija. On je sedeo pored nje krotkog i tihog duha i ohrabrivao je u njenoj službi! Možda je pomagao tako što je čuvao decu kod kuće. Bog nije mogao da koristi brata Lafidita, ali je mogao da koristi njegovu ženu.
U delima apostola čitamo o jednom bračnom paru – Akili i Priskili. Čini se kao da je Priskila poznavala Boga i Pismo bolje od svog muža Akile. Kažem ovo zato što se pet puta spominju zajedno u Novom zavetu, a četiri puta se o njima govori kao o “Priskili i Akili”, a ne o “Akili i Priskili” (Dela 18:18,26, Rimlj.16:3 i 2.Tim.4:19)! Taj redosled ima svoj značaj. Jasna je činjenica da postoje mnoge žene koje poznaju Boga i Pismo bolje od svojih muževa.
Priskila je bila divna sestra koja je znala da se pokori svom mužu Akili. Kada je jednom prilikom čula Apolosa u sinagogi i shvatila da nije u potpunosti razumeo istinu, ona ga je pozvala kući, sela sa svojim mužem i objasnila Apolosu put Božiji, a to je donelo revoluciju u službi Apolosa (Dela 18:24-28). Ona nije ustala u sinagogi i tamo ga korigovala. Ne. Pozvala ga je kući. To je divan primer sestre koja je znala svoju ulogu kao žena, ali koja je posedovala Božije pomazanje u svom životu kojim je blagosiljala čak i muškarce. Apolos je na kraju postao saradnik apostola Pavla. Međutim, neko ko ga je najpre doveo na pravi put bila je žena – Priskila!