Kvalifikacije za vođstvo (1)

Zac Poonen
(preveo Milenko Isakov)

„Izaberite sebi iz svakoga plemena ljude mudre, razumne i iskusne
da vam ih postavim za glavare.“

(5.Mojsijeva 1:13)

U poglavlju 1:13 vidimo kako Mojsije daje savet u vezi vođa koje je birao za Izrael. Želim da vidite tri kvaliteta koja je tražio – mudrost, rasuđivanje i iskustvo.


Prvi uslov bila je mudrost. Mudrost se razlikuje od znanja. Znanje dolazi kroz proučavanje, tako da se pametni ljudi odlikuju znanjem. Mudrost dolazi prolaženjem kroz mnoge probe, tako da se verni ljudi odlikuju mudrošću. Mudrost je zapravo primena znanja u praktičnim životnim situacijama. Možeš imati mnogo biblijskog poznanja, ali ne i božanske mudrosti. Knjiga Izreka stavlja veliki akcenat na sticanje mudrosti – ne na poznanje Pisma, nego na poznavanje Boga. Biblija je sredstvo kojim stičemo mudrost i upoznajemo Boga. Mnogi ljudi koji proučavaju Bibliju stiču znanje, ali drvo poznanja donosi smrt. Znanje nadima (1.Kor.8:1). Drvo života donosi mudrost koja nas uči kako da živimo i kako da reagujemo u različitim situacijama u životu. Dakle, mudrost je prvi uslov za vođu.


Drugi uslov bilo je rasuđivanje. To je jedna od najvećih potreba u današnjem vođstvu – sposobnost da razlikujemo pobožno od ljudskog – ne pobožno od demonskog, jer je to lako, nego između onoga što je od Boga i onoga što je od čoveka, duhovno od duševnog.


Ponekad ljudi kažu: „Dobro, svi smo mi samo ljudi“, ali Pavle je ukorio Korinćane što „hodaju po čoveku“ (1.Kor.3:3). Ne treba da se ponašamo kao ljudi. Treba da hodamo kao Isus Hrist. „Onaj koji ostaje u Njemu treba da hoda kako je On hodao“ (1.Jov.2:6). Lako je rasuditi između duhovnog čoveka i telesnog čoveka koji živi u grehu, ali treba da budemo sposobni da razlikujemo duhovnog čoveka od duševnog čoveka koji živi po ljudskim sposobnostima. Kada slušaš čoveka koji govori, treba da budeš sposoban da razlučiš da li čovek govori iz svog srca ili iz svoje glave. Ono što dolazi iz ljudske glave ići će samo u glave drugih ljudi, ali ono što dolazi iz ljudskog srca ići će u srca drugih ljudi. Isus je uvek govorio iz svog srca. Moramo naučiti da govorimo iz naših srca. Biblija je napisana za naša srca, a ne za naše glave. Psalmista je rekao: „Zatvorio sam tvoju reč u moje srce (ne u moje pamćenje) da ti ne grešim“ (Ps.119:11).