Milenko Isakov
„Ne budite srebroljupci, nego budite zadovoljni onim što imate“
(Jevrejima 13:5)
Prošli put smo započeli sa ovom temom i posmatrali smo stihove iz Fil.4 gde apostol Pavle kaže da je naučio da bude zadovoljan u svim okolnostima. Videli smo da Gospod želi da svakodnevno učimo da budemo zadovoljni i zahvalni. Danas ćemo nastaviti sa istom temom i pogledaćemo još neke delove Pisma koji govore o tome.
Naš uvodni stih kaže: „Ne budite srebroljupci, nego budite zadovoljni onim što imate, jer Bog je rekao: ‘Nikada te neću napustiti i nikada te neću ostaviti’. Zato sa pouzdanjem možemo da kažemo: ‘Bog mi je pomagač, neću se plašiti šta mi može čovek’.“ Ovi stihovi su mi jako dragoceni. Razlog našeg zadovoljstva je upravo to što je Bog rekao da nas nikada neće napustiti. Našim nezadovoljstvom zapravo dokazujemo neveru u to predivno Božije obećanje.
Naravno, ne želimo ovo posmatrati suviše dogmatično i tvrditi da ne postoje situacije u kojima možemo biti nezadovoljni. Naravno da imamo pravo da budemo nezadovoljni lošim stvarima. Imamo pravo da budemo nezadovoljni grehom u svom životu ili stvarima koje se dešavaju u našoj kući, komšiluku ili mestu, a koje ne donose slavu Božijem imenu. Međutim, ovde u Jevrejima se više radi o materijalnim stvarima, odnosno da nije ispravno biti usredsređen na nezadovoljstvo usled svog materijalnig statusa. Suština je da naš prioritet nije materijalizam, nego zadovoljstvo u svemu čime smo obdareni, jer je Bog sa nama.
Koliko smo skloni da gunđamo ili komentarišemo protiv nečije propovedi, ili protiv ovog brata ili one sestre? Naš molitveni život zapravo pokazuje naše duhovno stanje. Biblija govori o našoj potrebi da se molimo jedni za druge i da je ustvari naša dužnost da zahvaljujemo Bogu jedni za druge. U 2.Sol.2:13 piše: „A mi smo uvek dužni da zahvaljujemo za vas braćo koju Gospod voli, jer vas je Bog od početka izabrao da se spasete tako što će vas Duh učiniti svetima, i verom u istinu.“ Pogledaj iskreno brata i sestru u oči i reci mu: „Baš sam zahvaljivao Bogu za tebe u molitvi! Zahvaljivao sam što te On voli i što te je izabrao da budeš spašen!“ Kada si poslednji put nekom to rekao? Radije ćeš mu ispričati nešto loše o trećem bratu ili sestri, zar ne?
Sada želim da podelim sa vama pesmu koju je napisao čovek čija supruga je umrla.
Nisam znao
Nisam znao koliko mi je značila,
nisam znao koliko je mogla da bude strpljiva,
nisam shvatao dok nije otišla.
Koliko mnogo žena svakodnevno pomaže čoveku,
O, nisam znao koliko sam nekada bio nepromišljen i bezuman,
Dok nisam video da je umrla.
Nisam znao za krst koji je strpljivo uz osmeh nosila,
ili boli privezane joj za srce
video sam samo njen osmeh i mislio da je srećna.
Olako sam shvatao nepostojeće radosti.
Mogao sam joj pomoći tada, ali nisam znao.
Mislio sam da se nepotrebno brine,
ali njen život je bio povezan nečujnim žaljenjem,
Mogao sam učiniti mnogo više znajući njene boli,
ili bar pokušati da to učinim,
ali sada kada sam sâm na kraju,
vidim koliko je mnogo bola njen osmeh sakrio od mene.
Nisam znao koliko sam se oslanjao na tu malu ženu
sve dok nije otišla.
Koliko mi je značilo njeno strpljenje i ljubaznost
u svim tim godinama.
Koliko sitnih stvari je radila
da bi moj put bio lakši.
O, nisam znao!
Često ne vidimo vrednost nečega što imamo sve dok to ne izgubimo! Neka nam Bog pomogne da još za života iskažemo poštovanje, zahvalnost i zadovoljstvo jedni drugima, posebno na porodičnom nivou. Kažimo ženi ili mužu koliko nam znače i koliko smo zahvalni za njih, da ne bismo dočekali situaciju autora ove pesme.
Gospode Isuse, pomozi nam da svakodnevno učimo da budemo zahvalni i zadovoljni u svim okolnostima koje Ti kreiraš. Potreban si nam svakog momenta i pomozi nam da često iskazujemo zahvalnost i poštovanje ljudima koji su oko nas i koji nam znače. Amin!