Put učeništva – 2

Zac Poonen

U poslednjih nekoliko sedmica razmišljali smo o nekim osnovnim istinama i ja sam spomenuo da smo te istine počeli da učimo odmah iz početka kada smo započeli našu crkvu pre 39 godina. Postoji potreba da se to s vremena na vreme ponavlja iz dva razloga. Prvi razlog je što su se novi ljudi pridružili crkvi i oni nikada nisu čuli te stvari. Takođe, oni koji su se rodili kasnije nisu čuli te stvari, čak i oni koji su pre nekoliko godina bili deca, a sada su došli u godine razumevanja.

Dakle, ako se sećate, u početku smo razmišljali o tome šta znači pokajanje, šta znači imati veru, o značenju vodenog krštenja i značenju krštenja Svetim Duhom. To su osnove hrišćanskog života. Mnogi ljudi misle da je krštenje Svetim Duhom najviši nivo. Nije! To je azbuka! Neki ljudi, pošto imaju tu ideju, misle da su duhovni pošto su kršteni Duhom Svetim. Ne, to samo znači da su prešli iz zabavišta u prvi razred, a ako to nisi primio znači da si propustio jedan predmet u zabavištu. Učio si samo druge predmete. Dakle, želim da stavim krštenje Svetim Duhom na njegovo pravo mesto.

Nakon toga smo razgledali opravdanje verom. Vrlo je važno da u crkvi kao što je naša, gde se propoveda o svetosti, o suđenju sebe, savršenstvu, posvećenju itd., budemo snažno utemeljeni na opravdanju verom. Ako ne, otići ćemo u osuđivanje, obeshrabrenje, suđenje drugih i mnoge druge probleme. To je kao kada se sruši četvrti sprat zgrade zbog toga što temelj nije ispravno postavljen. Dakle, vrlo je važno razumeti da čak i ako su svi tvoji gresi oprošteni, još uvek ne možeš stojati pred Bogom, jer imaš izopačenu prirodu. Te izopačene prirode, koju Biblija naziva telom, nećeš se rešiti dok Isus ne dođe drugi put. Dakle, kako mogu da stojim pred Bogom sa tom izopačenom prirodom, iako su svi moji gresi oprošteni? Mnogi ljudi misle da pošto su njihovi gresi oprošteni mogu stojati pred Bogom. To je zbog toga što ne shvataju koliko je Bog svet. Serafimi pokrivaju svoja lica. Oni nikada nisu zgrešili, a pokrivaju svoja lica, čitamo u Isaiji 6, i govore: „Svet, svet, svet je Bog!“ Zato je prorok Isaija shvatio koliko je Bog svet i ja verujem da postoji velika potreba za mnoge od nas, verovatno za većinu nas, da shvatimo nešto od Božije svetosti. Pošto ne vidimo to jasno, mi mislimo da se možemo vrlo olako približiti Bogu. Ne shvatamo koliko je naše telo pokvareno, a možda pevamo mnogo sentimentalnih pesama Isusu, kao da je On naš drugar, bez ikakvog poštovanja. Mnogo današnjih harizmatskih pesama ne bih otpevao nijednom pošto moj odnos sa Isusom nije takav. Ja imam snažno poštovanje za Njega i to me sprečava da pevam sve te ljubavne pesme koje su poluobraćeni kauboji napisali, a koje mnoge hrišćanske grupe pevaju. Postoji velika potreba za rasuđivanjem. Baš kao što postoji velika potreba da se rasudi u vezi lažnih učenja, postoji velika potreba da se rasudi u vezi duha određene pesme. Ako ne poznaješ Gospoda i ne poštuješ Ga, potpuno ćeš biti zaveden. Postoje vrlo privlačne melodije i ako nam melodija znači više od reči, mi ne poznajemo Boga. Da li znate da Bog nije uznemiren u vezi melodije? Biblija samo kaže da kličemo Gospodu veselo, čak i ako ne znamo da pevamo tačno po notama. Dakle, vrlo je važno da razumemo da smo prihvaćeni od Boga zato što smo obučeni u Hristovu pravednost koja je pripisana na naš račun. To je opravdanje! Ne postoji drugi osnov! Ako se momak danas obratio, on je jednak meni koji sam se obratio pre 55 godina i obojica smo prihvaćeni od Boga po potpuno istom osnovu – u Hristu! Ako to zaboraviš, to postaje koreniti problem mnoštva ponosa, kada misliš da si superiorniji od drugih.

Dakle, govorili smo o pripisanoj pravednosti koja je stavljena na naš račun. To je kao kada bi neko stavio milijardu dinara na tvoj račun. Nisi to zaradio, nego ti je neko dao. Međutim, nakon doga smo govorili o dodeljenoj Hristovoj pravednosti gde treba da dobijamo udeo u toj božanskoj prirodi iznutra, sve više i više. To se naziva posvećenje ili davanje sebe na savršenstvo! I u tom procesu, u našem prošlom proučavanju mi smo govorili o učeništvu koje je zaista jedna osnovna istina. Videli smo dve strane velikog poslanja, ići po celom svetu i propovedati Evanđelje svakom stvorenju (Marko 16) koje prate znaci i čuda čak i danas. Ti možeš iskusiti znake i čuda u svojoj službi ako odlučiš da jednog dana odeš da propovedaš Evanđelje tamo gde ljudi nisu čuli za ime Isus. Nemaš takva iskustva zato što nisi otišao u takve oblasti. To ne znači da se to ne dešava. U delima apostolskim to se dešavalo kada su ljudi otišli u oblasti koje nisu bile zahvaćene Evanđeljem i to se dešava čak i danas, u Indiji. Mi smo to videli. To je Marko 16, znači propovedanje Evanđelja u nezahvaćenim oblastima, dovodeći ljude veri u Hrista, što prate znaci i čuda, i zatim druga strana velikog poslanja bila je, Matej 28. Videli smo da se prave učenici od tih ljudi, od slušaoca i sledbenika. Učenik je onaj koji uči od svog gospodara i sledi ga. To ne prate znaci i čuda, nego, kao što piše u Mateju 28, činjenje svega što je Isus zapovedio. Treba da vidite u tome povezanost. Marko 16 je evangelizacija uz znake i čuda, a Matej 28 je učeništvo sa činjenjem svega što je Isus zapovedio, a možete početi sa propovedi na gori. Zato smo u našim ranim danima provodili mnoge, mnoge sedmice proučavajući propoved na gori, o kojoj malo koja crkva mnogo govori danas.

U vezi učeništva, proveli smo određeno vreme prošli put i proučavali smo Luku 14 gde se spominju uslovi učeništva i ja sam rekao da se tamo spominju tri uslova. Dakle, Isus je rekao učenicima da idu po celom svetu i prave učenike po svim narodima, da ih uče da drže sve što im je On zapovedio. Ako nisi učenik, tada ne možeš činiti sve što je Isus zapovedio. Treba da shvatiš to! Ako nemaš dobar temelj, kako možeš sagradi visoku zgradu? Mnogi ljudi čuju u crkvi poruke o odbacivanju sveg gnjeva, činjenju svega bez prepiranja i gunđanja, ja zapravo citiram stvarne biblijske stihove, „Odbacite sav gnjev“ (Ef.4:31), „Sve činite bez prepiranja i gunđanja“ (Fil.2:14), „Radujte se uvek!“ (Fil.4:4), „Ne brinite se ni za šta!“ (Fil.4:6), „Zahvaljujte za sve!“ (1.Sol.5:18), ovo su zapovesti koje većinu hrišćana uopšte ne dotiče, niti nameravaju da ih poslušaju! Razlog je što shvataju da je jako teško da greh neće vladati nad vama! Jer, osnovu učeništva su preskočili, i to je kao da preskočiš sabiranje, množenje i pređeš na geometriju i kalkulacije i shvatiš da je sve konfuzno. Treba da počnemo sa osnovom i da to shvatimo!

Voleti Isusa više od svih ljudskih bića

Dakle, ako je osoba stabilna po pitanju učeništva, tada će zgrada činjenja svega što je Isus zapovedio (što je ogroman oblakoder) biti stabilna. Zato nemojte zanemariti uslove učeništva! U osnovi, to su tri uslova. Luka 14:25, vrlo je interesantno to videti, ogromno mnoštvo je išlo za Njim i Isus se okrenuo mnoštvu i nije bio zainteresovan za popularnost, nije Ga interesovao njihov novac, nego Ga je interesovalo da oni postanu učenici! Želeo bih da ima više takvih propovednika danas koji kada vide veliko mnoštvo nisu zainteresovani da uzmu novčani prilog od njih, nisu zainteresovni za popularnost, nisu zainteresovani za svoju čast, nego da mogu pravo u lice da kažu, čak i ako ljudi odu, koji su uslovi učeništva. Takav propovednik će više voleti ljude nego sebe. Većina propovednika vole sami sebe. Zato ne govore istinu! Isus voleo ljude i rekao je: „Ako želite da budete moji učenici (ako želite da učite od mene i da me sledite), morate me voleti više od bilo koje druge osobe!“ To je u osnovi značenje stiha 26. Prošli put smo to videli. „Morate me voleti više nego što volite bilo koje ljudsko biće i morate ostati u tom stanju.“

Znate kako kaže starešini u Efesu u Otkrivenju 2 da je ostavio svoju prvu ljubav. To znači da se našlo nešto što je zauzelo mesto koje je ljubav prema Isusu u početku imala. To je poput bračnog para koji su se nedavno venčali, a par godina kasnije izgubili tu ljubav. Ne da je muž sada zainteresovan za neku drugu ženu, ili da je žena zainteresovana za nekog drugog muža, nego su jednostavno izgubili interes jedan za drugog. Njihov bračni život je postao dosadan. Odnos mnogih ljudi prema Isusu Hristu je takav, prilično dosadan. Dakle, u tom slučaju oni su prestali da budu učenici. Ne možeš biti učenik u svakom stanju! Možda si bio pre 20 godina, ali ako želiš da znaš da li si danas učenik, treba da se pitaš da li voliš Isusa više od svakog ljudskog bića na licu zemlje. Više od svoje majke, više od svog oca, žene, dece, braće i sestara u crkvi, drugara, više od bilo koga na svetu. To je broj jedan! I ja sam video u 39 godina propovedanja u našoj crkvi da je Isus u potpunosti u pravu! Video sam mnoge ljude u našim crkvama kako stradaju samo zato što vole nekoga više od Isusa Hrista. Mogu reći da ćeš nastaviti da duhovno stradaš do kraja svog života ako voliš nekoga više od Isusa Hrista. Nema veze ko je u pitanju.

Mnogi ljudi su učinili toliko mnogo toga za nas. Mama i tata znaju da zaplaču i kažu: „O, mi smo učinili toliko mnogo toga za tebe.“ Ja kažem: „U redu, Isus je učinio mnogo više za mene nego moji roditelji.“ Znam da su roditelji učinili mnogo za mene, ali izvinite, Isus je učinio mnogo više, milion puta više! Mnogi ljudi to nisi shvatili i zato vole svoje roditelje više nego što vole Isusa, ili vole svoju ženu ili muža koji je toliko mnogo učinio za njih. Vi niste shvatili šta je Isus učinio za vas. Milion puta više! U tome je stvar. Lako je voleti osobu koja je učinila milion puta više za mene od druge osobe. Ja Ga volim više, pošto je On učinio milion puta više za mene od bilo koje druge osobe. Zašto voliš bilo koju drugu osobu više od Isusa? Reći ću ti! Nisi shvatio šta je Isus učinio za tebe. Nadam se da ćeš shvatiti. To je promenilo moj život. To je doprinelo da moji ciljevi budu ispravni prilično rano u mom hrišćanskom životu. Ja sam shvatio koliko mnogo je Isus učinio za mene, za prljavog grešnika poput mene!

Video sam koliko sam pokvaren i nečist! To je još jedna stvar koju mnogi ljudi nisu shvatili. Nisu videli koliko su pokvareni i prljavi i zato misle da čine uslugu Isusu ako mu predaju svoj život! Ne činiš ti nikakvu uslugu Isusu! On tebi čini ogromnu uslugu sâmim tim činom da je želeo da te pozove! Nisi ti nikada učinio neku uslugu Hristu, niti možeš! Samo se ponizi i shvati koliko te voli i to će promeniti tvoj život. Nama je vrlo lako da volimo nekog ko mene voli toliko intenzivno! Niko nije položio svoj život za mene dok sam bio njegov neprijatelj, osim Isusa Hrista. Treba da razmišljate o tim stvarima. Tada je vrlo lako ispuniti prvi uslov učeništva. Prvi uslov učeništva je vrlo lak kada najpre vidimo koliko On nas voli. Mi Njega volimo pošto je On prvi voleo nas, prvo, i drugo, pošto nam je oprošteno mnogo!

Ja volim Isusa više od mnogih drugih, jer mi je mnogo oprošteno. Možda tebi nije mnogo oprošteno. Ja sam čuo svedočanstva nekih od vas, vi ustanete i kažete: „Odrastao sam u pobožnoj porodici, živeo sam dobrim životom i prihvatio sam Isusa Hrista.“ Ne znam da li ćeš uopšte nekada zavoleti Isusa, pošto nikada nisi imao osećaj da si pokvaren, beskoristan i ni za šta dobar grešnik! Kako možeš voleti Isusa? On ti nije oprostio mnogo! Meni je mnogo oprostio, mnogo! Verovatno više od svih vas, zato Ga volim! Kada verujem to, to me izaziva da Ga volim više od bilo koga. Takođe, to doprinosi da nikada ne prezirem grešnika ili osobu koja se udaljava od Boga, jer shvatam da sam ja najveći grešnik! Ja sam bio osoba koja se najviše udaljila od Boga kada me je Hristos pronašao. Zašto gledate sa visine na druge vernike? Niste shvatili koliko vam je Isus oprostio. I to osnova za ljubav! Onaj kome je mnogo oprošteno mnogo voli. Dakle, nemoj govoriti da ti je mnogo oprošteno ako ne voliš više od drugih! To su prazne reči!

 

Nošenje krsta

Sada prelazimo na drugi uslov učeništva, Luka 14:27, koji je, „Ako ne nosite svog krsta“, što je isto kao i mrziti svoj lični život, sa čime je zaključio, stih 26, „i sâm svoj život“, i onda to objašnjava dalje rekavši da to znači uzeti svoj krst. U Luci 9:23 kaže „svaki dan“, i slediti Ga! Vidite, uzimati svoj krst nije isto što i biti razapet. Isus je bio razapet i visio je na krstu samo šest sati. Međutim, na čega je mislio kada je rekao u Luci 9:23 da svako ko želi Njega da sledi treba da se odrekne sebe i uzme svoj krst svakodnevno? Razmislite sada o tome. Čitajte polako. Ako želiš da slediš Isusa i da ideš Njegovim stopama, šta moraš da činiš? Koje su Njegove stope? Šta je On radio svakodnevno? Šta je Isus radio svakodnevno? Luka 9:23 mi kaže šta je Isus svakodnevno radio! On se odricao sebe i uzimao svoj krst. Ako ja to činim, ja Ga sledim. Dakle, postoji krst koji je Isus uzimao svakodnevno u svojih trideset tri i po godine, a na kraju je umro na drvenom krstu. Ako gledam samo na drveni krst, tada mogu biti opravdan, ali ako takođe vidim da sam na tom krstu i ja razapet i da me je Bog usmrtio zajedno sa Hristom, tada treba svaki dan da živim u realnosti toga.

Dozvolite mi da pronađem Galatima 2. Mnogi su shvatili da je Isus umro na Golgoti. Nisu shvatili da su oni umrli na Golgoti. Šta biste mislili o osobi koja ne veruje da je Isus umro na Golgoti, odnosno koja nije to prihvatila? Takvoj osobi ne može biti oprošteno. Bez obzira koliko je dobra osoba, njoj ne može biti oprošteno, jer ne prihvata, odnosno, ne veruje da je Hristos umro na golgotskom krstu. U redu, šta ćemo reći za osobu koja ne veruje, ne zna, ili ne razume da je i ona umrla na golgotskom krstu? Takva osoba neće doći u život pobede, nikada! Ona može pričati religioznim jezikom, pričati o Rim.6:14 i sve to, ali to neće biti stvarno u njenom životu. Ona će gunđati i mrmljati, žaliti se, biti sebična i ponosna, a sâma to neće znati, nego će misliti da je duhovna osoba samo zato što ima ispravnu doktrinu i pohađa našu crkvu. To je prevara.

Galatima 2. Želim da pogledate nekoliko stihova ovde. U stihu 17 govori o opravdanju u Hristu (Gal.2:17). Nismo opravdani delima zakona (Gal.2:15,16). Opravdani smo verom u Hrista (stih 16). Jednom kada smo opravdani, sledeća stvar je da smo razapeti sa Hristom! Obe stvari se tu spominju i treba da ih znate. Opravdani u Hristu (stih 16) i razapeti sa Hristom! Ako ne prihvatim obe te stvari, kaže u stihu 21 da nuliram Božiju blagodat. Šta je to nuliranje Božije blagodati? Postoje dva čeka koja vam Bog daje. Oba su od po milijardu dinara. Jedan je za oproštenje, a drugi je za pobedu, za imanje udela u Njegovoj prirodi. Za oproštenje je potrebno da budeš opravdan u Hristu, i to prihvataš! Odneseš taj ček u banku, unovčiš ga i uzmeš novac. Postoji i drugi ček, mi smo razapeti sa Hristom. Ti pocepaš i uništiš taj ček i tako nuliraš Božiju blagodat u toj sferi. U tvom slučaju to jednostavno neće funkcionisati. Živećeš ceo svoj život slušajući o pobedi, a nikada nećeš to iskusiti u svom životu, jer nisi voljan da budeš razapet sa Hristom. Želiš da budeš opravdan, a i ovo je jednostavno kao ono! I on ovde govori o nuliranju, znate, o ponovnoj izgradnji onoga što je Hristos srušio. Pogledajte to u stihu 18, „Jer ako ponovo gradim ono što je srušeno, ja sam prestupnik.“ Isus je nešto srušio i ja neću to ponovo graditi! On je razapeo moje „ja“ na krstu. „Ne, ne, ne, ja ću to ponovo da gradim.“ Tada sam prestupnik! Važno je da to razumemo. Tada shvatamo važnost uzimanja krsta. To je odluka koju treba da donesemo rano u svom hrišćanskom životu.

Reći ću vam iskreno, jedna od prvih istina koje me je Gospod naučio, pre pedeset godina, jeste oproštenje, opravdanje, vodeno krštenje… Ja dolazim iz ortodoksne crkve koja nije verovala u vodeno krštenje. Čak i na tu stvar sam trebao da dobijem svetlo. Trebalo mi je godinu i po dana nakon novog rođenja da budem kršten u vodi. Tada sam uzeo vreme da tražim krštenjem Svetim Duhom, da razumem opravdanje i da znam da se Bog više neće sećati mojih greha. Tada, vrlo rano u mom hrišćanskom životu, Gospod mi je pokazao put krsta! To je blisko povezano sa svim tim stvarima, kako krštenje ima zapravo to značenje, kako kada je Isus bio kršten, izabrao je put krsta, i kada smo mi kršteni, mi govorimo: „Gospode, ja biram isti put krsta. Neću nulirati Božiju blagodat. Neću ponovo graditi ono što si Ti srušio na krstu!“ Da li znate da se govori o ponovnom razapinjanju Hrista na krst kada nastavljate da grešite? (Jevrejima 6) Tamo kaže da ponovo razapinjete Hrista ako nastavljate da grešite! To je kao da kažete: „Baš me briga što si umro na krstu, ja ću grešiti!“ Da li znaš da svaki put kada grešiš… time ne mislim na slučajno oklizavanje, jer se svi slučajno okliznemo. Jedan dokaz da si se slučajno okliznuo jeste da to odmah ispravljaš. To je kao kada dobiješ trn na stopalu. Niko ne zabada dobrovoljno trn u svoje stopalo. To je ozbiljna stvar, a onaj ko to radi nije normalan. Međutim, ako vam se slučajno trn zabode u stopalo, kako znate da li vam funkcionišu osećaji? Odmah ga vadite, ne sledeći dan! Kada slučajno zgrešite, a to se može desiti svima nama, kao što trn može da se zabode u stopalo bilo kada, mi odmah to ispravljamo! „Gospode, oprosti mi što sam to učinio“ i izvinemo se osobi koju smo povredili. Na isti način se govori o svakodnevnom uzimanju krsta. To nije nešto što mogu učiniti jednom zauvek. Ono što se jednom desilo na krstu treba da primenjujem svakodnevno. Da li znate da je Isus umro na krstu za grehe koje si učinio pre nego što si bio rođen? Razumeš to. Znate, ako bih trebao da vas pitam, šta ćemo sa gresima koje ćete učiniti sledeće godine? Da li je Isus već umro za njih? Naravno, jer je umro za tvoje prošle grehe, pre nego što si bio rođen! Dakle, Hristos je umro za grehe, prošle, sadašnje i buduće! Zašto onda još uvek treba da ispovedaš svoje grehe svaki dan ako želiš da ti bude oprošteno? Treba da načiniš izbor, jer Bog nikome ne nameće prisilno oproštenje! Iako je Isus umro za sve tvoje buduće grehe, nijedan taj greh neće biti oprošten ako ga ne ispovediš. 1.Jov.2:2 kaže da je Isus umro za grehe celog sveta, upravo suprotno od onoga što kalvinisti kažu. On jeste umro za grehe celog sveta! Zašto onda gresi više od 90% svetskog stanovništva nisu oprošteni? Oni to nisu prihvatili! Svaki vernik je bio razapet na krstu sa Hristom da više ne bi bio poražen grehom! To vernik svedoči svojim krštenjem! Zašto je 90% vernika još uvek poraženo grehom? Oni to nisu prihvatili, potpuno jednak razlog. Oni ne žele to da prihvate. Šta bi rekao čoveku koji nije hrišćanin i koji ne prihvata da je Isus umro za njegove grehe? Dobro, ne želim mu to reći, ali njegovi gresi nikada neće biti oprošteni! Šta ćeš reći osobi koja ne želi da prihvati da Bog smatra tvoje „ja“ toliko prljavim, bednim i ni za šta dobrim, iako ti imaš visoko mišljenje o sebi i hvališ se visokim mišljenjima koje drugi imaju o tebi, Bog misli da si prilično ni za šta dobar! Pavle je to shvatio, Rim.7:18 “U mom telu ne živi ništa dobro!” Zato Bog kaže da to “ja” treba da bude razapeto i ja to prihvatam! Prihvatiti to i reći: “Gospode, tako želim da hodam svaki dan”, na taj način to postaje realnost!

Draga braćo i sestre, ovo nije teorija! Ne bih uzaludno trošio svoje vreme da vam propovedam teorije, ako to nije funkcionisalo u mom slučaju. To je 100% istina i funkcioniše ako želiš da prihvatiš svakodnevno uzimanje krsta i smrt svom “ja”. “Ja” sedi na tronu našeg srca i vi vidite to kada ste nadraženi iskušenjem, da li kroz internet pornografiju ili kada se neko naljuti na vas. Postoji nešto unutar našeg “ja” što bude nadraženo, ili ste čuli da je neko rekao neku neistinitu priču o sebi. Ta provokacija je iskušenje i to ne možete izbeći. Bićete iskušavani do poslednjeg dana, ali ako se predate tome i kažete “Da!” počećete da imate loše misli o toj osobi i postavićete svoje “ja” na tron i skinuti Hrista sa trona! Verovatno niste to shvatali. To je momenat kada treba da uzmete svoj krst. To je momenat kada treba da podignete svoje ruke i slavite Boga! Mislim, svaki idiot može slaviti Boga na sastanku, ali učenik će slaviti Boga u tom momentu iskušenja i reći: “Gospode, ovo je prilika da umrem!“ Treba to da izabereš svaki dan, a onaj koga vidiš svaki dan jeste tvoj muž ili žena. Tu treba da umremo, u našim međusobnim odnosima. Isus je rekao učenicima da prvo budu svedoci u Jerusalimu, a nakon toga u Judeji i sve do krajeva zemlje. Dakle, nemoj tražiti da budeš svedok najpre u crkvi, pre nego što budeš svedok u svom domu! Tvoja žena može biti kao đavo! Šta onda? Ti možeš biti kao Hristos! Isus je živeo među ljudima koji su bili poput demona, ali nisu imali uticaj na Njega. Nijedno svetlo ne kaže: “Hej, ovde je previše mrak! Ne mogu da svetlim!” To nema veze sa mrakom. Ne možeš reći: “Hej, jako je teško biti hrišćanin na poslu!” Teško je zato što su slabe baterije i nemaš dovoljno svetla i nisi povezan sa izvorom snage! Nemoj kriviti okolnosti. Nijedno svetlo ne kaže: “U ovoj prostoriji je previše mrak, ne mogu da svetlim!” Zašto vidimo da je tako teško biti hrišćanin u svom domu? To nema veze sa tvojim mužem ili ženom. To ima veze sa tobom, jer ne možeš da se povežeš sa izvorom snage! Na izvor snage se možeš povezati ako želiš da izabereš smrt svom “ja”.

Često ste čuli da kažem da postoje dve stvari sa kojima ćemo trebati da se borimo do kraja života. Sebičnost i ponos! Nikada nećeš saznati koliko si sebičan dok ne počneš da živiš sa nekim. Zato ohrabrujem sve da se žene i udaju! Bićeš dosta brzo osvećen, ako želiš, ili ćeš vrlo brzo potonuti u pakao! To je tvoj izbor. Zavisi od toga koji put ćemo izabrati kada uđemo u brak. Govorim vam ovo iz svog iskustva. Kada si sâm, možeš misliti da si toliko duhovan, jer nema nikoga da me remeti na mom pogrešnom putu. Čak ako se i neko pojavi, ja se mogu ukloniti od njega u svoju sobu, na najmanje nekoliko sati, da se smirim! Međutim, kada uđeš u brak i skloniš se u sobu, tamo je još neko ko te još uvek može remetiti na tvom pogrešnom putu! Tada shvatiš koliko si sebičan i samocentričan! To je istina! Međutim, ako u tom momentu odlučim da umrem, odlučim da ne dajem svoja mišljenja i uradim ono što ja mislim da treba i mislim da je sav problem u drugoj osobi, a ne u meni… “Ona je tako puna sebe i ponosa, a ja sam pun poniznosti i nesebičnosti”… haha, znate, kaže crkvi u Korintu kako su neki govorili da pripadaju Petru, a neki Pavlu, a neki Apolu, a neki Hristu! Šta mislite koji su bili najgori? Reći ću vam, oni koji su rekli da pripadaju Hristu! “Mi nismo kao vi telesni ljudi koji cenite Pavla, Petra, Apola itd.” To su bili najponosniji ljudi, a nisu to shvatali.

Za nas je prirodno da cenimo ljude kao što je bio Pavle. Da sam ja živeo u to vreme, ja bih cenio Pavla. Ako bi u to vreme postojali CD-ovi, ja bih slušao Pavlove ili Petrove svaki dan! Nema ništa pogrešno u tome. Da li me ljudi zovu da sam Pavlov, Apolov, Petrov ili bilo kako, nije me briga, on mi pomaže da budem pobožan! Ljudi koji kažu da slede Hrista su oni koji neće nikoga da slušaju i zato ostaju telesni. Ja samo kažem da mi ponekad mislimo da je problem u drugima, a nije! U nama je! Osoba koja to prepozna uzeće svakodnevno svoj krst, kakve god da su okolnosti! Ja ne kažem da treba da se oženiš da bi bio duhovan. Isus se nije oženio, a bio je najduhovnija osoba na zemlji. Bio je samac. Pavle je takođe bio verovatno najduhovnija osoba u svom vremenu, a bio je samac. Samo kažem da moramo naučiti da imamo dobre odnose sa ljudima. Isus je stalno bio sa ljudima. Ne možeš biti monah u manastiru i biti duhovan, za sigurno! Treba da budeš među drugim ljudima i naučiš da umreš u tim okolnostima svaki dan.

Krst u slamanju naše volje

Sada želim da kažem još jednu stvar. Stvar svakodnevnog uzimanja krsta je izbor naše volje u našoj duši! Naša ljudska ličnost se sastoji od našeg razuma kojim mislimo, naših emocija kojima osećamo i postoji treći, najvažniji deo, volja! Duhovnost nije u razumu ili emocijama, nego u volji koju vežbamo. Ako razumeš tu jednostavnu stvar, to će ti pomoći u tvom hrišćanskom životu. Reći ću vam kako! Niko me ovome nije učio kada sam bio mlad. Trebalo mi je mnogo godina da otkrijem ovo. Kada sam dolazio na sastanke, obično sam mislio o Isusu i osećao sam se da treba da plačem, naročito kada smo pevali te pesme koje pokreću emocije. Nekada sam i u samoći pevao te pesme i plakao, i mislio kako sam jako duhovan! Ili kada se osećamo toliko emotivno na sastanku kada nas obuzme neka pesma slavljenja, mi mislimo da smo toliko duhovni. To nije vreme kada se otkriva tvoja duhovnost! To su tvoje emocije. Nema ništa pogrešno u tome. Ja volim emocije, Bog ih je stvorio i moramo ih koristiti, ali nemojte biti prevareni da je to duhovnost. Druga greška koju sam napravio bila je u tome, pošto sam vrlo rano u svom životu jako dobro znao Bibliju i razumeo ovo ili ono, dokaz toga je bio samo da imam dobar razum. To me nikako nije učinilo duhovnijim. Đavo poznaje Bibliju bolje od mene, a nije duhovan. Dakle, duhovnost nije u našem razumu, bez obzira koliko istina razumemo u našoj crkvi, ili u emocijama, kako se osećamo, nego u našoj volji! Kada se neko izviče na mene, šta moja volja kaže? “Ja ću umreti!” To je duhovan čovek, iako ne može dve note dobro da otpeva u crkvi, iako je intelektualno slab da ne može da razume ono što učimo sa ove propovedaonice. Nema veze, u momentu iskušenja on vežba svoju volju prema Bogu! To je uzimanje krsta! Krst nije u tvom razumu. To je razumevanje. Nije u tvojim emocijama, nego u tvojoj volji.

Reći ću vam još jednu prednost toga. Znate, ja sam često bivao obeshrabren i to je emocionalna stvar. Gledaš okolo, stvari ne izgledaju kako treba i ti se osećaš emocionalno ljut. Mislim, čak i sâm kišan dan može biti dovoljan da se osećaš obeshrabreno, kao i mnoge druge stvari. Međutim, ja sam naučio da živim u mojoj volji. Rekao sam: „Neću biti obeshrabren!“ Moja volja izabira da voli Boga i veruje ovog puta da je Bog na svom tronu, a da je đavo poražen, moji gresi su svi oprošteni, Bog se više ne seća mojih greha i čini sve na moje dobro, Hristos se vraća da uspostavi svoje Carstvo, a ja pripadam Njemu i ja sam deo Hristovog tela… Sve te najvažnije stvari su u redu, 99,9%, a tih 0,1% me uznemirava? Zaboravi! Bog će se i za to pobrinuti! Izabiram da živim u svojoj volji i kažem: „Gospode! Ja ću Te slaviti i kada se ne osećam da treba da te slavim!“ To nije kao nedeljnim jutrom na sastanku. Ovde se tako osećaš zato što ima toliko mnogo emocija kod mnogih drugih! Iz tog razloga uvek govorim da ne idete na sastanak da tražite krštenje Svetim Duhom. Možete dobiti samo falsifikat, jer na tim molitvenim sastancima postoje emocije. Ja ohrabrujem ljude da traže krštenje Svetim Duhom u svojoj kući. Tako sam ja tražio. Ne na emocionalnom sastanku, jer tada ne znaš da li su to bile samo emocije ili Sveti Duh!

Pogledajte važnost volje! Pomislite na priču o nerazumnom čoveku koji je izgradio svoju kuću na pesku. Mudar čovek je, kaže u Luci 6, duboko iskopao temelj. Šta to znači? To znači da je prošao kroz svoj um i kroz svoje emocije (to je sve pesak), dok nije došao do volje (a to je kamen), i to oprobao eksplozivnim dinamitom. Postavio je temelj svoje kuće tu i ona se nije raspala. Nauči da živiš u svojoj volji, ne u svojim osećanjima. Osećanja dolaze i odlaze, osećanja su prevarna, nemoj živeti u njima. Na koji pravac te upućuje tvoja volja? Kada se osećaš jako loše u vezi stvari koje se dešavaju oko tebe, to ne znači da nisi duhovan, ako tvoja volja kaže: „Gospode, ja ću te slediti i u ovome!“ Na isti način, kada se osećaš uzbuđeno prilikom nedeljnog sastanka u crkvi, to ne znači da si duhovan. To će se pokazati kasnije popodne! Večeras ćeš otkriti da li si duhovan ili ne, ne sada. Sada svi izgledate prilično duhovno, ali večeras će ti tvoj muž ili žena reći da li si duhovan ili ne. Stvar je u volji , na čega je usmerena tvoja volja! Ovo je vrlo važno. To je krst. Krst je taj koji usmrćuje volju mojeg „ja“. Proveo sam ceo svoj život od detinjstva želeći svoj put! Zar niste videli malu decu kako se svađaju radi neke glupe, nevažne stvari? Ona će se svađati, neće se predati, biće tvrdoglava! To je volja našeg „ja“. To je ono što treba da se slomi! Kada govorimo u crkvi o slomljenosti, to je ono što treba da bude slomljeno, volja, ta jaka volja.

Čuli ste tu priču o četvorogodišnjem dečaku kome otac kaže: „Sedi!“ On kaže: „Neću da sednem!“ Otac uzme prut i kaže: „Sedi!“ Konačno dečak sedne i kaže: „Tata, ali iznutra još uvek stojim!“ Pitanje je kako možeš doprineti da dečak i iznutra sedne. To je slomljenost! Možeš činiti mnoge ispavne stvari od spolja, ali to unutrašnje „ja“ koje je toliko snažno…

Sebičnost i ponos

Reći ću vam još nešto. Govorio sam vam o sebičnosti i ponosu. Pronađite sa mnom Filibljanima 2 gde govori o krstu. Isus je bio poslušan do smrti na krstu. Zato je Bog bio toliko zadovoljan sa Njim da Ga je uzvisio. Verujem da tu postoji jedna tajna u vezi hodanja putem krsta. Poniznost i poslušnost se spominju u stihu 7. Poniznost i poslušnost. Kako znaš da li si ponizan? Izabiraš smrt krsta! (Fil.2:8). Kako znaš da li si poslušan, poslušan do tačke smrti na krstu, ne poslušan samo zbog toga što plaćaš račune i ostale takve površne stvari? Poniznost i poslušnost su povezane sa smrću na krstu. Vrlo je važno to primetiti. Dve stvari koje tu trebaju biti rasvetljene nalaze se u stihu 2, sebičnost i ponos. Prazna slava je ponos. Sebičnost i ponos! To su stvari koje trebaju biti usmrćene. Svi grubi razgovori su radi sebičnosti i ponosa. Kada drugu osobu tretiraš bez poštovanja, ako vikneš na prosjaka, ti ne prepoznaješ njegovo dostojanstvo koje poseduje kao ljudsko biće. Postoji nešto pogrešno kod tebe, a prosjak je u redu. Nešto nije u redu kod tebe. Bog je dao dostojanstvo ljudskom biću. Taj jadan čovek je prosjak usled nekih okolnosti, ali ako ne možeš da poštuješ dostojanstvo svake osobe… Iz tog razloga mi ne ponižavamo ljude! Iz tog razloga ne pričamo loše o ljudima iza njihovih leđa. U tom slučaju krademo njihovo dostojanstvo! I reći ću vam nešto, to je gore nego da im ukradete novac iz novčanika. Da li razumete to? Ako govorite loše o drugima, to je gore nego da gurnete ruku u njihov džep i ukradete im novac bez njihovog znanja. Nikada to ne biste učinili! Da li možete da kažete da nikada nećete krasti dostojanstvo drugih ljudi iza njihovih leđa? Možete imati mišljenje, naravno! Pavle je imao svoje mišljenje o Korinćanima i ako si apostol, možeš im čak to i reći! Međutim, on nije išao okolo i pričao drugima o Korinćanima iza njihovih leđa. On im je rekao pravo u lice: „Vi ste telesni. Vi ste bebe!“ Nemoj to govoriti ako nisi prorok ili apostol! Prepusti drugima da to kažu, ali što se tebe tiče, ako kradeš dostojanstvo drugih ljudi, to je zbog ponosa. Ti misliš: „Ja nisam takav!“ Postoji mnoštvo stvari u nama koje trebaju biti razapete, i ako hodamo sa Gospodom, On će nam dati svetlo na to!

Ljudi su me pitali: „Brate Zek, koje je obeležje Božijeg blagoslova?“ Ja im kažem: „Jedna stvar! Bar za mene!“ Bog mi daje svetlo, skoro svaki dan u vezi stvari koje nisu slične Hristu u mom životu! Obično u vezi sebičnosti ili ponosa ili nečega poput toga. Znate, skrivene sfere. To je poput luka kojeg ljuštiš, i stalno dolazi sledeći sloj. Iako ga oljuštiš 75%, još uvek postoje sledeći slojevi. Novi vernici imaju posla sa prvim slojevima, mi smo možda već prošli hiljadu slojeva, ali ima ih još uvek, a tiču se ponosa i sebičnosti. Nikada nećete sa tim završiti! Kada završite sa tim, bićete potpuno kao Hristos!

Šta znači dati se na savršenstvo? Šta znači ova reč na našoj propovedaonici: „Da se damo na savršenstvo!“? To znači: „Hajde da skidamo te slojeve sebičnosti i ponosa, a za to imamo mogućnosti svaki dan!“ Šta će se desiti posle određenog vremena? Ta poniznost će postati deo nas! Znate, Biblija govori u Pričama 6 o ljudima koji imaju ponosne oče! Kaže da Bog mrzi ljude koji imaju ponosite oči! Postojao je mudar čovek u starom zavetu koji se zvao Sirak. Ta knjiga nije o Bibliji, ali on je rekao da se ponos može videti po načinu na koji čovek hoda. Ja sam video to! Sâma osoba to ne shvata. Mnogi vernici, način na koji gledaju i hodaju, postoji nešto što nije očišćeno u tome! Postoje devojke koje žive nečistim životom i koje dođu Hristu, čak i nakon deset, petnaest godina, postoji još uvek taj duh flertovanja u njihovim očima! Nisu ga se oslobodile, pošto se ne očišćaju! Postoje stvari koje nosimo u sebi od detinjstva. Ako se ne očišćamo, one ostaju u nama. Mi ih ne primećujemo! Možemo imati dobro svedočansto od spolja, ali to je poput mirisa koji dolazi od tebe. Ti ga sâm ne osećaš! Ponos i sebičnost se mogu videti toliko mnogo! Draga braćo i sestre, nemojte želeti dobru reputaciju! Ako tražite dobru reputaciju, opet je ponos u pitanju. Ne, nego zato što je to jedini način da sledimo Isusa, mi nosimo krst! I ja kažem: „Gospode, živeću u svojoj volji, neću više živeti u svojim osećanjima. Neću varati samog sebe da kada su moja osećanja gore onda sam duhovan, a kada su dole onda nisam duhovan! Ne, odlučio sam da živim u svojoj volji.“ Pravac na koji je usmerena moja volja određuje da li sam duhovan ili ne.

U momentu iskušenja, bez obzira kako se osećaš, na primer, sediš pred kompjuterom i imaš iskušenje da gledaš internet pornografiju, i tvoj nagon je jako snažan, mladiću, ili ponekad kod oženjenog čoveka, tvoja volja kaže: „Ustaj! Ugasi kompjuter i idi na jednu šetnju! Ili, uzmi skuter i provozaj jedan krug, pa se vrati!“ Tako vežbaš svoju volju. Bog vidi to i On ignoriše tvoja osećanja. Međutim, ako ne vežbaš svoju volju ti ćeš zgrešiti. Zato se u starom zavetu daje praktičan savet za gnjev. Ako još nemaš pobedu nad gnjevom i treba da ideš u starozavetni standard, u Psalmu 4 kaže kada se razgnjeviš, nemoj grešiti. To je stih koji se citira i u novom zavetu, „Gnjevite se i ne grešite.“ U Psalmu 4 kaže da odeš i legneš u svoj krevet, razmisliš malo i prineseš Bogu prilog pravednosti i kažeš: „Gospode, ti si stavio radost u moje srce“, i kada tvoj lopov dođe, ustani i budi spreman da ga odvratiš od te namere. To je praktično uputstvo kada se razgnjeviš, ustani i pobegni negde, lezi u krevet, idi u drugu sobu, ili idi u šetnju! Međutim, u novom zavetu imamo bolju metodu. Imamo silu Svetog Duha! Ne treba da idem i legnem u svoj krevet! Sila Svetog Duha mi pomaže da kažem: „Ne, neću tako reagovati na situaciju!“ To je glavni razlog naše potrebe da budemo ispunjeni Svetim Duhom.

Znate kako pentakostalci kažu da su ljudi koji su bili ispunjeni Duhom (Dela 2:4) govorili u jezicima. Ja kažem: „Sačekajte malo! Pre nego što su govorili u jezicima, ognjeni jezik je bio nad njihovim glavama“ (Dela 2:3). Dela 2:4 govori o govorenju u jezicima, a Dela 2:3 govori o ognjenom jeziku, i ja sam im rekao: „Kada sam ja tražio Boga za silu Svetog Duha, ja nisam tražio govorenje u jezicima. Tražio sam ognjeni jezik!“ Tražio sam da Sveti Duh kontroliše moj maternji jezik. Moj problem je bio sa mojim maternjim jezikom, a ne drugim jezicima. Maternjim jezikom! I rekao sam: „Gospode, daj mi ognjeni jezik, kada moj jezik koji je bio pod kontrolom pakla i vatre pakla, postane jezik zapaljen vatrom Duha Svetog!“ Nakon toga ide govorenje u jezicima. Ako neki od vas traže iskustvo Dela 2:4, dozvolite mi da vas ohrabrim da najpre tražite iskustvo Dela 2:3. Traži od Boga da ti dâ dar da govoriš pobožno na svom maternjem jeziku, a zatim i u drugim jezicima. To je bolji put, iskreno! Reći ću vam iskreno, na taj način sam otkrio da li imam originalni dar. Kada čujem kako mnogi ljudi govore u jezicima, a ne mogu da kontrolišu svoj maternji jezik, ja kažem: „Hej, ja ovde imam veliki znak pitanja!“ Imao bih taj znak pitanja i u svom životu, ako bih govorio u jezicima, a ne bih mogao da kontrolišem svoj maternji jezik kada govorim sa svojom ženom. Tada bi postojao ogroman znak pitanja u vezi mog dara jezika. To je pitanje volje! „Gospode, da, ja želim silu Svetog Duha da vežbam svoju volju da kažem ‘ne’!“

Odreći se svega što imaš

U redu, treći uslov učeništva, Luka 14:33, a to je da treba da ostavimo sve što posedujemo. Ovo je reč koju treba jasno da razumemo. „Ne možete biti moji učenici ako ne ostavite sve što posedujete.“ Ja sam rekao da je naš posed ono što nas poseduje! Šta god tebe poseduje, to je tvoj posed. To znači da to nije nešto što samo imaš. Postoje stvari koje imamo, a postoje stvari koje posedujemo. Često ste čuli da ja pravim razliku između toga šta imaš i šta poseduješ. Ono što poseduješ držiš vrlo čvrsto, a ono što imaš jeste u tvojoj šaci, ali Bog to može da oduzme, ako želi, ili ti može reći da daš nekome i ti si spreman da to učiniš. U tome je razlike između toga kada nešto poseduješ i kada nešto samo imaš. Da li znate da Bog nije nameravao da posedujemo išta na ovoj zemlji? Niti tvoju kuću, niti tvoj auto, ništa! Ti imaš to i bolje je da to imaš i da Bog to čuva, nego da ti to poseduješ! Kaži: „Gospode, bolje ti to čuvaj za mene! Ako želiš da oduzmeš nešto, uzmi! Ako želiš da nešto od toga dam drugima, spreman sam da dam!“ To je razlika između posedovanja i imanja. Kao što sam iskoristio primer Avrama koji je posedovao Isaka. Možda je Isak 25 godina bio njegov idol i Bog je rekao: „Ubij ga!“ Avram je stavio Isaka na oltar i rekao: „U redu. Ubiću ga, jer se slažem da je on postao idol u mom životu!“ Ako shvatiš da je nešto postalo idol u tvom životu, verovatno to treba da ubiješ, pošto je Bog rezervisao pravo u tvom životu da ti bude jedini Bog! Ako je nešto zauzelo to mesto u tvom srcu, treba da se rešiš toga. To može biti mala stvar.

Ja se sećam pre mnogo, mnogo godina, vozio sam stari skuter mnogo godina, a to je bio skuter još iz mornarice. Jednog dana sam kupio novi skuter. Znate, kao što deca kada dobiju novi par obuće, oni brišu i đon i sve ostalo, tako i mi kada dobijemo novi skuter, brinemo se da li ima neku ogrebotinu i vrlo smo pažljivi. Taj moj skuter je počeo da ima neke čudne zvuke prilikom rada i ja sam mislio da nešto nije u redu. Otišao sam kod mehaničara da ga pregleda. Mehaničar je sve pregledao i rekao da ništa nije neispravno, a još uvek se čudno čuo motor. Rekao sam Gospodu: „Šta nije u redu?“ On je rekao: „Poseduješ ga! Stari skuter nisi nikada posedovao, a ovog stvarno poseduješ!“ Tada sam shvatio da sam voleo bednu mehaničku stvar više od Isusa! Bio sam toliko pažljiv da ne zadobije neku ogrebotinu. Više sam o tome brinuo nego da ne bude greha u mom životu. Tada sam rekao: „Gospode, baš me briga! Od danas skuter je tvoj! Ako neko želi da ga pozajmi, neka ga pozajmi i razbije, to je u redu! Od danas više nije moj!“ Od tada sam ga samo imao! Čudni zvukovi motora su prestali! Zadivljujuće! Govorim vam istinu. Ono što mehaničar nije mogao da popravi jeste duhovni problem!

Može biti nešto tako i u tvom životu, nešto što ti suviše znači u životu. Tvoj novac! To te čini toliko škrtim. Ne shvataš kolika si škrtica i nećeš rastiti duhovno. Bićeš mizeran, jer prvih pet slova te reči znače da si škrtica (na engleskom jeziku). Naravno da si uvek mizeran. Ti gledaš na to i činiš druge ljude mizernim. Osoba koja je učenik Isusa Hrista je darežljiva! Ne bezumno darežljiva, svugde dajući da bi pokazala da je Isusov učenik. Ne, ne. Isus nije to činio, nego mudro. Mudrost dolazi od Svetog Duha. Međutim, škrta osoba nije Isusov učenik. Ja znam da postoje ljudi koji dolaze u našu crkvu i kažu: „Ja volim ovu crkvu, jer ovde nema sakupljanja priloga! To je super. Nema priloga, ne kažu nam da treba da dajemo desetak, mogu sav svoj novac da zadržim za sebe!“ Međutim, ja vidim šta im se desi posle određenog vremena. Mizerni su! Mnogi od njih otpadnu.

Nemojte misliti da ako dajete bićete duhovni. Ne! Kada si duhovan, onda daješ. To je različito od toga kada daješ da bi bio duhovan. Nemojte stavljati kola ispred konja. Ono što želim da kažem jeste da možete sebe identifikovati. To je poput kontrolisanja jezika. Reči dolaze iz srca. Ako ne držiš svoje srce čistim, ne možeš ni kontrolisati svoj jezik. Važna stvar je srce! Na isti način, ako sam duhovan, neću ništa posedovati. Neću posedovati ni svoju kuću ili bilo šta. Sećam se, mi smo tamo imali kuću koju je moj tata dobio. Nikada u svom životu nisam sanjao da ću imati kuću, jer kada sam napustio mornaricu, dao sam poslednju paru što sam zaradio za osam i po godina, za Božije delo. Ostao sam na nuli u banci. Rekao sam: „Gospode, služiću Ti!“ Mislio sam da ću živeti u iznajmljenoj kući do kraja života. Tada je iznenada moj otac mogao da proda svoje imanje u Kerali i da mi dâ nasledstvo i tako sam dobio tu kuću vrlo jeftino. Bio sam uplašen! Rekao sam: „Gospode, ja sam želeo da budem učenik, a sada sam dobio kuću! Šta ću da radim? Ako je to idol, ja ne znam, Ti znaš!“ Kažem vam, svi vi koji živite u iznajmljenim kućama, sačekajte momenat da imate vašu kuću i videćete koji idol je ona postala. Sačekajte samo da platite prvu ratu za vašu kuću i videćete da je već postala idol. Ja sam se plašio toga! Rekao sam: „Gospode, ne želim da izgubim moj duhovni, večni cilj koji si imao za moj život radi trule, stare kuće! Uzmi je! Spali je! Neka se zapali strujna instalacija ili tako nešto!“ Ja sam se zapravo tako molio. Narednih šest meseci, kada god sam se vraćao kući skuterom, mislio sam da ću zateći ženu i decu kako stoje izvan kuće koja je u plamenu! Ja sam bukvalno stavio Isaka na oltar i ubio ga! Međutim, Bog ga nije uzeo. Sada razumem zašto. Bog je želeo da se tu crkva sastaje. Dakle, divna je stvar kada ništa ne poseduješ. Bog to može koristiti za svoju slavu. „Gospode, to je Tvoja kuća!“ Ako ljudi dođu, mogu da je koriste. Ljudi mogu da ostanu u njoj. Imali smo mnogo, mnogo mladih koji su ostajali u našoj kući i konačno, imali smo i decu koja su škrabala po zidovima i vežbala azbuku po zidovima. To je u redu! Rekao sam: „Gospode, ja ne obožavam moje zidove!“ Naravno, učili smo ih da to ne rade, ali nismo se ljutili. Nikada neću obožavati bilo šta na ovoj zemlji! Imali smo malu decu iz naših seoskih crkava koja su došla u našu crkvu i piškila na našem stolu gde pijemo kafu. Nikada me to nimalo nije uznemirilo. Uvek to možete obrisati, znate! Samo je potrebna jedna krpa. Međutim, kada obožavaš svoj sto, onda se uznemiriš u srcu! Rekao sam: „Gospode, ja ne obožavam moj sto za kafu! Ja obožavam Isusa Hrista!“ Postoje, male, male stvare, kojima me je Bog razvezivao od posedovanja!

Reći ću vam ovo, ako imate solidan temelj u ovoj sferi i vi sami znate za koje stvari ste vezani, vi znate, ne treba da ih razdelite, ne treba da ih date crkvi, ne, samo budite sigurni da ih ne posedujete, ako želite biti učenici. Inače mogu da prorokujem, za dvadeset godina bićeš mizeran, stari jadnik, baš kao što si i danas! Ti misliš da si duhovan pošto dolaziš na sve sastanke. O, nisi! Duhovni ljudi mogu to da primete, a Bog još mnogo više.

 

Ako želiš da budeš učenik, ako želiš da imaš slavan život, ako želiš da izgradiš oblakoder za Isusa u svom životu, i ako želiš da uđeš u nebo sa slavnim završetkom svog života, poput završetka maratonske trke, odluči da nećeš ništa posedovati! Bog će ti dati mnoge stvari. Kažem vam, Bog mi je dao mnoge stvari. Nikada ne mogu da kažem da sam danas siromašan. Ne, uopšte! Bog mi je dao mnoge stvari, ali Bog je moj svedok da se ne držim čvrsto ni za jednu od tih stvari.

U starom zavetu su se molili ovako, Priče 30:8 „Ne daj mi siromaštvo, Gospode, i ne daj mi bogatstvo, jer ako imam suviše mnogo, odrekao bih se Tebe i rekao: ‘Ko je Gospod?’ A, ako bih imao suviše malo, možda bih krao.“ Kako grozno! Ako bih imao mnogo, rekao bih: „Ko je Gospod?“ Ako bih imao malo, krao bih! Mnogi ljudi se mole ovom molitvom. Reći ću vam, ako niste ozbiljni u nameri da sledite Gospoda, molite se tako. Ozbiljno tako mislim! Ako niste došli u novi zavet, budite bar u starom zavetu. „Ne daj mi siromaštvo i ne daj mi bogatstvo, jer ako imam bogatstvo, zaboraviću na Tebe i biću okupiran svojim autom, kućom, posedom, investicijama, mojim novcem, bankovnim računom itd. Sve to će okupirati moj um i neću imati vremena da čitam Bibliju zbog bogatstva! I drugo, ako mi daš siromaštvo, uvek ću razmišljati o tome kome da nagovestim moje potrebe, od koga ću prositi, od koga ću krasti…“ Obe strane su totalno neslične Hristu! Međutim, ako dođeš u novi zavet, gde kada najpre tražiš carstvo Božije i Njegovu pravdu, sve što ti je potrebno biće dodato, ne sve što želiš. Postoje mnoge stvari koje želimo, ali ono što nam je potrebno… Mogu to reći, kada sam prestao sam poslom, pre 48 godina, odlučio sam da nikada ne objavim ljudskom biću u vezi mojih potreba. Nikada nisam to radio. Nikada nisam slao ‘molitvena’ pisma o meni ili mojoj službi ili bilo čemu. Ako sam imao potrebu, rekao sam Bogu! Mnogo, mnogo godina, Bog je držao naš finansijski krug vrlo usko, čak i kada smo žena i ja vodili decu u školu ovde. Bio je to vrlo, vrlo uzak krug, ali živeli smo u tome. Nismo se zaduživali i zahvalni smo bili za ono što imamo. Tada je Bog malo po malo proširivao taj krug.

Međutim, u novom zavetu je drugačije, Pavle kaže u Fil.4:12 „Znam kako da živim u siromaštvu i znam kako da živim u bogatstvu!“ To se dosta razlikuje od Priča 30. To je novozavetni čovek. Kako to da Pavle nije trebao da se moli Bogu da mu ne da bogatstvo ili siromaštvo? On je znao da se suoči sa siromaštvom. Da li znate da je Pavle ponekad bio toliko siromašan da nije imao jaknu i da ponekad nije imao dovoljno novca za hranu? To je veliki apostol! U drugim prilikama je imao toliko mnogo i nećemo sada ulaziti u to, da ne ispadne biblijsko proučavanje života apostola Pavla, da je car Feliks očekivao od njega mito! Koliki mito car očekuje? Ne 1000 li 2000 dinara! Kako je on pomislio da Pavle ima toliko novca? Pavle je u to vreme dobio nasledstvo od svog oca, ali neću sada ulaziti u temu. Imao je jako mnogo pri kraju svog života. To je bio Božiji način da se brine o njemu, jer Sotona je govorio: „Ovaj čovek se sam izdržava, pravi šatore i pravi šatore. Hajde da vidimo šta će raditi kada ostari i kada više ne bude mogao da pravi šatore.“ Kada je ostario, dobio je nasledstvo svojih roditelja i to je podmirilo sve njegove potrebe. Bog čini Sotonu ludakom! Ako ti poštuješ Boga, On će poštovati tebe, u oba smera! Reći ću vam, Pavle nije jedina osoba koja je to iskusila. Vekovima je Bog poštovao one koji stavljaju Njegovo carstvo i Njegovu pravednost na prvo mesto, ali Bog ih je testirao siromaštvom. Neki ljudi su u tome pali. Prosili su, krali su, objavljivali su drugima svoje potrebe. Nekima je dao bogatstvo i oni su u tome pali. Mislili su da je to sve za njih i da sada mogu da uživaju. Počeli su da podižu standard svog života, „Sada mogu da idem u ovaj i onaj restoran, jer imam toliko novca.“ Zato vi mladi nikada nećete postati duhovni, jer zarađujete mnogo i mislite da vam je to dato da biste rasipno trošili na sebe. Ne čudi se što nisi postao duhovan! Draga braćo, niste naučili da živite u bogatstvu! Verovatno vam je potrebna opet mala doza siromaštva da biste učili da živite jednostavno. Pavle kaže: „Naučio sam da živim u siromaštvu i bogatstvu. U svim okolnostima sam naučio tajnu. Bilo da sam sit ili gladan, da imam u izobilju, ili sam u potrebi, mogu sve nadvladiti kroz Hrista koji me osnažuje“ (stih 13). Mogu nadvladati iskušenja siromaštva, mogu nadvladati iskušenja bogatstva, pošto mi ni jedne ni druge stvari ne znače ništa. Isus mi sve znači!

Dakle, još jednom, koja su tri uslova učeništva? Voleti Isusa više od svih ljudskih bića. Drugo, voleti Isusa više od svojeg „ja“. Treće, voleti Isusa više od svih materijalnih stvari. U osnovi, to je voleti Isusa celim svojim srcem, dušom, snagom i umom. Ako volim Isusa više od svih ljudskih bića, više od svojeg „ja“, više od svih materijalnih poseda, ja postajem učenik, i ako se držim toga, ostajem u tome iz dana u dan, treba da budete pažljivi, do kraja života. Neka pri kraju tvog života bude veliko svedočanstvo da si održao veru u tome i da si izgradio oblakoder za Isusa i imaćeš slavan ulazak u Božije Carstvo!

Hajde da se molimo.

Nebeski Oče, mi ne želimo samo da pričamo o tim stvarima, mi ne želimo samo da znamo te stvari, mi želimo da živimo u realnosti toga svaki dan i dokažemo, ne našim rečima, nego našim životom, da Božija vatra gore u našem životu i da je pomazanje Duha stalno na nama i da dokažemo svetu da je Tvoja Reč istina. Pomozi nam svima da budemo takvi svedoci! Molimo se u Isusovo ime, amin!