Propoved na Gori – 2

Zac Poonen

U poslednjih nekoliko sedmica pokušavali smo da utvrdimo neke osnovne istine koje će nam pomoći da počnemo ispravno naš hrišćanski život. Dakle, ovo je osma poruka u seriji. Ako želite primerak toga, mi ćemo ih staviti na dva DVD-a, na svaki po četiri poruke, pod naslovom „Početi hrišćanski život ispravno“.

Videli smo osnovne istine, pokajanje, vera, vodeno krštenje i kršenje Svetim Duhom, zatim smo razgledali opravdanje verom i dodeljenu Hristovu pravednost, poznavati Boga kao Oca i razgledali smo uslove učeništva iz Luke 14 i na kraju smo razgledali propoved na gori. Ako se sećate prošli put smo pogledali zaključak i uvod propovedi na gori. Sada ćemo da pogledamo ono što se nalazi između toga. Razlog zašto sam prvo govorio o zaključku jeste da bismo mogli da vidimo da je na kraju propovedi na gori Isus rekao: „Ovo je uzak put i postoje vrlo uska vrata koja vode tom putu.“ Dakle, to nije za one koji pokušavaju da žive bezbrižan, lak hrišćanski život bez ikakvog samoodricanja. Isus je objasnio da je to vrlo uzak put i On je takođe rekao da će ga malo njih naći. Molim vas, sećajte se dok slušate propoved na gori, da je vrlo malo ljudi u ovih 2000 godina našlo taj put. Ja ne mislim na broj ljudi koji su razumeli to. Mnogi ljudi su razumeli tu propoved i čitali knjige na tu temu. Video sam knjige koje su pisane na temu propovedi na gori i nisam imao vremena da ih čitam, ali znam neke autore koji su pisali te knjige. Oni nisu našli put, iako su pisali knjige o tome. Naći taj put nije isto što i objasniti taj put. Postoji razlika između objašnjavanja i nalaženja. Mnogi ljudi mogu da objasne Pismo. Đavo može da ga objasni bolje od bilo koga, ali nalaziti taj put je u našem svakodnevnom životu. Nikada nećeš pronaći propoved na gori, ako se odričeš puta krsta. To je sigurno! Dakle, dok nisi zahvaćen time da svakodnevno uzmeš svoj krst, to su uska vrata i uzak put, uvek ćeš precrtati propoved na gori kao nešto nemoguće i onda ćeš ići širokim putem koji uništava tvoj život.

Zatim, pri kraju, Isus je rekao da postoje lažni proroci koji govore: „Ne, ne, ne, to nije uzak put.“ To je sledeća stvar koju je Isus rekao na zaključku. Zatim, rekao je da nije stvar u tome da promeniš svoju spoljašnost, nego da sâmo drvo mora biti dobro. Zatim je uzeo primer dve kuće. Jedna je bila izgrađena na poslušnosti, a druga ne. To smo pogledali prošli put.

Takođe smo pogledali uvod u Mateju 5, prvih tih 9 blaženstava koji se nalaze u stihovima 3-11, i ponovo da kažem, ako svih tih devet blaženstava uzimate ozbiljno, u Amplified Bible kaže da će se zaviditi ljudima koji imaju te kvalitete na ovoj zemlji. Mnogi ljudi zavide velikim ljudima, bogatim ljudima, ali Isus je rekao da ako stvarno želiš nekom da zavidiš, to su ljudi koji imaju te kvalitete, jer su oni zaista veliki u Božijim očima. Svako ko ne može da drži bilo koju zapovest koja se nalazi u propovedi na gori, možeš biti apsolutno siguran da je to zbog toga što nema te kvalitete koji se spominju u poglavlju 5:3-11. On nije siromašan duhom, nema osećaj sopstvene potrebe, ne plače zbog svog greha, nego ga smatra uobičajenim. Nije krotka osoba koja može da podnese uvredu, nego vraća nazad. Nije gladan i žedan pravednosti i zbog toga, naravno, nikada ne postaje pravedan. Nije milostiv prema drugima i zato Bog nije milostiv prema njemu. Zbog toga nikada ne dobije silu da bude pobednik. Ne traži čistotu srca i ne traži da živi u miru sa svima, nego se ponekad svađa. Iz tog razloga ljudi ne mogu da drže propoved na gori. Ako si takva osoba, to su oblasti u kojima najpre treba da se promeniš i da tražiš od Boga silu Njegovog Svetog Duha, jer ne možemo se sami promeniti.

Blagoslov progonstva

Poslednja stvar koju želim da kažem jeste da je Isus govorio o dva blaženstva koja se odnose na progonstvo. Većina hrišćana ne veruje da postoji blagoslov u progonstvu. To je zbog toga što nisu razumeli hrišćanstvo. Isus je bio najblagosloveniji čovek koji je hodao zemljom, a niko nije stradao više od njega. Dakle, sećajte se da postoji blagoslov u progonstvu, na koji mnogi ljudi uopšte ne misle. Blago onima koji su progonjeni i setite se da je to jedina stvar koja se spominje dva puta. On ponovo kaže u stihu 11, „Blago onima koji su progonjeni“, najpre zbog toga što su pravedni u nepravednom svetu, zbog toga što su pravedni u pokvarenom hrišćanskom svetu, što stoje uz ono što je ispravno usred vavilonskog, kompromisnog hrišćanstva. To progonstvo ne mora uvek biti u fizičkom smislu. Može biti u smislu uvreda, kao što su Isusa nazvali princom đavolskim, tako i vas mogu nazvati raznim imenima. On je rekao u stihu 11, „Ako vas ljudi usprogone radi mene.“ Prvo progonstvo je zbog pravednosti (stih 10), a drugo je pošto stojimo uz Isusa Hrista. U oba slučaja postoji pravednost i u oba slučaja On je rekao ako vam se to dešava, treba da se radujete, a ne da žalite. Puno ljudi sažaljeva sebe kada su progonjeni i oni onda reklamiraju svoje progonstvo da bi puno ljudi videli kako ih ljudi tretiraju. „Ja sam bio tako dobar prema njima, a oni su bili tako loši prema meni.“ Ti ne slušaš Boga. Jednostavno si samocentričan, usmeren na sebe i tražiš saosećanje i utehu za sebe. Isus je rekao kada ti se dešava progonstvo da ne radiš to. Raduj se! Mislim, treba da imaš isti stav kao kada budeš unapređen na poslu ili kada se tvoja zarada udvostruči. To je ono što treba da radimo kada smo progonjeni radi Hrista. Tada možemo reći da je naš razum usmeren prema onome kako Bog želi da razmišljamo. U hrišćanstvu ne postoji prostora za sažaljevanje sebe i da tražiš saosećanje drugih i da drugi plaču zbog tebe. To je sve za svetske ljude. Ako si takav, moram da ti kažem da si svetska osoba, znao ti to ili ne. Treba da se obratiš i postaneš Isusov učenik. Isusov učenik nikada ne sažaljeva sebe. On sažaljeva onog koji ga vređa. Mislim, ako se neko razgnjevi na mene ili me vređa i nazove đavolom, ko je tu zao? Ne ja. Taj jadan čovek je dobio duhovni rak. Kako gledaš na ljude koji imaju rak? I ne samo da je dobio rak, dobio je duhovnu gubu! Kako gledaš na osobu koja ima gubu? Ne gnjeviš se na nju, nego je žališ. Upravo tako se ja osećam kada me ljudi vređaju ili kada se razgnjeve na mene, ili kada šire laži o meni i razne druge stvari. Ja kažem: „Jadan čovek je dobio rak i gubu, žao mi ga je.“ Da li i ti tako vidiš ili sažaljevaš sebe?To je ono što sam želeo da kažem!

Treba da se obratiš. Treba da zaista prođeš kroz ta uska vrata i kažeš: „Gospode Isuse, ja ću hodati tim uskim putem.“ Ponekad kada ljudi čuju ovakvu poruku, oni kažu: „Da, ja ću proći kroz uska vrata“, i uđu na uzak put, ali tu se zadrže samo nedelju dana. Umore se od toga. Mnogi ljudi jednostavno stalno prolaze samo kroz uska vrata i zato kada ih vidiš posle dosta godina, oni se još uvek nalaze na istom mestu. Ako biste stalno bili na tom putu, da li znate gde bi se nalazili danas? Zapitajte se, na primer, koliko dugo ste u ovoj crkvi. Mi smo propovedali o propovedi na gori skoro od prvog dana, 1975, a često i nakon toga, i ako ste ovde već mnogo godina, da li znate gde bi danas trebalo da se nalazite? Trebali biste biti visoko na planini, da biste bili primer drugima, da biste bili pobožni brat, trebali bismo imati oko 25 braće koji su spremni da budu starešine crkve. Zašto ih nemamo? Pošto imamo trome, lenje ljude koji samo slušaju i misle da postaju duhovni samo zato što su čuli istinu i razumeli je i pošto pripadaju našoj crkvi. Sve to je smeće! Gospod gleda na naš život! Govorim oštro zato što želim da se ne osramotite kada Gospod dođe. On dolazi ponovo. Dakle, ono što želim da kažem, draga braćo, jeste ako ste bili tromi i lenji u prošlosti, hajde da se pokajemo danas. Recite: „Gospode, želim da ozbiljno shvatim svoj život. Sramota me je što sam bio u ovoj crkvi…“ Zaista verujem da neki od vas treba ovo da kažu. „Gospode, apsolutno me je sramota da sam bio u ovoj crkvi toliko dugo i slušao te divne poruke, a još uvek radim sve pogrešne stvari o kojima govori propoved na gori.“ Ne govorim ovo da bih ikoga osudio. Bog nikada ne osuđuje. On nikada ne obeshrabruje. Da li znate kako Bog govori? „Moj sine, moja ćerko, popni se na više mesto!“ Želim da čujete taj glas dok prolazimo kroz propoved na gori. Ne osudu, nego: „Moj sine, moja ćerko, popni se na više mesto!“ To je poziv u mnogo viši život, iznad oblaka, nego što živimo sada.

So

Dakle, Isus je rekao, idemo na Matej 5:13, „Vi ste so svetu, a ako so obljutavi, čime će opet postati slana?“ Postoji puno soli koje izgledaju kao so, ali nemaju taj ukus. Kada vas ljudi sretnu, oni dobijaju ukus, duhovni ukus, iz vašeg ponašanja, vašeg govora. Kološanima 4:6 kaže: „Neka vaša reč bude sa solju“, sa blagodaću. U Kol.4:6 je so izjednačena sa blagodaću. Dakle, našim govorom ljudi dobijaju ukus u vezi toga kakvi smo ljudi. „Neka vaša reč uvek bude u blagodati, solju začinjena…“ Dakle, zato je Isus ovde govorio o soli. Međutim, so može izgubiti svoj ukus. Ona gubi svoj ukus pošto ne marimo. Ne shvatamo svoj hrišćanski život ozbiljno. Ne sudimo sebe. Ne tražimo silu Svetog Duha, zauzeti smo raznim drugim stvarima. Ako je so izgubila svoj ukus, vrlo je teško da ponovo postane slana. To je moguće, ali vrlo teško. I ako ostane u takvom stanju, postaje ni za šta! To je vrlo uopštena fraza na engleskom jeziku: „Ni za šta dobar!“ Ljudi to govore da bi povredili nekog, ali ovde Isus nikoga ne vređa. Kada izgubimo svoj ukus i kada blagodat nije u našem životu, Isus kaže da smo ni za šta dobri, što se tiče Božijeg carstva. Možeš imati mnogo novca u svetu, biti popularan i velik, uradio si velike stvari, i verovatno si zadovoljen time što radiš u svom sekularnom poslu, zadovoljan si činjenicom da imaš posao, kuću, porodicu itd… Međutim, Isus kaže da si ni za što dobar, ako nemaš blagodat u svom životu. Taj jadan čovek što živi u kući od blata i koji nema 10% od onoga što ti imaš je bolji pošto ima blagodat u svom životu. Potrebno je da imamo tačan osećaj za ono što je vredno. Ako nemam blagodat, so u svom životu, što se tiče Božijeg carstva ja sam ni za šta dobar, bez obzira koliko poznanje Biblije imam! To nije ni za šta osim da se baci napolje i da ga ljudi izgaze, ovde kaže.

Videlo

Druga slika koju On koristi jeste: „Vi ste videlo svetu.“ Svetlo se ne može sakriti, znate. Ako odete u sobu, odmah znate da li ima svetla u toj sobi. Nije vam potrebno vreme da biste to otkrili. Odmah znate da tu ima svetla ili da je tu mrak. Postoji nešto u vezi istinskog hrišćanina, kada ga sretnete, vi vidite nešto od Božijeg svetla u njegovom životu. On nije neraspoložen, kiseo, ne žali se, ne gunđa. Ne! To je tama. Svetlo je vidljivo. Želim da vas izazovem, moja draga braćo i sestre, kao što i sebe izazivam, da kada nas ljudi vide, oni se moraju sresti sa nečim od Božije svetlosti, sa svetlom Isusovog svetla u nama. Tako On ovde kaže. Ono ne treba da se sakriva! Nećeš uzeti svetiljku i staviti je pod sud, nego na mesto da svi koji su u kući mogu da vide. „Tako neka se svetli vaše videlo pred ljudima“, ne samo da bi videli vaše dobre reči, kao što je so, nego i vaša dobra dela. Dakle, so se odnosi na dobre reči, a videlo na dobra dela. Dobre reči i dobra dela je ono sa čime On počinje tako da kada ljudi posmatraju tvoj život mogu da slave tvog Oca u nebu.

Isus je došao da ispuni duh starog zakona

Zatim stih 17, treba da prođemo kroz ove stihove dosta brzo, pošto kasnije možete da razmišljate o njima kada imate vremena, u suprotnom nećemo završiti. Isus je rekao da nije došao da pokvari zakon i proroke, nego da ih ispuni. Vrlo je važno da to razumemo. Neki ljudi uzmu ovaj stih i kažu da zbog toga treba da dajemo desetak i držimo subotu, ali to nije ono o čemu se ovde govori. Kasnije ćeš videti kako se zakon ispunio, u ostatku petog poglavlja. „Došao sam da ispunim zakon“ znači da je došao da ga ispuni u njegovom najdubljem značenju. Na to je Isus mislio kada je rekao da je došao da ispuni zakon. Ne samo da površno ispuni zakon. Deset zapovesti su samo površinski sloj zakona. Isus je došao da ga ispuni. To znači da je On odlučio da ode u njegovu najveću dubinu i da ga ispuni. To On i objašnjava u propovedi na gori. Zapravo, ceo zakon se može sumirati u dve zapovesti, „Ljubi Boga celim svojim srcem, dušom, mislima i snagom, i ljubi bližnjega kao sebe.“ Znate, kada je Mojsije sišao sa dve kamene ploče, na jednoj ploči su bile četiri zapovesti koje su učile da trebaš voleti Boga celim svojim srcem, a na drugoj su bile šest zapovesti koje su govorile o ljubljenju bližnjeg kao sebe. To su dve glavne stvari. Isus je rekao da su to ustvari dve zapovesti: „Voli Boga i voli bližnjeg kao sebe.“ U propovedi na gori On proširuje te dve stvari. Zaista, propoved na gori je stvarno proširenje deset zapovesti. On ide u dubinu zakona i objašnjava šta je to stvarno značilo. On se nije zapravo promenio. On se uopšte nije promenuo, ali pošto su ga fariseji držali samo površno, On je rekao: „Ja sam došao da ga ispunim i došao sam da vas naučim kako i vi možete da ga ispunite.“

U redu, tada kaže da će nebo i zemlja proći, a da ni najmanje slovo i titla neće proći dok se sve ne izvrši. Vidite, desetak na primer. On se nije ispunio davanjem 10%. U Starom Zavetu, 5.Mojs.14, living Bible parafrazira „Bog vas uči da dajete desetak zato da bi vas naučio da On bude prvi u vašem životu.“ To je cilj. Dakle, ako nisi naučio da staviš Boga na prvo mesto u svom životu, nije glavna stvar da daješ 10%. Ako daješ 10%, ali ne stavljaš Boga na prvo mesto u svakoj oblasti, onda je desetak samo bezvredno smeće. Kako je Isus ispunio desetak? Tako što je stavio Boga na prvo mesto u svom životu. Kako je Isus ispunio subotu u svom životu? Tako što je imao odmor u Bogu, kao što je Adam bio sa Bogom prvog subotnjeg dana, 1.Mojs.2. Isus je tako živio svakog dana. Dakle, svaki dan je subota. Tako se subota ispunjava u našem životu, a ne time što ćemo držati jedan dan sedmično ili što ćemo dati 10% od zarade. Isus je došao da ispuni zakon i on to ovde objašnjava. Vrlo je jasno za one koji žele da razumeju.

Dakle, ako neko pokvari ove zapovesti, neke od najmanjih zapovesti, i nauči druge ljude tako… Znači, ne misli se da pokvari slovo tih zapovesti. Isus je kvario slovo tih zapovesti, a rekao je da poslušamo duh tih zapovesti. Zato je konstantno kršio subotu, prema farisejskom razumevanju. On nikada nije govorio ljudima da daju desetak, nego im je govorio da sve što imaju daju Bogu. Zato On kaže: „Ako pokvarite neke zapovesti i naučite druge da tako čine, bićete najmanji u carstvu nebeskom.“ Možda nećeš otići u pakao, ali kada odeš u nebo, ti ćeš shvatiti da si najmanji, što nas uči da u nebu nećemo svi biti jednaki. Ovde kaže da će neki biti najmanji u carstvu nebeskom. Nešto poput zemlje, znate. Ako posmatrate zemlju, zemlja je primer. Milioni ljudi žive na zemlji, ali ne žive svi jednako udobno. Neki žive kao carevi, a neki kao prosjaci. Tako nekako će biti i u nebu, ne u fizičkom smislu, nego u duhovnom. To je jasno značenje da će neki biti najmanji u carstvu nebeskom, a neki će biti veliki u carstvu nebeskom (stih 19). Dakle, u carstvu nebeskom, baš kao i na zemlji, postoje veliki i najmanji. Postoje carevi i prosjaci ovde, a biće i velikih ljudi u carstvu nebeskom, ali i najmanjih u carstvu nebeskom. Oni će biti svi u nebu, ali to je isto kao kada prosjak govori: „Ali i ja živim na istoj zemlji kao car“, ali koja je razlika. Nije dovoljno reći da živiš na istoj zemlji kao i car, ili da osoba kaže: „Ja sam isto na nebu.“ Mislim da ćemo biti iznenađeni kada dođemo na nebo, jer nismo čitali Božiju Reč pažljivo. Isus je došao sa neba i učio nas da će na nebu biti veliki ljudi i najmanji ljudi. Veliki ljudi su oni koji su svaku Božiju zapovest shvatili ozbiljno i nisu ignorisali nijednu zapovest, nego su poslušali svaku Božiju zapovest. Zato ste čuli kako sam ranije govorio da je jedna od mojih molitvi kojom se molim Bogu sledeća: „Gospode, pre nego što napustim ovu zemlju, želim da poslušam svaku zapovest koju si dao za novozavetne hrišćane.“ Ne da ubijam jaganjce i prinosim ognjene žrtve, kao što su radili starozavetni vernici, nego želim da poslušam svaku novozavetnu zapovest, pre nego što odem, jer neću imati mogućnost da ih ispunim kada odem u nebo. Kako ćeš da voliš svoje neprijatelje u nebu? Znate, ako to propustite na zemlji, propustili ste za večnost. Kako možete da oprostite ljudima koji su vas povredili? Ako to ne učinite na zemlji, propustili ste za večnost. Provodiće te večnost žaleći što to niste učinili na zemlji, ali ne možete dobiti novu priliku da to učinite. Ja to shvatam vrlo ozbiljno, upravo kao što ljudi govore drugima da ne mogu biti spašeni nakon što napuste ovu zemlju. Ne možete ni držati Božije zapovesti nakon što ostavite ovu zemlju. Ovaj život je jedina prilika koju imate da pokažete svoju ljubav prema Isusu.

Znate, mnogo ljudi koji budu uz pravu političku partiju koja pobedi na izborima, nakon završenih izbora, baš kao kada su Britanci napustili Indiju, oni koji su bili za nezavisnost Indije su stradali i bili zatvarani, sada su dobili časna mesta u novoj vladi Indije, jer su stojali uz svoju zemlju. Bilo je mnogo onih koji su pravili kompromis i bili uz Britance zbog popularnosti i novca. Oni su kasnije bili ignorisani. To je jadna ilustracija, ali tako je. Vrlo je lako tražiti biti popularan u svetu i odricati se Hrista na određen način, ali suočićemo se sa rezultatima toga u nebu. Dakle, postoje veliki i najmanji u Božijem carstvu.

Naša pravda mora biti veća od književnika i fariseja

Zatim On kaže, „Ako vaša pravednost ne bude veća od književnika i fariseja, nećete ući u carstvo nebesko.“ Kao što sam rekao, književnici i fariseji su držali zakon od deset zapovesti površno. Bili su zahvaćeni sitnim, sitnim stvarima, kritikovali su druge i tražili greške ako drugi nisu radili tačno prema njihovom razumevanju. Isus je rekao da treba da odemo dublje u odnosu na to. Zakon treba da se ispuni. On je došao da ispuni zakon, a ne samo da ga površno posluša. Moguće je biti hrišćanin i uzete neke te zapovesti i držati ih samo površno. U tome treba da idemo Isusovim stopama.

Zatim, možemo reći da ostatak propovedi na gori, od te tačke na dalje, objašnjava i proširuje šta znači ispuniti zakon, šta znači ispunjavati najmanje zapovesti, šta znači da naša pravednost treba da ode dalje od pravednosti književnika i fariseja. Isus je rekao da će nam objasniti. Rekao je: „Književnici i fariseji govore o ubistvu, a ja govorim o gnjevu.“ Nije dovoljno reći da ne ubijaš, nego treba doći do toga da se ne gnjeviš. Nije dovoljno reći da ne činiš preljubu, nego treba prestati da praktikuješ požudu očima. Nije dovoljno reći da govoriš istinu kada staviš svoju ruku na Bibliju, nego da uvek govoriš istinu iz svog srca. Nije dovoljno voleti svoje komšije i prijatelje, nego treba voleti neprijatelje. Dakle, On tu govori da se ne radi o sâmoj površnoj poslušnosti zakona, i tu vrata postaju tesna i put uzak. Široki put znači kazati: „Ja držim deset zapovesti“, a zapravo ne možeš držati svih deset, nego samo devet, jer je deseta zapovest „Nemoj gledati na ženu sa željom“. Da li znate da je to uključeno u desetu zapovest? Isus nije govorio nešto novo. On je samo proširio desetu zapovest, jer ljudi nisu shvatali ozbiljno tu zapovest. Nijedna osoba u istoriji nije mogla da drži desetu zapovest. Mogli su da drže devet zapovesti, jer su te bile spoljašnje, ali deseta je bila: „Ne poželi“, ili „Nemoj imati požudu za bilo čime što je od tvog bližnjeg, ćerku svog bližnjeg, ženu svog bližnjeg, kuću svog bližnjeg, imovinu svog bližnjeg, dar ili sposobnosti svog bližnjeg.“ Želja nije nešto što činiš, nego nešto u srcu koje kaže: „Želim to!“ Imati požudu za ženom znači reći u srcu: „Ja želim to!“ Imati požudu prema novcu znači reći u srcu: „Ja želim to!“ Želja! Zašto je Bog stavio tu desetu zapovest tamo, kada su se sve ostale zapovesti odnosile na spoljašnje stvari. Znate, „Ne uzimaj uzalud ime Božije, nemoj se klanjati idolima, ne kradi, ne ubij itd…“ Sve su to spoljašnje zapovesti, ali Gospod je držao tu desetu zapovest tamo da bi video koliko Izraelaca će biti iskreno. Sećate se kako su ljudi govorili da su držali ceo zakon, poput bogatog mladića. „Ja držim sve zapovesti!“ Stvarno? Isus ga nije osramotio time što bi ga pitao: „Da li držiš i desetu?“ Ne, ali je znao da niko nije mogao da drži desetu zapovest. Dakle, On je samo ponovio, petu, šestu, sedmu, osmu i devetu i zaustavio se na devetoj. Čitajte to u Marku 10. Isus se zaustavio na devetoj zapovesti. Ako čitate Bibliju pažljivo, primetićete to. Puno stvari propustite zato što ne čitate Bibliju pažljivo. Zatim je prešao na desetu zapovest: „Predaj sav svoj novac!“ Mladić je pao. Tu je dokazao kako je imao požudu i želeo, propustivši priliku da postane učenik.

Dakle, ostatak propovedi na gori je proširenje te jedne rečenice: „Vaša pravda mora biti veća…“ To znači dublja, mora otići do dna. Isus je došao da nas dovede do korena problema. Dakle, to su uska vrata i tesan put. Nema sumnje u vezi toga. Dok razgledamo ovo, videćemo da to nisu lake stvari.

Gnjev

Interesantno kakve primere je Isus izabrao, znate. Ovde postoji pet primera. Ako pregledate celu propoved na gori, najpre imamo devet stavova, blaženstva, zatim u ostatku propovedi na gori imamo devet pogrešnih stavova. To je u osnovi propoved na gori. To možete sami da proverite. Ja ne želim samo da proizvodim propovedi, nego da vodim ljude u istinu. Tako možete da vidite da postoji devet ispravnih i devet pogrešnih stavova. Prvi od tih loših stavova je gnjev. Drugi je požuda očiju, pokvarena seksualna želja. Treći je laganje. Četvrti je osveta. Peti je mržnja. To su neke osnovne stvari koje sva ljudska bića imaju i Isus se suočio sa tim groznim gresima i rekao je: „Ako ste moji učenici, morate te stvari shvatati ozbiljno, a ne olako.“ I On je stavio gnjev na vrh liste, jer je to greh koji nanosi bol svima odmah u detinjstvu. Dete od tri godine nije iskušavano na seksualnu želju, ljubav prema novcu, brigu ili sve druge stvari koje se spominju ovde, nego na gnjev. Gnjev počinje vrlo rano i ako se ne kontroliše, možeš imati 90 godina i biti zagrižena gnjevna osoba. Dakle, Isus se prvo suočio sa gnjevom.

„Ne ubij“, rekli su stari, a ja vam kažem: „Svako ko se gnjevi na svog brata (stih 23), biće kriv sudu.“ Znate, vrlo je interesantna stvar u prevodu. U King James verziji, čiji prevod je iz drugog teksta, koji je kasnije pisan. NASB verzija i ostali prevodi su prevodi starijeg teksta. U slučaju da niste znali, originalni spisi Biblije nisu pronađeni. Od 1.Mojsijeve do Otkrivenja, nigde ne postoje originalni spisi. Sve što je dostupno su kopije. Postoje određeni originalni spisi na druge teme, pre Hrista. Postoje originali! Zato sam se pitao zašto Bog nije dozvolio da ostanu ti dragoceni originalni spisi Biblije. Jedna stvar je, mislio sam, neki ljudi bi obožavali te spise, a Bog ne želi da obožavamo knjigu ili pergament. U svakom slučaju, ljudi su u staro vreme prepisivali pergamente i ponekad bi se pojavljivale greške u prepiskama. Iz tog razloga ponekad u Starom Zavetu imate razlike u brojevima. To su greške u prepisivanjima. Vrlo je interesantno. Ja imam jednu teoriju. Ako čitate King James verziju, tu kaže: „Ali ja vam kažem: Ako se neko gnjevi na svog brata bez da ima razloga za to…“ To je malo utočište u koje mogu pribeći u svakom gnjevu. Moja teorija je da onaj ko je prepisivao ovaj tekst, bio je verovatno gnjevan čovek. I on je rekao: „Čoveče, ovo je previše. Bolje da dodam ovih par reči (bez razloga), niko neće znati.“ Kažite mi, da li ste sreli bilo koga u svetu ko se gnjevi bez razloga? Možda samo ludaci. Međutim, osim ludaka, ja nisam sreo jednu osobu u svetu koja se gnjevi bez razloga. Ja sam se mnogo puta gnjevio u svom životu, ali uvek je bilo sa razlogom. U najmanju ruku, ja sam mislio da postoji razlog. Kažite mi, da li ste se vi ikada razgnjevili u svom životu, a da je bilo bez razloga? Ako bih te u tom momentu pitao: „Zašto se gnjeviš?“ Rekao bi da postoji razlog. Ako ne bi mogao da navedeš razlog, ti si ludak. Međutim, u svakom drugom prevodu samo kaže: „Ako se gnjeviš na svog brata…“ i ja verujem da je to ispravno. Gnjeviti se bez razloga je široki put. To nije uzak put. Svi njime hodaju. „Svako ko se gnjevi na svog brata biće kriv sudu, i ko kaže svom bratu: „Ti si ni za šta dobar“ ili ga nazove bezumnikom…“ Ja mislim da je to stav prezira, a ne same reči: „Bezumniče! Budalo!“ Jer čitamo u Mateju 23 da je Isus pogledao na fariseje i rekao im: „Budale! Šta je veće, hram ili zlato?“ (stih 15). Dakle, sâm Isus je to rekao, ali On ih time nije prezirao, već im je samo rekao da su bezumni. Dakle, u svim tim stvarima nemojte ići po slovu. Kasnije je Isus rekao: „Ako te neko udari po jednom obrazu, okreni mu i drugi.“ Međutim, kada su jednom Isusa ošamarili, On nije okrenuo drugi obraz, nego je rekao: „Zašto me biješ kada sam rekao ono što je ispravno?“ Dakle, možete uzeti čak i propoved na gori i ići kao legalista po slovu. Zapravo, nećete ići po slovu kada kaže: „Iskopaj svoje oko ili ruku“, u tom slučaju smo vrlo pametni, ali u drugim stvarima postajemo vrlo legalistični. Svugde se radi o duhu, naročito tu gde kaže: „Iskopaj oko i odseci ruku.“ To je duh. Sećajte se toga. To je duh, to je duh prezira prema osobi. Ne morate koristiti reč „budalo“ ili „raka“, kao što je to na jevrejskom, ali to je prezir prema osobi zbog njene pozadine ili inteligencije. Znate kako mi gledamo sa visine na ljude zbog njihove životne pozadine ili njihove inteligencije ili njihovog socijalnog statusa itd. Ako govorite nešto gadno iz prezira, to spada u istu kategoriju. Isus je to izjednačio sa ubistvom. Dakle, vrlo je lako ubiti ljudski osećaj dostojanstva načinom na koji mu se obraćaš. Ne moraš ga ubiti fizički. Pazite da ne kradete ljudima njihovo dostojanstvo. Prosjak ima dostojanstvo, tvoje dete ima dostojanstvo, ako vičeš na njega, kradeš mu njegovo dostojanstvo, jer ono je ljudsko biće. Nisi ga ti stvorio, nego Bog. Čak i tvoje dete je stvoreno po Božijem obličju. Moramo disciplinovati svoju decu i isrpavljati ih, ali ne i krasti njihovo dostojanstvo. Vrlo važno!

Dakle, gnjev! Želim da kažem još nešto o gnjevu. Gnjev je nešto što se nalazi u srcu. On nije u iznenadnim rečima koje skliznu iz naših usta koje ti zapravo ne želiš da kažeš, ali ih kažeš. To je poput trna koji se zabode u tvoje stopalo. Odmah ga izvadi i onda znaš da nećeš biti povređen. Da li ste primetili da kada se trn zabode u vaše stopalo i odmah ga izvadite, nema ožiljka, nema infekcije, nego je kao da nikada niste ni imali taj trn? Mislim da smo svi to iskusili. Međutim, ako ostavite taj trn tamo, samo jedan dan, trn od drveta u ruci, počinje da boli i da se inficira. Međutim, sve što odmah izvadite, neće vas povrediti. To je lekcija za naš hrišćanski život. U momentu slabosti, pošto još niste došli u taj duhom ispunjen život, kontinualni duhom ispunjen život, ako se oklizneš, izvadi taj trn odmah. Način na koji ćeš ga izvaditi jeste da se izvineš. Izvini se čim postaneš svestan toga! Ponekad učinimo nešto pogrešno i toga nismo svesni. Međutim, čim postaneš svestan, izvadi trn, to je put izlaza. Ako si učenik Isusov, ti ćeš to činiti. Dakle, to je samo nešto malo što sam želeo da vam kažem. I dalje kaže: „Miri se sa supranikom svojim brzo, dok si na putu sa njim.“ (stih 25). Suparnik nije đavo, jer kaže da će te baciti u zatvor. Đavo nikoga od nas ne može baciti u zatvor. Suparnik nije ni Bog. Ko je taj suparnik? To je zakon! Sâm zakon! Božiji zakon je tvoj suparnik kada ga prekršiš. On će biti tvoj optužitelj pred Božijim prestolom. Bog nije optuživač, a ni Isus. Đavo jeste optuživač, ali on ne može da stane pred Božiji prestol više. Međutim, Božiji zakon može da vas optuži. I tu kaže ako to ne rešiš, možeš dospeti u zatvor. Tu postoje mnoge primene, znate. Mnogi ljudi koji ne opraštaju drugima odlaze u zatvore bolesti. Ja verujem da je najmanje 20% bolesti u svetu zbog greha. Ne sve! 80% bolesti je zbog toga što živimo u svetu koji je proklet. Ne dobiješ gripu zato što si u tom smislu bolestan, ali postoje bolesti koje dobiješ zato što imaš gorčinu u srcu prema nekome. Božiji zakon te je bacio u zatvor bolesti, jer nešto nisi rešio i nećeš odande izaći, dok ne daš poslednji dinar, dok ne odeš i izvineš se i ne rešiš tu stvar. U suprotnom ćeš ostati u tom zatvoru i nikakva količina injekcija i tableta te neće izlečiti. Dakle, to je jedno značenje ovih stihova.

Preljuba

Zatim On nastavlja i prelazi na drugu temu, preljubu. To su vrlo uopšteni gresi među svim ljudskim bićima, gnjev, među svim ljudima i ženama, i požuda za ženama, to se većinom odnosi na ljude, počevši od dečaka. Ako se osoba ne bori protiv toga i ne pobedi to, ona može biti stara osoba od 80 godina i još uvek imati požudu za ženama. Treba da se boriš protiv toga, da se boriš i boriš i tražiš silu Svetog Duha i moliš Boga da ti dâ blagodat da to pobediš. U suprotnom nema drugog izlaza. Želim da vam kažem, kao što sam i ranije govorio, pitao sam se zašto je Bog učinio da se te želje rasplamsaju već kada imaš 13 godina, umesto kada imaš 25. Ako bi se pojavile tek kada imaš 25 ili 27 godina, možeš već da se oženiš. Zar ne bi bilo divno kada bi se svi mi do naše 27. godine ponašali kao nevini dvogodišnji dečaci i devojčice? Međutim, nije tako. Već od 13. godine, želje se pojavljuju u srcu dečaka i devojčica, međusobno, i to nije pogrešno. Zašto Bog dozvoljava da se one pojave tako brzo? Zato što želi da se borimo protiv toga, da pobedimo to i da kontrolišemo to pre nego što stupimo u brak. Divna je stvar ako si naučio da se boriš protiv toga od mladosti. Svi imaju te želje. Nisi nenormalan. Ako imaš jaku seksualnu želju, to ne znači da treba da ideš kod doktora. Apsolutno ne! Zapravo, ako si mladić, tinejdžer i nemaš jake seksualne želje, tada verovatno treba da odeš kod doktora na proveru. To ću ti reći! Dakle, to je apsolutno normalno kod svih, ali Bog to dozvoljava kod nas da bi se borili protiv toga. Znate, borba nas ojačava. Kada imaš u sebi nešto čime si stalno iskušavan, koja je to prilika da radiš gimnastiku od jutra do mraka, i u pokvarenom svetu u kojem živimo imamo mnoštvo prilika za vežbe gimnastike, sa filmovima, televizijom, bilbordima itd. U današnje vreme mi stalno radimo gimnastiku. Hrišćani iz prvog veka nisu morali stalno da rade gimnastiku, nego povremeno, a mi moramo stalno, 24 časa. Shvatite to na ovaj način: „Ja radim gimnastiku sada, boriću se, neću se samo srušiti i predati. Boriću se.“ Reći ću vam, ako ovako počnete od 13. godine, do 30. godine bićete snažan čovek. Ako se samo predajete i predajete, a znate koje je iskušenje ne raditi vežbe, tada postaješ debeo, trom i beskoristan. Međutim, umesto toga bi mogli biti snažni. Dakle, Bog nam daje tu mogućnost i zato je vrlo jasno da ako žudiš svojim očima za ženom, učinio si preljubu. Drugim rečima, sve je u srcu. Ubistvo je u srcu, preljuba je u srcu. Iz tog razloga govorimo o tome. Ljudi me pitaju: „Brate Zek, zašto toliko često govoriš o gnjevu i požudi?“ Reći ću vam zašto. Slušajte, u celoj propovedi na gori postoje samo dva greha za koje je On rekao da te mogu odvesti u pakao. Reč ‘pakao’ je spomenuta samo u vezi ta dva greha, pored svih drugih. Postoje još sedam loših stavova, ali ova dva te mogu odvesti u pakao. Primetite to.

On kaže, stih 22, zadnji deo, „biće kriv paklu ognjenom.“ Gnjev te može odvesti u pakao. Kada se radi o žudnji za ženama, On kaže isto to, u stihu 30, i zadnji deo 29.stiha, „da bude bačeno u pakao.“ Samo u vezi gnjeva i požude očima Isus je koristio reč pakao. Ja kažem da shvatam to ozbiljno, a drugi ljudi ne propovedaju o tome. Kažite mi, koliko propovedi ste čuli, svi vi koji gledate hrišćanski TV, da li ste ikada čuli da TV propovednik govori o gnjevu ili požudi očima? Garantujem nikada! A to su gresi koji vode ljude u pakao. Zašto propovednici to izostavljaju? Neprijatelj je to učinio varajući ljude. Put je uzak, ali Sveti Duh nam može pomoći da hodamo njim.

Šta znači iskopati oko? To znači u momentu kada vidiš nešto što te iskušava da poželiš, to je poput vađenja trna, skreni pogled, budi kao slepac. To je značenje toga. Možeš oslepeti na jedno oko, a drugim još uvek gledati sa željom. Dovoljno vam je samo jedno oko da biste imali požudu očima, znate to. Dakle, ako iskopate desno oko, to ne rešava problem. To znači, biti kao slepa osoba u tom momentu, i ako si u iskušenju da učiniš seksualni greh svojom rukom, odmah zamisli da ti je ruka amputirana i da je nemaš. To znači odseći ruku. Smatraj sebe da si slep i da ti je ruka amputirana.

Laganje

U redu, treće, laganje i govorenje istine (stih 33). „Čuli ste stari zakon: ne kuni se krivo.“ To znači kada činiš zavete Gospodu, kažeš: „Sada govorim istinu“, kao što čine ljudi u sudu. Stave svoju ruku na Bibliju i kažu: „Govorim istinu!“ Gospod kaže: „Ne!“ Stih 37, „Vaša reč uvek mora biti da, da, ne, ne! Sve što je više od toga, zlo je.“ Ako manipulišeš i kažeš: „Ali, nisam stvarno tako mislio.“ Ne, ne, ne, da je da, a ne je ne. To ne znači da treba da odgovoriš na svako pitanje. Mogu postojati stvari koje ne želim da kažem ljudima. Ne treba da odgovorim na svako pitanje koje mi ljudi postave. Nisam njihov rob. Mogu da odgovorim: „Neću ti odgovoriti na ovo pitanje!“ Isus je ponekad to rekao, „Neću vam odgovoriti na to pitanje.“ Zašto ne bismo Njega sledili? „Žao mi je, ne želim da ti odgovorim na to pitanje.“ Pretpostavimo da mi je neko nešto rekao u poverenju, i neko dođe i pita me: „Da li ti je neko rekao nešto?“ Ja bih mu odgovorio: „Neću ti odgovoriti na to pitanje.“ I ako time što sam rekao on kaže: „Ahaaa, sada znam da ti je to rekao.“ Ako posumnjam u to, ja ću čak reći ono što bi vi tehnički nazvali lažju, „Ne“ i verujem da bi to bila istina. Nije u pitanju slovo, nego duh.

U Holandiji su postojali pobožni ljudi koji su sakrivali Jevreje u drugom svetskom ratu, da ih ne bi uhapsili nemački nacisti. Kada su oni pokucali na vrata i pitali: „Da li ovde ima Jevreja?“ Odgovor je bio: „Ne!“ Božiji ljudi, najpobožniji ljudi u Holandiji su rekli: „Ne!“ Ja bih rekao: „Ne“ i to bi bila istina, jer živim pred Bogom. Nije u pitanju slovo, nego duh koji stoji iza toga. Zato je to još jedna oblast. Gnjev, seksualna požuda, govorenje istine. To je vrlo, vrlo važno da učimo našu decu. Ona nemaju seksualnu požudu kada su mala, ali njihov gnjevan, buntovnički duh, to je prva stvar sa kojom treba da se suočimo kod dece. Druga stvar je laganje. To su dve stvari na kojima sam radio sa svojom decom od detinjstva, zbog propovedi na gori. Taj buntovnički duh koji se manifestuje u gnjevu i njihovo laganje. Nikada nemojte to tolerisati kod dece. Reći ću vam, ako ste ozbiljni da na taj način odgajate svoju decu, vaša deca će odrastiti i postati pobožna. Znate, kada vam deca pričaju prezirno, to je gnjev. Uklonite to!

Osveta

Zatim govori o osveti. To je vrlo uopštena stvar kod ljudi. „Oko za oko, zub za zub. Ako me ti tretiraš ovako, ja ću tebe onako.“ Ne. Da li znate kako treba da tretiramo druge? Daću vam jednostavno pravilo. Tretirajte druge onako kako je Bog vas tretirao. Ako je Bog bio milostiv prema vama, budite milostivi prema drugima. Ako je Bog bio jako milostiv prema vama, budite jako milostivi prema drugima. Ako vam je Bog opraštao, opraštao, opraštao i opraštao, vi opraštajte, opraštajte, opraštajte… I ako je Bog rekao da nikome neće reći sve te gadne stvari iz tvog života, ni ti nemoj nikom govoriti gadne stvari koje znaš u vezi nekoga. Dakle, jednostavno pravilo. Tretirajte druge kako je Bog tretirao vas. Nemoj reći: „Ako si to uradio, ja ću uraditi ovo. Oko za oko.“ U vezi toga možete sami razmišljati dalje. Bez osvete!

Mržnja

Zatim govori o tome da ne treba da mrzimo (stih 43). Nije dovoljno da volite svoje komšije i prijatelje. Volite svoje neprijatelje. Molite se za one koji vas gone i činite dobro onima koji vas vređaju, jer onda, onda, onda i samo onda ćete biti sinovi Oca vašega koji je na nebesima. Ako bi ih neko pitao: „Kako mogu biti sin Božiji?“, pitam se koliko ljubi bi odgovorilo na ovaj način. Većina bi rekla: „Prihvati Isusa Hrista!“ Šta bi bilo kada bi im rekli: „Voli svoje neprijatelje, moli se za one koji te gone i čini dobro onima koji te vređaju, da bi bio sin Božiji!“ To je takođe u Bibliji. Zašto ne bismo pogledali te stihove? Mi izabiramo lak put. „Samo veruj i ispovedi! Ja sam u redu, ja sam dete Božije!“ Zbog toga, moj dragi brate i sestro, naš hrišćanski život je tako površan, jer uzmemo jedan stih, a ne uzimamo druge stihove. To je ispravan stih, apsolutno ispravan, ali to nije jedini stih u Bibliji na tu temu. To je poput ogromne pucle, a ti si spojio deset delova i ne vidiš ništa. Tih deset delova je skroz ispravno spojeno, ali postoji još deset drugih delova da bi se slika dovršila. Dakle, to je ono što želim reći. Kako mogu postati sin Božiji? Mogu citirati Jovana 1:12, „Koji ga primiše, dao im je vlast da postanu deca Božija!“ To je u redu, ali ako želiš od deteta da postaneš sin, tada treba da voliš svoje neprijatelje i da činiš dobro onima koji te mrze, da se moliš za one koji te gone… Tada prelaziš iz stanja deteta u stanje sina. Znate razliku između deteta od jedne godine i 25-ogodišnjaka.

I On nastavlja: „Jer vaš Otac u nebu daje sunce da svetli i dobrima i zlima, i kišu pravednima i nepravednima.“ Znate, u to vreme ljudi su većinom bili poljoprivrednici. Najvažnije stvari koje trebaju poljoprivrednicima jesu sunce i kiša, i Bog kaže da daje sunce i kišu tom poljoprivredniku ateisti, i daje sunce i kišu pobožnom poljoprivredniku. On ne daje više kiše ili sunca na polje pobožnog poljoprivrednika, zato što je dobar. Dakle, kada iskusimo materijalni blagoslov, to ništa ne govori o nama. To je greška tog evanđelja zdravlja i bogatstva. „Bog me je blagoslovio u materijalnom smislu.“ Poljoprivrednik kaže: „Hej, sunce sija nad mojim imanjem, a ja sam ateista. Kiša je padala i dobio sam dobar kukuruz. To je dokaz da sam u pravu i da Bog ne postoji.“ Ne! To dokazuje da i pored tvog bezumlja, Bog je dobar Bog. To je sve što taj slučaj dokazuje! Dakle, kad god smo materijalno blagosloveni, to apsolutno ništa ne dokazuje o tvojoj vernosti. Sećajte se toga, jer mislim da neki ljudi koji ovde sede takođe imaju tu ideju. „Kada sam došao u ovu crkvu, bio sam tako siromašan. Sada sam toliko bogat. Moja deca su bogata.“ Dobio si tu bezumnu ideju da si ti odgovoran za to. Ne, to je ista dobrota Božija koja je učinila da je Bil Gejts bogatiji od tebe i koja je učinila da kralj Saudijske Arabije koji je musliman bude bogatiji od tebe, i on kaže: „Alah me je blagoslovio.“ Budista kaže: „Buda me je blagoslovio.“ Hrišćanin kaže: „Isus me je blagoslovio.“ Međutim, ne čini se da te je Isus toliko blagoslovio kao Buda budistu, ili kao što je Alah blagoslovio kralja Saudijske Arabije. Kakav je to dokaz? To je patetični Isus koji je inferioran u odnosu na Alaha i Budu. Zar sâmo to ne treba da vam pokaže da je to pogrešno evanđelje? Zar to ne treba da vam pokaže da je to evanđelje zdravlja i bogatstva veštačko? To je najjasniji dokaz. Ako Isus može blagosloviti ovoliko, a Alah i Buda mogu blagosloviti mnogo više, koji je onda istinit Bog? To je veštački Isus. To je drugi Isus. Kada Bog nekog blagosilja, On blagosilja sve na zemlji, bez obzira da li su dobri ili zli, pravedni ili nepravedni. To je ono što govori ovaj stih i nikada to nemojte zaboraviti. Taj stih uništava to evanđelje zdravlja i bogatstva. Sve to piše u Bibliji ako želite da čitate.

„Ako pozdravljate samo one koji vas pozdravljaju, šta činite više od drugih?“ Kada ste poslednji put pozdravili ljude koji nisu vas pozdravili. Ja sam to ponekad viđao. Neko me ne voli i iznenada pređe na drugu stranu ulice. Odjednom vidi nešto interesantno na drugoj strani ulice. Da li znate šta uradim ponekad? I ja pređem ulicu i kažem: „Zdravo!“ Budi dobar. To je način da budeš savršen, moj brate (stih 46).

Traženje časti

Zatim, u šestom poglavlju, nemamo vremena da idemo detaljno, u tom poglavlju se radi o pogrešnom stavu traženja časti od drugih. To je još jedna stvar koja je zajednička za sve ljude. To su sve vrlo uopšteni stavovi. Traženje časti kada dajemo novac, traženje časti kada se molimo, traženje časti kada postimo… Skoro svaki pentakostalac koji posti objavljuje to na indirektan način. „Prošle godine kada sam bio na sedmodnevnom postu, nešto se desilo.“ Šta on pokušava da vam kaže? „Ja sam postio sedam dana“, ali ono na čega misli je da je jeo samo supu i sokove, a nije jeo meso. To je sve prevara. „Kada činiš nešto za Boga, neka niko to ne zna.“ Iz tog razloga ovde ne stavljamo kesu za dobrovoljne priloge ni pred koga. Iz tog razloga ne volimo kako neke crkve postave ovde kutiju i učine da se načini red za davanje priloga i da to niko ne može da izbegne. Mi kažemo: „Kutija je tamo pozadi. Ja ne znam ko tamo stavlja novac.“ Kažem vam, u ovih 40 godina ja ne znam ko je tamo stavljao novac. Nemoj dozvoliti drugima da saznaju šta daješ Bogu ili siromašnima. Nemoj dozvoliti drugima da saznaju koliko se moliš. Da li ste čuli te priče o ljudima koji su se molili dva sata ili četiri sata? Kako su ljudi to saznali? Voleo bih da znam to. Biblija kaže da se molimo uvek, a ne dva sata. Ima mnogo takvih stvari. Shvatio sam da je hrišćanstvo toliko daleko od Biblije, jer se Biblija ne čita tačno i onda su ljudi impresionirani ljudima koji im pričaju te priče. Kada se moliš, ne dozvoli nikome da zna o tome! Kada postiš, ne dozvoli nikome da zna. Drugim rečima, ne traži čast od drugih ljudi za bilo šta što radiš. To je još jedan pogrešan stav. Drugim rečima, pokušaj da se pretvaraš da ne postiš. „Pomaži svoje lice.“

Sećam se kada sam napustio mornaricu i kada sam predao svu moju zaradu i kada sam znao da ću se pouzdati u Gospoda radeći među ljudima iz sela i studentima. Imao sam vrlo mala primanja. Došla mi je na um jedna mala istina koje sam se držao u svim ovim godinama. Čak i kada nemaš ništa, neka ljudi stvore utisak da imaš mnogo i tada ti niko neće davati milostinju kao prosjaku. Mnogi ljudi daju novac punovremenim radnicima kao milostinju prosjaku. Punovremeni radnik, najiskreniji Božiji sluga je najdostojanstvenija osoba na licu zemlje, više nego car. Car može primiti dar, naravno. Solomun je dobijao poklone od različitih ljudi iako je bio jedan od najbogatijih careva. Sluga Božiji je veći od toga. On jeste tu da primi poklone, ali ne da prima poklone kao prosjak. On prima poklone kao car i postoji dostojanstvo u tome. On ne očekuje poklone. Dakle, traženje časti.

Stav prema novcu

Zatim govori o našem stavu prema novcu, stihovi 19-24. Ovde je opasnost da novac postane gospodar. Postoji zlato u nebu. U 1.Mojsijevoj 2 kaže da je zlato u Edemu bilo dobro. U Otkrivenju čitamo o zlatu u nebu, ali ono je pod našim nogama. Ulice su načinjene od zlata. To je razlika između neba i zemlje. Na zemlji zlato stavljaju na glavu, a u nebu je zlato pod vašim nogama. Ako si naučio da staviš zlato pod svoje noge, spreman si za nebo. Čini sve da zlato polako silazi, sve dok se ne nađe pod nogama, ili brzo, što je još bolje. On ovde govori o našem stavu prema novcu. To je vrlo važno. I On kaže da postoje samo dva gospodara, Bog i novac (stih 24). Bog i imovina. Kada ti imanje, imovina i sve te zemaljske stvari toliko znače da te obuzmu, kao što sam ranije govorio, sve naše zemaljsko imanje ne smemo da posedujemo, nego da imamo. Jedna stvar je imati imanje, a druga je posedovati. „To je moje! Neću to podeliti ni sa kim! Nikome to neću nikada dati.“ Ako ti Bog dâ kuću, koristi je za slavu Božiju. Ako ti Bog dâ novac, koristi ga za slavu Božiju. Da, znate li da je to sve deo propovedi na gori, jer „gde je vaše blago, tamo će biti i vaše srce.“ Pogrešan stav prema novcu, to je još jedna stvar koju vidimo ovde.

Briga

Zatim govori o brigi, još jednom pogrešnom stavu, za naše zemaljske potrebe. Svi mi imamo zemaljske potrebe, naročito za hranom, odećom i utočištem. I ovde postoji jedan izraz, stih 32, koji mi je pomogao. Koje su stvari koje neznabošci željno traže? „Nemojte ih tražiti, jer vaš nebeski Otac zna šta vama treba.“ Jednom sam napravio u svom umu listu stvari koje neznabošci traže. To je vrlo lako. Samo pogledajte šta svetski ljudi traže, ne samo što traže, nego što željno traže. Svi vi znate šta svetski ljudi željno traže. Napravite listu tih stvari i zapitajte se: „Da li i ja željno tražim sve te stvari? Tada sam možda i ja svetska osoba, iako sedim u ovoj crkvi.“ Ne, ja se moram za to držati labavo. Pri kraju svog života moram imati svedočanstvo, da od momenta kada sam dobio svetlo na Novi Zavet, nikada nisam željno tražio stvari koje neznabošci traže. Ne, sve sam ih držao pod nogama. Moja kuća je pod mojim nogama, moj posao je pod mojim nogama, moj auto je pod mojim nogama. Ljudi su mnogo važniji od stvari.

Znate, Bog je stvorio svet da bismo koristili stvari i voleli ljude. Đavo je to obrnuo da bismo voleli stvari i koristili ljude. Šta podrazumevam time da koristimo ljude? Upoznaš se sa nekom uticajnom osobom. Pretpostavimo da u ovoj crkvi postoji jedna uticajna osoba. „Ahh, moram se sprijateljiti sa njim, jer mi on može pomoći. Možda je poreski inspektor ili policajac, moram se sprijateljiti sa njim.“ To znači koristiti ljude. To znači da svemogući Bog ne može da ti pomogne. Taj pijun, ta osoba koja je na ovoj niskoj zemlji će ti pomoći, a Gospodar univerzuma ne može da ti pomogne. To je uvreda za Boga! To je uvreda! Naravno. Ako je tvoj otac direktor neke fabrike, a ti odeš kod nekog pijuna u kancelariji da bi ti nešto pomogao, zar ne misliš da bi se tvoj otac osećao uvređen? Nemojte koristiti ljude! Mnogi ljudi koriste druge ljude. „Ahhh, znam jednu uticajnu osobu!“ Pa šta onda? Ja poznajem najuticajniju osobu univerzuma! Draga braćo i sestro, mnogi od nas misle da imamo mnogo vere u Boga, a zapravo imamo mnogo više vere u ljude. Dakle, nemojte koristiti ljude. Koristite stvari, a volite ljude.

Suđenje

I na kraju, poslednji pogrešan stav je u 7. poglavlju, suđenje drugih. To je još jedna stvar za koju je Gospod rekao da je se otarasimo. Otarasi se tog stava suđenja. Drugim rečima, ti si držao tu predivnu propoved na gori i onda si počeo da posmatraš druge i govoriš: „On izgleda ne drži te reči, moja žena izgleda to ne drži, moj muž izgleda to ne drži…“ Uništili ste celu stvar. Napravili ste predivan desert i ubacili ste mrtvog guštera unutra i uništili sve. Došli ste do poglavlja 6:34, i kako je to bio divan desert, a zatim ste došli do poglavlja 7:1, ubacili ste mrtvog guštera i uništili sve. Isus nas upozorava. Kada držiš te zapovesti, nemoj ti odlučivati o tome da li i drugi ljudi to drže: „Hej, vidim mali trun u tvom oku. To sam video i nisi me poslušao.“ Gospod kaže: „Zaboravi.“ Postoji ogromno brvno u tvom oku. Šta je to brvno? To je pogrešan stav suđenja prema tvom bratu. To je gore od svih grehova koji su nabrojani u poglavljima 5 i 6. U tome je stvar. Dakle, draga braćo i sestre, hajde da tražimo da se oslobodimo od briga kada se pitamo da li će Bog obezbediti stvari koje su nam potrebne u životu. Da se oslobodimo od ljubavi prema novcu!

Tražite!

U zaključku On kaže… Ovo kaže na kraju šta treba da radiš: „Kada shvatiš da ne možeš da živiš ovakav život, da ne možeš da prođeš kroz ta vrata ili da ideš tim putem, šta treba da radiš? Matej 7:7, „Tražite!“ To je zaključak! Dođeš do te predivne propovedi na gori i kažeš: „Gospode, kako je moguće da imam tih devet ispravnih stavova i da se rešim tih devet loših stavova“, a Gospod kaže: „Traži! Traži Svetog Duha!“ U Luci 11 se spominje traženje Svetog Duha. „Koliko više će vaš nebeski Otac dati dobre stvari…“ ili u Luci 11:13 „Duha Svetoga onima koji Ga traže.“ Matej 7:7 i dalje, ovde u stihu 11 su dobre stvari, a u Luci 11:13 se odnose na Svetog Duha. Spojte te dve stvari zajedno. Na kraju propovedi na gori Gospod nam kaže kako možemo da držimo tu propoved na gori. „Tražite! Tražite Svetog Duha! Ištite! Kucajte! Nastavite da tražite dok ne dobijete, i dobićete.“

Zatim u završnoj rečenici On kaže, stih 12, „Tretirajte ljude onako kako biste vi želeli da oni vas tretiraju.“ Dakle, u osnovi dva zakona, tretirati ljude kako Bog vas tretira i tretirati ljude onako kako bi želeli da oni vas tretiraju. Da li biste voleli da ljudi idu okolo i ogovaraju vas? Volite to? Loše stvari o vama? Ne volite! Onda nemojte to činiti drugima. Ako je neko video tvoju grešku, da li bi želeo da ode i govori svima o tome? Ne, ako vidiš grešku u nekome, zatvori svoja usta! Tretiraj ljude onako kako bi želeo da te drugi tretiraju. Da li bi voleo da ljudi budu grubi prema tebi, da viču na tebe i da se deru na tebe? Onda nemoj to činiti drugima. On kaže: „Cela Biblija visi na tome. Tretiraj druge onako kako bi želeo da drugi tretiraju tebe.“

Zatim ide zaključak koji smo mi već pogledali. Početi hrišćanski život ispravno. Govorili smo o temelju i o smeru u kojem treba da se krećemo. Ono što si video u propovedi na gori je doživotna staza. Isus je rekao: „Učite ljude da drže sve što sam vam zapovedio.“ To je put koji će se završiti kada vidimo Isusa licem k licu.

Dakle, hajde da tražimo, ištemo i kucamo za silu Svetog Duha u našem životu. U suprotnom, ni na koji drugi način nećemo to dobiti. Zato je Isus zaključio propoved na gori tim odeljkom: „Tražite Svetog Duha!“ I kada tražiš, tretiraj ljude onako kako bi želeo da oni tebe tretiraju. Naš stav prema drugima je toliko važan kada tražimo Boga u molitvi. Pogrešan stav prema drugima je dovoljan da ne dobijamo od Boga. Ja verujem da postoje mnoge stvari u našem životu koje smo propustili pošto, broj 1, ne tražimo stalno, i drugo, kada tražimo imamo pogrešan stav prema nekom drugom. Ako tražimo to 20 godina, ništa nećemo dobiti.

Dopustite mi da kažem još jednom ono što sam rekao ranije. Neki od nas bi do sada trebali da su dosta odmakli prema vrhu planine. Ne možemo učiniti ništa u vezi prošlosti, u vezi godina koje smo uzaludno potrošili, ali možemo učiniti nešto u vezi budućnosti. Hajde da shvatimo naš hrišćanski život ozbiljno! Hajde da se pognemo pred Bogom.

Nebeski Oče, nema zapovesti koju si Ti dao za koju nam nećeš dati silu Svetog Duha da je držimo. To je naša vera i mi ispovedamo našu nadu i veru da za ono što si nam zapovedio Ti ćeš nam definitivno dati silu Svetog Duha da držimo, i ako neko od nas nije imao takvu veru do danas, Gospode, mi želimo da se podignemo i da imamo tu veru danas, da sve što si nam zapovedio Ti ćeš nam dati silu Svetog Duha da držimo i ako do sada nismo to tražili, tražimo to sada. Daj nam moćnu puninu Svetog Duha da živimo taj život, da proslavimo Tebe na zemlji i budemo kao so i svetlo svetu. Tražimo u Isusovo ime. Amin.