Telesnost ili duhovnost

Milenko Isakov
Jer ste još telesni. Jer gde su među vama zavisti i svađe i nesloge,
niste li telesni i ne živite li po čoveku?
(1.Korinćanima 3:3)  

Reč telo se puno spominje u Svetom Pismu. Spominje se u mnogim stihovima i nema svugde jednako značenje. Sa jedne strane, naše telo je hram Svetoga Duha (1.Kor.6:19), a sa druge strane znamo da telo i krv neće naslediti Carstva Božijeg. Iz tog razloga želim da razumemo šta Božija reč govori o našem telu.

U 1.Solunjanima 5:23 piše da je Božija volja da se naš duh, duša i telo sačuva bez krivice za dolazak Gospoda našega Isusa Hrista. Ovaj stih nam kaže da svaki čovek ima tri različita dela. Spoljašnji deo jeste naše telo, malo skriveniji deo jeste naša duša i najskriveniji i najdublji deo našeg bića jeste naš duh.

Bog je stvorio čoveka od praha zemaljskog i dunuo mu je u nos duh životni i na taj način čovek je postao živa duša (1.Mojs.2:7). Znači, naše telo je načinjeno od zemaljske prašine i kao takvo je u potpunosti raspadljivo. O tome nam govori Pavle kada piše o vaskrsenju u 1.Kor.15. On kaže da naše telo i krv ne mogu naslediti Carstva Božijeg (stih 50), niti raspadljivost nasleđuje neraspadljivost. Naše telo je zbog svog slabog materijala potpuno nesposobno da podnese pogled na slavu i veličanstvo svetog Boga. Zato kaže Biblija da niko nikad nije video Boga (1.Jov.4:12), jer čovekovo telo ne može opstati u životu videći Boga. Gospod Isus je došao u telu da objavi karakter i prirodu Božiju (Jovan 1:18).

Naše telo je raspadljivo i podložno raspadanju i zato ne može da nasledi Božije Carstvo. Isus je rekao da je naše telo slabo, iako je naš duh srčan (Matej 26:41). To znači da je naše telo često ograničenje za naša unutrašnja stremljenja i revnost. Petar je rekao da se po cenu sopstvene smrti neće odreći Hrista i to je zaista bila njegova unutrašnja iskrena želja. Međutim, kada se suočio sa mnoštvom ljudi koji su došli da uhapse Isusa, njegova “srčanost” je poklekla zbog slabosti njegovog tela i on je zbog straha zajedno sa ostalim učenicima ostavio Isusa i pobegao (stih 56).

Dakle, naše telo samo po sebi nema kapacitet da ugodi Bogu. Isus je rekao Nikodimu: “Ono što je rođeno od tela, telo je, a što je rođeno od duha, duh je” (Jovan 3:6). Da bi se u čoveku desila duhovna promena i da bi postao živ za Boga neophodna je natprirodna intervencija od spolja, a ne nešto što dolazi od tela. Isus je takođe rekao da je duh ono što oživljava i da telo ne pomaže ništa (Jovan 6:63). Dakle, jedino Božiji Duh nas može duhovno oživeti, a nikako napori naše telesne prirode.

Reči iz uvodnog stiha Pavle je uputio Korinćanima koji su bili oživljeni za Boga Duhom Svetim. To su bili ljudi osvećeni u Hristu Isusu, pozvani sveti (1.Kor.1:2). Nema sumnje da su oni bili Božija crkva. Međutim, oni su bili vrlo, vrlo telesni i Pavle im otvoreno kaže da nije sa njima mogao da govori kao sa duhovnima, nego kao sa malom decom u Hristu. Znači, oni jesu nanovorođeni, oni jesu u Hristu, oni jesu Božija deca, ali su telesni.

Šta znači živeti po telu? To znači živeti po nagonima svoje telesne prirode. Takav život proizvodi greh za grehom i donosi plod smrti (Rim.7:5). Život po telu ne može biti ugodan Bogu (Rim.8:8). Prilikom nanovog rođenja i krštenja dešava se smrt starog čoveka (Rim.6:6). Naš stari čovek je voleo greh i uživao u njemu. Međutim, kada se desila smrt starog čoveka, mi smo prestali da volimo i uživamo u grehu. Smrt starog čoveka ne znači da čovek neće više zgrešiti nakon obraćenja, već da više neće biti srećan u grehu i da više neće želeti greh. Ko je rođen od Boga ne čini voljno greh, jer seme Božije stoji u njemu ne može željno grešiti.

Međutim, iako se desila smrt starog čoveka, mi još uvek posedujemo telo. Mi smo još uvek u telu, u toj prirodi koju smo nasledili od Adama. Ta priroda nas iskušava na greh i u njoj vlada zakon greha. Pavle je otvoreno rekao da vidi zakon u svojim udima (u svom telu) koji se suproti zakonu njegovog uma i zarobljava ga zakonom greha koji je u njegovim udima (Rim.7:23). Dakle, u ljudskom telu vlada zakon greha, a jedini način da se savlada sila greha jeste imati silu Božiju koja je jača od sile zakona greha. Ta sila jeste Sveti Duh. Jedino kroz Isusa Hrista, zakon Duha života (Sveti Duh) nas oslobađa od zakona greha i smrti! Rešenje je jedino život po Duhu Svetom.

Dakle, u jednom hrišćaninu stalno postoji konflikt između Duha Svetog i naše telesne prirode. U Galatima 5:17 kaže da telo želi protiv duha i duh protiv tela i to se protivi jedno drugome. Želje našeg tela se potpuno protive volji Božijoj, ali mi ne treba da im ugađamo. Pavle je rekao da on nije pitao telo i krv kada ga je Bog pozvao pa propoveda Evanđelje (Gal.1:16). Nismo dužni telu da po telu živimo, jer ako živimo sledeći želje našeg tela pomrećemo, a ako Svetim Duhom usmrćujemo telesna dela, živećemo. Kada Sveti Duh usmrćuje želje tela to je duhovan život. Svi koji se vladaju po nalogu Duha Božijeg jesu sinovi Božiji.

Međutim, čitajući 3.poglavlje 1.Korinćanima možemo zapaziti da su oni bili vrlo telesni. Danas takođe postoji mnoštvo telesnih hrišćana. Šta ih karakteriše? Karakteriše ih to da su u mnogim sferama svog života savladani željama tela i nisu pokorni Svetom Duhu.


Koje su karakteristike telesnih hrišćana? Kada u hrišćanskoj zajednici vlada zavist, nesloga i svađe, to je tipičan pokazatelj njihove telesnosti. U Galatima 5 piše koja su telesna dela, odnosno dela koja direktno proizilaze i potiču od našeg tela, tj.naše telesne prirode. Ako robujemo grehu zavisti ili svađe, mi smo telesni. Nismo dopustili da Sveti Duh usmrti ta dela. Međutim, Božija volja je da svi koji su predali svoj život Isusu Hristu više ne hodaju po telu, nego po Duhu.

Takođe, telesne hrišćane karakteriše to da se pozivaju na ljudske autoritete: “Ja sam Pavlov, ja sam Apolovov, ja sam Kifin…” i misle da su vredniji i važniji od drugih zbog toga što su povezani sa nekim “imenom” u hrišćanskom svetu, bilo da se radi o imenu Božijeg čoveka ili pokreta ili denominacije koju je Bog koristio za spašavanje duša. “Jer kad govori ko: ja sam Pavlov; a drugi: ja sam Apolov; niste li telesni?” (1.Kor.3:4).

Brate i sestro, ti svakodnevno bacaš seme u svom životu, ili seješ u duh, ili u telo (Gal.6:8). Svaki put kada izvršavamo želju svog tela mi sejemo u telo. Svaka gruba, neljubazna reč prema mužu ili ženi jeste sejanje u telo. Svaki put kada se pokorimo Duhu Svetom, mi sejemo u Duh. Svaka blaga i ljubazna reč jeste sejanje u Duh.

Pomozi nam, Oče, da uvek sejemo u duh i da budemo poslušni vođstvu i nalozima Tvog Duha. Otvori naše oči da bismo prepoznali telesna dela u našem životu i da bismo ih silom Tvog Duha usmrćavali! Amin.