Služba ljubavi

Milenko Isakov

„Pazite, stojte u veri, muški se držite, utvrđujte se.

Sve da vam biva u ljubavi.“

(1.Kor.16:13,14)

Ovim rečima Pavle privodi kraju prvu poslanicu koju je uputio vernicima iz Korinta. To su dva dosta kratka stiha u Bibliji, ali u njima se krije bogatstvo duhovnih principa koje nam Bog daje zato što nas voli. Sve Božije zapovesti su date za naše dobro! Sve što je Bog rekao, rekao je da bismo vršenjem Njegove volje doživljavali puninu tog istinskog smisla života – života sa Njim. Bog nam nije uskratio nijedno dobro davši nam svoje zapovesti, iako Sotona to želi tako da predstavi. Sotona želi da ljudi steknu utisak da će im biti uskraćeno mnogo toga, ako se odluče za život sa Bogom. Sotona je taj koji govori ljudima da je nemoguće izvršiti ono što Bog preporučuje i zapoveda. Međutim, apostol Jovan je napisao: „Zapovesti Njegove (Božije) nisu teške“ (1.Jov.5:3).

Dragi prijatelju, kada budeš istinski upoznao Boga i Njegovu ljubav, tvoje srce će biti preplavljeno činjenicom da je izrazito velika čast i privilegija služiti tako divnom Bogu! Bićeš radostan što apsolutno sveti Bog prihvata tvoju mizernu službu i iskrene pokušaje izvršavanja Njegove volje.

Dakle, Hristove zapovesti nisu neka dosadna obaveza za Božiju decu. Naprotiv, one se vrše Božijom blagodaću, posredstvom Svetog Duha, spontano, sa radošću i iz ljubavi prema Bogu!

Sada želimo pogledati pet stvari koje Pavle preporučuje Korinćanima. On im kaže:

1. „Pazite!“ U svetu punom prevare, neophodno je da budemo oprezni i pažljivi. Petar je pisao vernima da vode računa da budu duhovno trezni i pažljivi zato što suparnik (đavo) kao ričući lav želi da ulovi ljudske duše za večnu propast (1.Pet.5:8). Isus je rekao: „Pazite, stražite i molite se Bogu“ (Marko 13:33). „Pazite na sebe i na sve stado…“ rekao je Pavle starešinama efeske crkve. Brate i sestro, pazi na svoj život. Pazi pre svega na sebe. Pažljivo slušaj šta tebi Bog govori.

2. „Stojte u veri!“ U svetu punom nevere i skepticizma, čvrsto verujmo Bogu! Budimo ugled drugima u veri (1.Tim.4:12). Ozbiljno shvatajmo svaku Božiju Reč. Ostanimo utemeljeni i tvrdi u veri i nepokretni od sigurnosti i nade koju smo dobili čuvši radosnu vest o Isusu Hristu! (Kol.1:23)

3. „Muški se držite!“ Budimo hrabri u ispovedanju naše pripadnosti Hristu. Ne bojmo se protivnika. Ne stidimo se svedočanstva Gospoda našega Isusa Hrista (2.Tim.1:8). Držimo to što imamo, da niko ne bi uzeo našeg venca (Otkr.3:11).

4. „Utvrđujte se!“ Hranimo se istinom! Utvrđujmo se u istini Božije reči. Budimo ukorenjeni i nazidani u Hristu i utvrđeni verom! (Kol.2:7).

5. „Sve da vam biva u ljubavi!“ Kada Pavle kaže „sve“, to znači da sve ove prethodne stvari treba da se čine iz motiva ljubavi prema Bogu. „Pazite, stojte u veri, muški se držite, utvrđujte se“ iz ljubavi prema Bogu!

Zato možemo sa sigurnošću tvrditi da je ljubav najveća vrlina hrišćanskog života. Nisu duhovni darovi, ni dar propovedanja, ni dar isceljivanja bolesnika, ni dar govorenja ili tumačenja jezika, ni dar razuma ili rasuđivanja – ljubav je najvrednija stvar. Ljubav je najveća! Jednog dana će prestati proroštvo i jezici će umuknuti. Kada budemo u nebu, shvatićemo da više neće biti potrebe da radimo za Boga. Čak i dela za Boga nisu toliko velika kao ljubav u srcu. Dela su samo jedan način na koji se ispoljava ljubav prema Bogu i bližnjima. Jednog dana ćemo prestati da radimo za Boga. Prestaćemo sa propovedanjem. Prestaćemo da koristimo određene duhovne darove koje nam je Bog dao, ali nikada nećemo prestati da volimo Boga i jedan drugoga. To nikada neće prestati. Ljubav će trajati kroz celu večnost. Nikada nećemo prestati da se oduševljavamo toj ljubavi koja nas je zavolela dok smo još bili u tami.

Zato je Bog zainteresovan da se još u ovom životu na zemlji vežbamo u ljubavi prema Njemu i bližnjima. Bog je više zainteresovan za naše unutrašnje stanje nego za naša spoljašnja dela. Bog sudi motive našeg srca, a ne izgled naših spoljašnjih dela. Ljudi su često skloni da sude i rasuđuju bližnje prema spoljašnjem izgledu njihovih dela, ne znajući motive srca od kojih potiču ta dela.

Božija ljubav se izliva u naša srca Svetim Duhom (Rim.5:5). Jedna duhovna pesma kaže: „Svaki novi susret sa Tobom, novu ljubav budi mi i život ljubavi meni daješ samo Ti.“ Svaki novi susret sa Gospodom probuđuje u nama novu ljubav prema Njemu i bližnjima. Svesni smo da u nama nema sile da volimo druge ljude. Jedino Hristova ljubav u nama može to da čini.

U Novom Jerusalimu teče kristalna reka vode života (Otkr.22:1). To je reka Božije ljubavi koja će teći kroz celu večnost. Nikada nećemo biti siti te ljubavi. Uvek ćemo iznova dolaziti na tu reku. Što više budemo iz nje pili, imaćemo veću žeđ za njom. Takva je Božija ljubav. Što je više iskusiš, to si je više žedan, zato što je ta ljubav beskonačna, bez granice. Zato je naša ogromna privilegija da Bog tu beskonačnu ljubav želi da stavi u naša mala srca. Tako možemo prihvatiti Njegov karakter i možemo da volimo jedan drugoga. To je Hristova zapovest. Pre nego što je otišao da postrada, Isus je rekao svojim učenicima: „Novu vam zapovest dajem da ljubite jedan drugoga, kao što ja vas ljubih, da se i vi ljubite među sobom“ (Jovan 13:34).

Brate i sestro, da li i kod tebe sve biva u ljubavi?

 

Gospode, oprosti nam što smo mnogo puta učinili nešto za Tebe bez ljubavi. Oprosti svako naše mrtvo, formalno delo. Ispuni nas Svetim Duhom da bismo sve mogli da činimo sa motivom ljubavi prema Tebi. Pomozi nam da iskreno volimo sve ljude na zemlji. U Hristovo ime, amin.