Psalmi 107 – 110

Zac Poonen
(preveo Milenko Isakov)

“Hvalite Gospoda jer je dobar,
jer je milost Njegova do veka.”

(Psalam 107:1)

 

107 psalam opisuje razne načine na koje Gospod izbavlja ljude iz teških situacija. One koji su lutali u pustinji doveo je u grad (stihovi 4-7). One koji su sedeli u tami izveo je iz mraka (stihovi 10 i 14). Iscelio je one koji su bili bolesni. “Reč svoju im je poslao, pa su ozdravili” (stih 20). Izbavio je one koji su se zatekli na burnom moru (stihovi 25-29). Zato kaže u drugom stihu: “Neka govore tako oni što ih je Gospod otkupio.”


Ne smemo biti tihi kada Gospod nešto učini za nas, naročito pošto nas je otkupio iz ruke neprijatelja. Moramo svedočiti o tome za slavu Božiju.


108.psalam izražava pouzdanje da će Gospod voditi psalmistu u pobedi. On kaže: “Srce mi je voljno, Bože, da Ti pevam…ja bih zoru da probudim” (stihovi 1 i 2). On je bio odlučan da se probudi pre zore svaki dan i da najpre slavi Gospoda. To je dobra navika koju bi svako od nas trebao da usvoji.


U 109.psalmu David traži od Gospoda da se osveti njegovim neprijateljima. Stih 8 je citirao Petar u Delima 1 kada je govorio o Judi Iskariotskom: “Neka se njegova služba dâ drugome.” Bog je pozvao Judu, ali on je slušao Sotonu koji mu je stojao sa desne strane (stih 6). Umesto da je imao Boga sa desne strane, on je izabrao Sotonu. Najverovatnije služba koju je Bog planirao za Judu bila je poverena apostolu Pavlu. Ako smo neverni, neko drugi može uzeti našu službu.


110.psalam je mesijanski psalam koji se odnosi na Isusa kao Kralja i sveštenika po redu Melhisedekovom (stih 4). To se citira u Jevrejima 7.