Zac Poonen
(preveo Milenko Isakov)
“Tada su poverovali Njegovim rečima
i pevali Mu hvalospeve.”
(Psalam 106:12)
105.psalam opisuje divna dela koja je Bog učinio za Izrael. Stih 15 kaže: “Ne dirajte moje pomazanike i mojim prorocima zlobu ne činite.” Bog brani svoje pomazane proroke i upozorava nas da ne govorimo protiv njih.
Tu kaže u vezi Josifa: “Čoveka je poslao pred njima, Josifa, prodanog u roblje. Noge su mu sputali lancima, a vrat su mu okovali gvožđem; sve do časa kada se ispunila Reč o njemu, reč Gospodnja ga je prokušala” (stihovi 17-19). Bog je dozvolio da Josif bude stavljen u zatvor da bi mogao postati jak kao gvožđe – da bi “gvožđe moglo da uđe u njegovu dušu”. Postojalo je određeno vreme kada Josif treba da bude pušten. Bog je uvek tu na vreme.
Stih 39 nam kaže zašto je Bog dao Izraelcima stub od oblaka i ognja. Stub od oblaka ih je štitio od sunca tokom dana, a stub od ognja im je osvetljavao put tokom noći.
106.psalam nastavlja istorijom Božije dobrote prema Izraelu. U stihovima 11 i 12 čitamo: “I vode su preplavile njihove krvnike, niko od njih preostao nije. Tada su poverovali Njegovim rečima i pevali mu hvalospeve.”
Postoje dve stvari koje ovde vidimo. Prvo, evidencija vere jeste slavljenje. Usta govore od suviška srca. Usta su izduvni ventil srca. Ako posedujemo veru u svojem srcu, ona će se izraziti kroz slavljenje. Kada su apostoli bili ispunjeni Svetim Duhom, počeli su da slave Boga (Dela 2). Ako ne slavimo Boga, to dokazuje da nemamo vere.
Drugo, u starom zavetu ljudi su živeli po gledanju, a ne po veri. Oni su mogli da slave Boga tek kada su videli da su njihovi neprijatelji uništeni.
Danas možemo slaviti Gospoda pre nego što su naši neprijatelji poraženi, i to znači živeti po veri, a ne po gledanju.