Zac Poonen
(preveo Milenko Isakov)
“Ko sme da boravi u Tvom šatoru, Gospode,
ko da stanuje na Tvojoj svetoj gori?”
(Psalam 15:1)
Deveti psalam je molitva zahvalnosti Bogu što kažnjava Njegove neprijatelje. “U Tebe se uzdaju oni koji poznaju Tvoje ime (ime Isusa Hrista), jer ne ostavljaš onih koji Te traže, Gospode” (stih 10). Bog je Bog vaskrsenja: “Podigni me sa kapija smrti” (stih 13).
Deseti psalam je molitva Bogu da uništi zle. “Opaki u svojoj nadmenosti Boga ne traži, nema mesta za Boga u njegovim naumima, ali Gospod brani prava siročadi i potlačenih, da ih zli više ne zastrašuju” (stihovi 4, 18).
Psalam 11 govori o tome kako Gospod štiti pravedne. Ovde kaže da Bog testira i pravedne i zle ljude (stih 5), i On mrzi onoga ko želi da naudi bližnjima. Kada nas Bog testira, On želi da nas unapredi na viši nivo – baš kao što đak radi kontrolni zadatak da bi bio unapređen u svom obrazovanju.
Psalam 12 govori o korišćenju jezika. Počinje time kako je sve manje i manje pobožnih, vernih ljudi. Sledeća tri stiha govore o jeziku – lažljivom, laskavom, dvoličnom i arogantnom.
Primarno obeležje pobožnog čoveka jeste ljubaznost u njegovom govoru. Bezbožni ljudi, sa druge strane, kažu: “Sa usnama kakve su naše, ko da nam bude gospodar?” (stih 4). Čovek koji može da kontroliše svoj jezik jeste savršen čovek (Jakov 3:2). Pobožan čovek prepoznaje da su “reči Gospodnje čiste, pročišćeno srebro, sedam puta očišćeno” (stih 6).
Dakle, pre nego što progovori, on razmišlja o tome šta će reći. Ako mu je nešto sumnjivo, on ubacuje u vatru svog srca reči koje planira da izgovori i postavlja sebi nekoliko pitanja: Da li je neophodno da to kažem? Da li mogu reći na ljubazniji način? Da li govorim istinu? Da li govorim u ljubavi? Itd… Zatim odlučuje šta da kaže i kako da kaže.
Ako piše pismo u kojem treba nekog da ispravi, on će ga, ako je potrebno, prepravljati sedam puta pre nego što ga pošalje.
Psalam 13 je molitva za Božiju pomoć u nevolji. Zaključak ovog psalma je: “Pevaću Gospodu, jer mi učini dobro” (stih 6).
Psalam 14 opisuje opakog čoveka. Svaki ateista je bezuman (stih 1). Drugi i treći stih opisuje stanje palog čoveka što se citira u Rimljanima 3:10-12.
Psalam 15 govori o kvalifikacijama čoveka koji želi da živi u Božijoj prisutnosti. On mora govoriti istinu iz svog srca. Mora poštovati one koji se boje Gospoda. U ckrvi Božijoj mi poštujemo ljude, ali ne kao u svetu, pošto su ljudi bogati ili popularni, nego zato što se boje Boga. Prođi polako kroz ovaj psalam i ispitaj svoje srce u svetlu ovog psalma, jer ovde kaže da oni koji tako žive nikada neće posrnuti (stih 5).
Mnoge stvari će u svetu uskoro biti veoma uzdrmane, ali ovaj čovek nikada neće biti uzdrman.