Treći krug razgovora (2)

Zac Poonen
(preveo Milenko Isakov)

 “…sve dok živim savest moja me zapeći neće.”

(Jov 27:6)

Jov nastavlja da postavlja pitanja: “Zašto pobožni moraju da čekaju toliko dugo da Bog sudi?” On nabraja nepravde i poniženja koja doživljavaju siromasi i udovice od strane bogatih, zlih ljudi koji ih na razne načine iskorišćavaju. On govori o lopovima, ubicama, preljubočincima koji, čini se, lako izlaze na kraj sa svim tim gresima koje čine (Jov 24:1-16), ali on zna da će ih na kraju uhvatiti Božiji sud (24:18-25).


Vildad je sada imao veoma malo da kaže. On samo pita: “Kako smrtni čovek da se opravda pred Bogom? Kako da se očisti onaj što ga žena rodi? Gle, ni mesec Mu bistar nije, očima Njegovim niti zvezde nisu čiste” (Jov 25:4,5).


Jov u svom odgovoru opet koristi sarkazam: “E, baš si pomogao bespomoćnom, baš si spasao ruku malaksalu! Baš si nemudrome savet dao i pregršt mudrosti obznanio! A kome si te reči objavio?” (26:1-3). Zatim postavlja najviše traženo pitanje: “Koji to duh govori iz tebe?” (26:4).


Jov nastavlja da govori o Božijoj veličini koji je “okačio zemlju ni o šta” i učinio toliko mnogo čudesa, a dalje kaže da su sva njegova stvorenja ništa drugo do “obrisi Njegovih puteva” i da veoma malo znamo o tom velikom Bogu (26:5-14).


Dobro je za sve nas da se sećamo toga da ne bismo imali uzvišene misli o sâmima sebi.


Jov sve ovo zaključuje rečima: “Moja savest je čista” (27:6). To je bio Jovov konačan odgovor. 

Pretraga:

Sedmična poruka – prijava:

Povezani članci: