Gedeon i njegova vojska (1)

Zac Poonen
(preveo Milenko Isakov)

„Gospod se okrenu prema njemu i reče:
‘Pođi s tom svojom snagom i spasi Izrael od Madijanaca.
Ja te šaljem’.“

(Sudije 6:14)

Narednih 40 godina Izrael je imao mir (5:31). Međutim, nova generacija je počela da greši kao njeni očevi i ovog puta Gospod je dozvolio Madijancima da porobe Izrael na sedam godina.


Tada je Bog podigao Gedeona da bude izbavitelj. Reč Božija kaže: „Duh Gospodnji je obukao Gedeona“ (6:34). Sveti Duh je došao na Gedeona poput odeće koju je nosio. Gedeon se tako osnažio, zatrubio i otišao u bitku. 32.000 ljudi mu se pridružilo. Međutim, Gospod je rekao da ih ima suviše (7:2). Bog nije želeo sve te ljude zato što nisu bili svesrdni. Tako je Gedeon rekao da svi koji se plaše odu svojim kućama.


Isto to Gospod kaže i nama: „Da li se plašiš đavola? Idi kući. Da li se plašiš da će te neko nazvati „Velzevulom“, „jeretikom“ ili „lažnim prorokom“? Idi kući. Nemoj traćiti vreme služeći Gospodu.“


22.000 ljudi je tog dana otišlo svojim kućama. Ostalo je 10.000 (7:3). Bog je rekao da je još uvek mnogo ljudi. Ni oni nisu bili svesrdni. Većina njih je tražila samo ono što je njihovo i zato su trebali biti uklonjeni. „Odvedi ih na vodu i tamo ću ih testirati“, rekao je Gospod (stih 4). Kada su stigli na vodu, većina je zaboravila na neprijatelja, zarila svoje glave u vodu i počela da pije. Mnogi hrišćani su takvi. Kada vide atraktivne stvari u svetu, oni zaboravljaju na Gospoda i Njegove bitke i zariju svoje glave u pohlepnoj potrazi za bogatstvom. 9.700 Gedeonovih vojnika je tog dana bilo diskvalifikovano.


Ostalo ih je samo 300. Ti ljudi su bili oprezni u vezi neprijatelja i kada su došli na vodu, uzimali su svojim rukama samo toliko vode da bi zadovoljili trenutnu žeđ. Ovi ljudi predstavljaju vernike koje koriste novac i materijalne stvari, ali im to nije prioritet. Oni verno vrše svoje poslove da bi imali svakodnevnu zaradu, ali preostalo vreme provode tako što rade za Gospoda ono što je u njihovoj mogućnosti. Bog kaže: „Želim takve ljude.“ Takvih je bilo samo 300 u toj vojsci – manje do 1% od početnih 32.000. Procenat je uvek mali zato što je uzak put u pravi život i malo ih je koji ga nalaze. Samo su dvojica od 600.000, Isus Navin i Halev, ušli u obećanu zemlju, ali Gospod se raduje toj manjini.


U 7:16 čitamo da je Gedeon podelio svoju vojsku na tri grupe po 100 ljudi. Svaki čovek je nosio trubu i ćup unutar koga se nalazila baklja. Razbili su ćup da bi se videlo svetlo i zatim su zatrubili u trube. Ovo je ilustracija kako treba da izgleda naš život i služba. Svi smo mi zemaljski ćupovi, ali „imamo blago slave Božije u zemaljskoj posudi“ (2.Kor.4:6,7). Ta zemaljska posuda treba da se slomi kroz mnoga iskušenja („Isusova umiranja“) – pre nego što drugi ljudi mogu da vide svetlo (2.Kor.4:7-11). U suprotnom, svetlo će zauvek ostati skriveno u nama. Kada je Pavle ovo pisao mislio je na Gedeonovu vojsku koja je nosila zemljane posude unutar kojih su se nalazile baklje koje su postale vidljive tek kada su se ćupovi razbili. Bog želi da nas slomi kroz razne okolnosti da bi svetlo Hristovog života u nama zasvetlilo. Trubljenje je slika našeg objavljivanja slave Gospodnje i Njegove Reči bez stida. Bog traži takve ljude i žene danas.