Zac Poonen
(preveo Milenko Isakov)
“Ne dodajte ništa onome što vam zapovedam,
niti šta oduzimajte od toga.”
(5.Mojsijeva 4:2)
Poglavlje 2:2,3 – “Tada mi je Gospod rekao: ‘Dosta ste se vrteli oko ove gore.'” Gospod im je rekao da su dosta “kružili”. Da li Gospod treba to da kaže nekome od nas? Ako se duhovno uvek nalazimo na istom mestu, mi upravo to radimo. Kretanje nije isto što i napredovanje! Ne bismo trebali biti poraženi istim gresima koji su nas savladavali pre deset godina. Ne bismo trebali da ‘gubimo živce’ ili da imamo grešne žudnje kao pre deset godina. Ako je to istina, onda se vrtimo u krug. Gospod nas sada poziva da se pokrenemo.
Poglavlje 4:2 – “Ne dodajte ništa onome što vam zapovedam, niti šta oduzimajte od toga.” Da li znate da su čak i male zapovesti u Božijoj reči važne? Sa kakvim iskušenjima se suočavamo po pitanju Božije reči? Ne da ignorišemo važne zapovesti, već manje. Sreo sam mnogo vernika koji kažu da su određene zapovesti sporedne i da možemo sebi priuštiti da ih ignorišemo. Međutim, Isus je rekao: “Ako neko proglasi nevažećom jednu od ovih najmanjih zapovesti (on neće otići u pakao, ali), najmanjim će se nazvati u Carstvu nebeskom. A ko izvrši i tome nauči druge ljude, velikim će se nazvati u Carstvu nebeskom.”
Kako testiramo poslušnost naše male dece? Ne velikim, nego malim stvarima. Pretpostavimo da vaš sedmogodišnjak ide jednog dana u školu i kažete mu: “Sine, na putu do škole nemoj nikoga da ubiješ, nemoj da učiniš preljubu, nemoj da opljačkaš banku.” On će se svaki dan vraćati iz škole i reći: “Tata, poslušao sam sve tvoje zapovesti.” Međutim, da li na taj način testiraš njegovu poslušnost – tim glavnim zapovestima? Ne. Rećiću vam kako možete testirati njegovu poslušnost. Kada se igra napolju sa drugarima i ti mu kažeš: “Uđi sine unutra i pomozi mami oko nekog posla u kući.” Njegov odgovor će uvek biti: “Čekaj tata, samo da završimo igru.” Tako testiraš njegovu poslušnost. Kako onda Bog testira tvoju poslušnost? Malim zapovestima u Njegovoj reči.
Šta znači oduzeti nešto od Božije reči? To znači ignorisati male zapovesti.
Šta znači dodavati nešto Božijoj reči? Postoje mnoge hrišćanske grupe koje za svoje članove imaju pravila koja se ne nalaze u Pismu. Neki imaju pravila za punovremene radnike, da uvek treba da nose belu odeću zato što je tako “duhovnije“. Voleo bih da se tako lako postaje duhovan, ali to nije tačno. Još jedno takvo pravilo jeste da oni koji služe Gospodu ne treba da imaju drugo zaposlenje. Međutim, Pavle je bio zaposlen, iako je bio najveći sluga. Da li smo bolji od Pavla? Neki uče da se ne smeš ženiti ako želiš da postaneš svet. Međutim, svi apostoli (osim Pavla i Varnave) bili su oženjeni (1.Kor.9:5). Neki uče da moramo postiti određen broj dana tokom svake godine i moliti se određen broj sati svakodnevno itd… Postoji mnoštvo takvih pravila od strane propovednika koja samo dovode vernike u osudu i ropstvo, ali se ne nalaze u Pismu. Ta pravila su uspostavili današnji Fariseji.
Ja verujem u post, ali ne smemo od toga praviti zakon. Isus nije pravio. Postoje mnoge takve stvari koje propovednici uče – dodajući Božijoj reči. Oni pokušavaju da budu duhovniji od sâmog Boga. Rezultat toga je da postaju telesni i legalistični. Kada je Sotona došao Evi i pitao šta joj je Bog rekao, ona je odgovorila dodajući i oduzimajući od Božije reči. Rekla je: “Bog nam je rekao da ne jedemo, niti da ga dotičemo, inače ćemo umreti.” Bog im ništa nije rekao o doticanju drveta, već samo o jedenju, međutim, Eva je pokušala da bude duhovnija od Boga i da doda i “doticanje”. Kakav je bio rezultat? Ona je i dotakla i pojela! Upravo se to uvek događa kada ljudi počnu da dodaju Božijoj reči. Oni upadaju u greh. Eva je oduzela od intenziteta toga što je Bog rekao, “da ne bi umrli” – uključujući time da smrt nije sigurna, već samo mogućnost! Međutim, Bog je rekao “Sigurno ćeš umreti.” Ako oduzimamo ili dodajemo Božijoj reči, time je poništavamo (1.Mojs.2:16,17 ; 3:2,3).