Gorka voda postaje slatka

Zac Poonen
(Preveo Milenko Isakov)

“Kada su stigli do Mare, nisu tamo mogli da piju vodu, jer je bila gorka. Zato se to mesto i zove Mara.“

(2.Mojsijeva 15:23)

Nastavljamo sa proučavanjem 2.Mojsijeve. Svi mi prolazimo kroz razne probleme. Divno je znati da je za svaki taj problem Bog isplanirao rešenje još mnogo, mnogo ranije! Čitajmo o tome u sledećem tekstu.

Od 15.poglavlja čitamo o Izraelu u pustinji. Kada su došli do gorke vode u Mari (stih 23) počeli su da se žale. Ovo je opet bio test njihove vere u Boga. Bog ih je pitao: “Da li možete da se pouzdate u mene kada dođete do gorke vode, da ću ja obezbediti rešenje i za to, kao kod Crvenog mora; ili ćete ponovo da mi ne verujete, da gunđate i da se žalite?” Izraelci su najpre slavili Boga što ih je izbavio od Egipćana, ali ovde vidimo da su ponovo počeli da gunđaju. Čovek koji hoda po gledanju stalno gunđa i stalno se žali. Čovek koji hoda po veri stalno slavi Boga i zahvaljuje mu.

2.Mojsijeva 15.poglavlje počinje Izraelcima koji slave Boga, a završava se njihovim gunđanjem protiv Boga. Taj uzorak se iznova i iznova ponavlja u pustinji. “Sinusni talas” (u matematici) koji uvek ide gore dole jeste savršen opis života većine vernika – oni slave Boga kada dobiju ono što žele, a žale se kada nešto ne ide dobro; ponovo zahvaljuju Bogu kada se reši problem, a zatim ponovo sumnjaju kada se pojavi sledeći problem. Razlog ovakvog stanja jeste što većina vernika živi po gledanju, a ne po veri – upravo kao Izraelci. Nedeljom ujutro oni glasno slave Boga na svojim sastancima (ponekad i u drugim jezicima), ali nakon toga, njihov govor postaje drugačiji, ovog puta na njihovom maternjem jeziku. Gnjev, gunđanje i žaljenje – kako u njihovim domovima, tako i na njihovim poslovima! Zatim, sledećeg nedeljnog dana talas se ponovo diže i oni ponovo počinju da slave Boga. Nakon toga, talas se ponovo spušta! Bog sigurno nije predvideo da Njegova novozavetna deca tako žive. Ne može li Sveti Duh koji daje osobi dar drugih jezika kontrolisati njegov govor na maternjem jeziku? Naravno da može! Biblija kaže: “Radujte se u Gospodu uvek. Na svemu zahvaljujte.” (Fil.4:4, Ef.5:20). To je Božija volja za nas novozavetne vernike, stalno. Međutim, da bismo to činili moramo živeti po veri. Moramo verovati da je Bog već isplanirao rešenje za svaki problem sa kojim ćemo se suočiti.

Kada su se Izraelci žalili Mojsiju, on je zavapio Gospodu i Gospod je rekao: “Rešenje problema je upravo ovde – pred vama” (stih 25). Gospod mu je pokazao drvo. Mojsije je odsekao drvo i bacio ga u vodu i ona je postala slatka.

Ko je posadio to drvo u pustinji? Da li neki čovek ili Bog? Nesumnjivo Bog! Ljudi ne sade drveće u pustinji. Bog je posadio to drvo u blizini Mare, možda i sto godina ranije, zato što je znao da će nakon sto godina Njegova deca doći do Mare i shvatiti da je voda tamo gorka. Tako je On stvarno isplanirao rešenje za njihov problem 100 godina unapred. Da li shvatate da je isti Bog isplanirao rešenje i za sve vaše probleme, daleko ranije nego što ste se vi suočili sa njima? Hodati po veri značiti verovati to. Nijedan problem ne može iznenada iskrsnuti i iznenaditi Boga. Ne samo da Bog već unapred zna koje probleme nam đavo priprema, već je unapred pripremio rešenje za sve njih! Dakle, možeš se hrabro suočiti sa svakim problemom. Ja mogu posvedočiti da je ovo istina, nakon što sam se suočio sa brojnim problemima tokom mojih 56 godina kao vernik. Nikada se nisao sreo sa problemom za koji Bog nije pripremio rešenje! On je posadio seme za drvo, mnogo pre nego što sam došao do Mara u mom životu – da i meni pretvori gorke vode u slatke. Dozvoli mi da te nagonim da isto tako hodaš po veri u našeg predivnog, ljubljenog Oca koji uvek “tiho planira za nas u ljubavi” (Sofonija 3:17 – parafrazirano) – i ti ćeš stalno imati pobedu nad svim svojim problemima. Neće se u tvojim ustima više nalaziti žaljenje, gunđanje i gnjev, nego samo slavljenje i zahvaljivanje Bogu.