Život Jakova (1)

Zac Poonen
(Preveo Milenko Isakov)
“I dođe na jedno mesto i onde zanoći, jer sunce beše zašlo;
i uze kamen na onom mestu i metnu ga sebi pod glavu,
i zaspa na onom mestu.“
(1. Mojsijeva 28:11)

U poglavlju 28 čitamo kako je Jakov otišao iz svog doma. Rebeka ga je poslala kod svog brata Lavana da bi izbegao Isavov gnjev. Jakov je još uvek bio neoženjen i u to vreme je verovatno imao oko 70 godina.

U 28:11 kaže: „Sunce je zašlo.“ Iako se to odnosi jedino na geografsku činjenicu, ipak je sunce zaista zašlo u životu Jakova, duhovno govoreći. On je živeo za svet, otimao je i varao, a ipak Bog je svojom milošću sreo Jakova i rekao mu da ima veliku svrhu za njegov život. „Ja sam Bog tvog oca Abrahama“, Bog mu je rekao, „Daću tebi i tvom potomstvu zemlju na kojoj ležiš. Svi narodi na zemlji blagosloviće se kroz tebe“ (stihovi 13 i 14).

To se naziva „Abrahamov blagoslov“ (Galatima 3:14). Kada je Bog pozvao Abrahama, rekao mu je: „Blagosloviću te i svi narodi na zemlji biće blagosloveni kroz tebe“ (12:2,3). Bog isto to ponavlja ovde Jakovu. U Galatima 3:14 kaže da taj blagoslov postaje naš kada se ispunimo Svetim Duhom.

Šta je onda svrha ispunjenja Svetim Duhom? Za sigurno nije da bismo mogli da govorimo u jezicima! To je samo jedan od mnogih darova koje Bog daje nekoj svojoj deci. Nažalost, mnogo hrišćana je od ovoga napravilo suviše veliku stvar, ali to nije glavna svrha. Glavna svrha nije čak ni fizičko isceljenje. Pavle nikada nije bio isceljen od „trna u svom telu“. Glavna svrha ispunjenja Svetim Duhom jeste da bi Bog mogao da nas blagoslovi i na taj način učini nas blagoslovom svakoj porodici sa kojom se sretnemo na licu zemlje (Galatima 3:14).

Kada nas Bog ispunjava Svetim Duhom, mi ćemo biti blagoslov svim ljudima. Niko neće moći da nas sretne, a da ne bude blagosloven na neki način! To je poput žena koje se previše parfemišu. Možete osetiti miris njihovog parfema iako ste više metara udaljeni od njih. Gde god idu, ljudi osete miris njihovog parfema. Tako će biti sa nama. Ako uđemo u neki dom, blagoslovićemo taj dom, bilo da se u njemu zadržimo pet minuta ili pet dana. To je „Abrahamov blagoslov“ – reke žive vode teku sa blagoslovom žednim ljudima svugde.

Te noći Bog je rekao Jakovu: „To je moj poziv za tebe. Ja sam sa tobom.“ Kada nas Bog ispuni Svetim Duhom, sâm On će biti sa nama (stih 15). On je rekao Jakovu: „Ja sam sa tobom, ja ću te čuvati, ja ću te dovesti natrag i neću te ostaviti dok ne učinim sve što sam ti obećao.“ Jakov se probudio i rekao: „Kako je strašno ovo mesto! Ovo nije ništa drugo do kuća Božija – Betel – kapija neba!“

Međutim, pogledajmo sada kako Jakov reaguje na ovo fantastično Božije obećanje. On efektno odgovara (u stihu 20), „Gospode, ne interesuju me sve te stvari. Samo se pobrini za mene na putovanju, daj mi dovoljno hrane i odeće, zaštiti me od razbojnika i nesreće tokom puta. Bezbedno me dovedi natrag u dom moga oca. To je sve što želim. Ne interesuje me da budem blagoslov svim narodima na zemlji. Ako mi daš te materijalne blagoslove koje sam tražio, daću ti desetak mog dohotka i izgradiću ti kuću. Blagoslovi moj posao, Gospode, i ja ti obećavam da ću davati 10% od celokupnog mog profita.“

To je nažalost reakcija i mnogih današnjih hrišćana. Bog želi da njegova deca budu ispunjena Duhom i imaju Abrahamov blagoslov da bi bila na blagoslov gde god se kreću. Međutim, za čega se većina hrišćana moli? Oni se mole: „Gospode, daj mi dobar posao i veliku zaradu. Isceli me od mojih bolesti. Pomozi mi da izgradim dobru kuću za moju porodicu. Neka se moja deca venčaju za bogate i lepe supružnike, i zaštiti nas od svih opasnosti, a mi ćemo ti dati procenat naše zarade.“

Da li nas je Bog na to pozvao? Mnogi hrišćani su propustili Božije najbolje zato što su se usredsredili na zemaljski blagoslov, a Bog ih je pozvao na „svaki duhovni blagoslov na nebesima. Oni su se usredsredili na nešto materijalno i prolazno, a Bog ih je pozvao da naslede duhovne i večne blagoslove. Bog ne želi da u večnosti radi nečega žalimo. Međutim, mnogi su danas upravo poput Jakova. Sunce je zaista zašlo i kod takvih vernika.

Merdevine koje je ovde Jakov video jesu ilustracija sâmog Isusa. Isus predstavlja te merdevine od zemlje ka nebu (Jovan 1:51). Možemo slaviti Boga da je podnožje tih meredevina sišlo i dotaklo zemlju, umesto da visi na nekoj udaljenosti iznad naših glava! Isus je u svemu bio „načinjen kao i mi“ da bi mogao biti naš Prvosveštenik (Jevrejima 2:17).