Zac Poonen
(Preveo Milenko Isakov)
a noću u stubu od ognja , da im osvetljava put,
da bi mogli da putuju i danju i noću.”
(2.Mojsijeva 13:21)
Kada su Izraelci stigli do Crvenog mora, shvatili su da su okruženi sa svih strana. Egipatska vojska je krenula u poteru za njima i bila im je iza leđa, sa obe strane su videli ogromne planine, a ispred njih je bilo Crveno more. Mogli su pogledati samo u jednom pravcu – GORE. Kada smo u sličnim tesnim okolnostima, izbavljenje nam može doći jedino sa jednog mesta – neba.
Psalmista je rekao: “Podižem oči svoje ka gorama. Da li moja pomoć dolazi odatle? Ne. Gospod koji je stvorio nebo i zemlju će mi pomoći” (Psalam 121:1,2).
Gospod je rekao Mojsiju: “Stojte i gledajte spasenje Gospodnje koje će učiniti za vas. Gospod će se boriti za vas, a vi budite mirni.” (14:13,14). Gospod je razdvojio Crveno more i Izraelci su prošli kao po suvom. Korito mora po kojem su gazili čak nije bilo ni vlažno – bilo je suvo (2.Mojs.14:21,22)!
1.Kor.10:2 kaže da je njihovo prolaženje kroz more ilustracija krštenja u vodi. Stub od oblaka i ognja takođe je došao sa neba Izraelcima, dajući im svetlost i štiteći ih od neprijatelja. To je bila ilustracija krštenja Svetim Duhom i ognjem.
Izraelci su imali trostruko iskustvo u svom izbavljenju. Bili su iskupljeni krvlju pashalnog jagnjeta, uronjeni u Crveno more i uronjeni u oblak koji je došao sa neba. To su bila njihova tri inicijalna iskustva. Isto tako je bilo kod ranih Hrišćana – kao što je opisano u Delima apostolskim. Oni su takođe bili otkupljeni krvlju Hristovom, kršteni u vodi i kršteni Svetim Duhom.
Zašto je stub oblaka i ognja došao Izraelcima sa neba? Ne da bi im dao uzbudljivo iskustvo o kojem bi mogli da svedoče. Ne, nego da ih vodi u obećanu zemlju gde će moći da pobede divove i zauzmu Bogom datu zemlju.
Danas mnogi traže krštenje Svetim Duhom i ognjem samo da bi imali iskustvo. Međutim, Božija svrha je da Silom Duha uđemo u obećanu zemlju pobede nad divovima požude, gnjeva, nečistih misli, zavisti, gorčine, srebroljublja itd.koji su mnogo godina vladali nad nama.
Kanan je pripadao Izraelcima, a ne tim divovima. Bog koji poseduje celu zemlju, obećao je Avramovom potomstvu tu zemlju pre 430 godina. Naše telo takođe pripada Gospodu, a ne prljavim požudama koje su vladale nad nama. Mnogi vernici nisu razumeli da je glavna svrha krštenja Svetim Duhom predavanje našeg tela Gospodu – zato što je Sotona zaslepio njihove oči za tu istinu. Isus je rekao svojim apostolima da će silom koju prime od Duha biti Njegovi svedoci – ne samo da će nositi svedočanstvo o Njemu svojim ustima, nego BITI Njegovi svedoci svojim životom (Dela 1:8). Naše telo je sada čisti hram za Svetog Duha u kome Bog može biti proslavljen silom Duha (1.Kor.6:19,20). Sotona nije zaslepio oči vernika za istinu iskupljenja kroz krv Hristovu, ili za istinu krštenja u vodi, ali je zato zaslepio većinu njih za razumevanje glavne svrhe krštenja Svetim Duhom.
Egipatska vojska je bila potopljena u Crvenom moru. Psalam 106:12 kaže da su Izraelci slavili Gospoda kada su videli da su Egipćani mrtvi. Čovek koji hoda po gledanju može slaviti Boga jedino kada dobije odgovor na svoju molitvu i kada vidi da su njegovi neprijatelji stvarno potopljeni. Međutim, čovek koji hoda po veri kaže: “Gospode, postavio si mi sto u prisustvu mojih neprijatelja” (Psalam 23:5). Neprijatelji su još uvek tu, ali mi sedimo za stolom sa Gospodom na gozbi zato što znamo da će se Gospod suočiti sa našim neprijateljima. U međuvremenu, On pomazuje našu glavu uljem i naša čaša se priliva u slavljenju (Psalam 23:5). Slaviti Boga nakon što vidimo odgovor na svoje molitve je lako i to je starozavetni život. Novozavetni hrišćani slave Boga u veri, pre nego što vide odgovor.
Sotona je još živ danas, ali on je poražen. Dakle, mi ga se ne bojimo, niti se bojimo njegovih agenata u svetu (bez obzira iz koju su religije) koji mogu pokušavati da nam naškode. Oni ne mogu taknuti dlaku sa naše glave bez Božijeg dopuštenja. Bog će im možda dozvoliti da nas ubiju. To je u redu, zato što je Bog dozvolio Sotoninim agentima da ubiju Isusa, Jakova, Petra i Pavla. Svi apostoli su bili ubijeni osim Jovana – ali tek onda kada je došlo Božije vreme za svakoga od njih – nakon što je svako od njih završio svoju zemaljsku službu. Mi služimo istom Bogu i zato se ne bojimo.