Zac Poonen
(preveo Milenko Isakov)
“…pisao sam o svemu što je Isus činio i učio…”
(Dela 1:1)
Knjiga Propovednikova i Izreke se mogu uporediti sa prinosima Avelja i Kajina. Kajinov prinos je bio religiozni prinos. Aveljev prinos je bio duhovni prinos. Tokom vekova je postojao stalan sukob između religioznih i duhovnih ljudi. Saul je bio religiozan čovek – čovek glave. David je bio duhovna osoba – čovek srca. Fariseji su bili religiozni. Isus je bio duhovan.
Naš mozak je važan, ali je stvoren da bude podređen srcu i Svetome Duhu, kao što je Eva stvorena da bude pokorna Adamu. Tokovi duhovnosti i religioznosti koji su počeli od Avelja i Kajina, nastavili su se preko Avrama i Nimroda, a završavaju se Jerusalimom i Vavilonom u Otkrivenju. Vidimo sličan kontrast između Knjige Propovednikove i Izreka.
Knjiga Propovednikova sadrži reči propovednika (1:1). Većina propovednika je zainteresovana samo za propovedanje dobrih propovedi, a za to koriste samo svoje glave. Zato njihove propovedi ne dolaze do ljudskih srca – jer ne potiču iz njihovih srca.
Izreke se ne bave propovedanjem, već praktikovanjem. Moramo propovedati samo ono što smo već praktikovali u ličnom životu. U tome je razlika između religioznosti i duhovnosti. U tome je bila razlika između Fariseja i Isusa. Isus je rekao: “Fariseji govore, a ne čine” (Matej 23:3), ali je rekao da nema ništa pogrešno u tome što uče. Fariseji su bili fundamentalisti svog vremena, ali nisu živeli ono što su govorili sa propovedaonica.
Kod Isusa je bilo drugačije. Isus je prvo činio, pa učio (Dela 1:1). On nije praktikovao ono što je propovedao, već je propovedao ono što je već praktikovao. On je 30 godina praktikovao pre nego što je propovedao. U tome je istinska pobožnost.