Dva čoveka koja su slušala Sotonu (1)

Zac Poonen
(Preveo Milenko Isakov)
“Zar si jeo sa drveta za koje sam ti zapovedio da ne jedeš?
(1.Mojsijeva 3:11)

U poglavljima 3 i 4 čitamo o dva čoveka koja su slušala Đavola – Adamu i Kainu. Možemo naučiti neke lekcije iz toga kako su obojica postala plen Sotoninog lukavstva.

Kada je Bog poslao Adama u Edemski vrt, nije poslao još jednog anđela da ga kontroliše. Zašto? Zato što Bog može testirati stav našeg srca jedino onda kada nas niko ne posmatra. On nas testira onda kada niko nije oko nas. Adam i Eva su bili sâmi i mogli su grešiti, a da ih niko od stvorenih bića ne vidi.

Bilo je hiljade drveća sa divnim plodovima u Edemu. Tamo je takođe bilo drvo života koje bi im donelo večni život. Međutim, Adam i Eva nisu izabrali nijedno od tih drveća. Oni su išli za „znanjem“. Odbacili su život i izabrali znanje – upravo kao što čovek čini i danas.

Ako bi imao izbor između Biblijskog poznanja i života, šta bi izabrao? Siguran sam da bismo svi dali ispravan odgovor: „Život.“ Ali, proveri sebe, da li proučavaš Bibliju da bi stekao znanje ili da bi bio poslušan Bogu? Ako proučavaš Bibliju da bi stekao znanje, i ti ideš drvetu poznanja, a poznanje dobra i zla donosi samo smrt. Bog želi da poznajemo dobro i zlo kroz živu zajednicu sa Njim, a ne kroz sâmo proučavanje Pisma. Ako imamo poznanje dobra i zla bez žive zajednice sa Bogom, mi ćemo zalutati. Na taj način je Adam umro – on je stekao poznanje dobra i zla bez žive zajednice sa Bogom. Naše poznanje dobra i zla mora dolaziti kroz Svetoga Duha koji nam govori šta je ispravno i neispravno, iz momenta u momenat. Svi drugi načini poznanja dobra i zla doneće samo smrt.

Đavo je rekao Evi da će biti kao Bog (3:5). Isus je došao sa porukom koja je zvučala vrlo slično, ali je bila potpuno drugačija. Sotona je rekao Evi da će biti kao Bog u smislu znanja, autoriteta i sile, dok nam Isus govori da možemo biti kao Bog u smislu poniznosti, čistote i ljubavi. Koju od ove dve poruke većina ljudi želi? Nažalost, čak i većina vernika žudi za ovom prvom! Na taj način možemo razlučiti glas Đavola od Isusovog glasa. Iskušenje je vrlo suptilno. Đavo je varalica. Njegov falsifikat površinski izgleda baš kao original.

Kada je Đavo kušao Evu, on je insinuirao da Bog nju zapravo ne voli. Ako je Bog zaista voli (Sotona podrazumeva), Bog bi joj dozvolio da jede plod sa tog predivnog drveta. Na taj način Sotona pokušava da uđe i u naša srca – on želi da posumnjamo u Božiju ljubav.

Isus je rekao Petru: „Sotona je zatražio da vas prorešeta kao pšenicu“ (Luka 22:31). Bog je dao Sotoni dozvolu, baš kao što je dozvolio da Sotona prorešeta Adama i Evu u Edemu. Gospod je rekao Petru: „Ali, ja sam se molio za tebe, da se tvoja vera ne ugasi“ (Luka 22:32). Isus se nije molio da Petar ne padne, nego da kada padne još uvek veruje da ga Bog voli. To je vera.

U času probe i iskušenja, čak i ako padnemo, ako još uvek imamo veru u ljubav Božiju, mi smo trijumfovali. Čak i ako tvoja molitva nije odgovorena ili nisi dobio ono što si tražio, ili treba da prođeš kroz neku duboku probu poput Jova (da ti deca umru i da izgubiš svoju imovinu), nikada nemoj posumnjati u Božiju ljubav. To je prava vera.

Šta znači živeti verom? To znači kontinualno tvrditi da te Bog voli, bez obzira šta se dešava. Takva vera u očevu ljubav dovela je izgubljenog sina natrag. On je znao da ga otac još uvek voli, i pored toga što je učinio mnogo pogrešnih stvari i upropastio svoj život. Zato se vratio svom ocu.