DESETA LEKCIJA

Šta hoćeš?

Ili, Molitva mora biti definisana

„I odgovarajući Isus reče mu: šta hoćeš da učinim za tebe?“ (Marko 10:51, Luka 18:41).

Slepac je vikao veoma mnogo i glasno: „Sine Davidov, smiluj mi se.“ Molba je stigla do Gospodnjeg uha, znao je šta je želeo i bio je spreman da mu to da, ali pre nego što je to učinio, pitao ga je: „Šta hoćeš da učinim za tebe?“ Želeo je da čuje sa njegovih usana, ne samo opštu molbu za milost, nego tačan izražaj onoga što je bila njegova želja. Dok on to nije izgovorio, nije bio izlečen.

Postoji još i danas mnogo molioca kojima Gospod postavlja isto pitanje i koji ne mogu dobiti očekivanu pomoć dok ne odgovore na to pitanje. Naše molitve ne smeju biti nejasne molbe za Njegovu milost, neodređeni vapaji za blagoslovom, nego tačni izražaji određene potrebe. Ne radi se o tome da Njegovo srce puno ljubavi ne razume naš vapaj ili da ne želi da čuje, nego On to želi radi nas samih. Takva određena, definisana molitva nas uči da bolje upoznamo naše lične potrebe. To zahteva vreme, razmišljanje i samoispitivanje da otkrijemo šta je stvarno naša najveća potreba. To nas istražuje i testira da li su naše želje toliko iskrene i stvarne da smo spremni i da istrajemo u tome. Navodi nas da prosudimo da li su naše želje u skladu sa Božijom Reči i da li stvarno verujemo da ćemo primiti ono što tražimo. Pomaže nam da čekamo na poseban odgovor i da znamo da smo ga dobili.

A ipak koliko mnogo su naše molitve nejasne i besmislene. Neki vape za milost, ali se ni malo ne zauzimaju da saznaju šta milost mora činiti za njih. Drugi možda mole da budu oslobođeni od greha, ali ne počinju sa ispovedanjem nekog greha po imenu da bi mogli biti oslobođeni. Neki još uvek mole za Božije blagoslove na one oko njih, na izlivanje Božijeg Duha na njihovu zemlju ili svet, ali još uvek nemaju posebnu oblast gde očekuju da vide odgovor. Svima njima Gospod govori: „Šta je sada tvoja stvarna želja i očekivanje od Mene da učinim?“. Svaki hrišćanin ima samo ograničena ovlašćenja, i kao što mora imati svoje posebno polje rada u kojem se trudi, tako je isto i sa njegovim molitvama. Svaki vernik ima svoj krug, porodicu, prijatelje, komšije. Ako bi on uzeo jednoga ili više njih po imenima, otkriće da ga to stvarno dovodi u školu vere i vodi ga do ličnog i direktnog bavljenja sa svojim Bogom. Kada u takvim posebnim stvarima u veri zadobijemo odgovore, onda će i naše opštije molitve biti verujuće i delotvorne.

Svi znamo sa kakvim iznenađenjem je sav civilizovani svet čuo o načinu na koji su obučene čete Britanskog carstva bile poražene na brdu Madžubi od strane Bura iz Transvala. Kome oni duguju za taj uspeh? U Evropskim vojskama vojnik masovno ispaljuje na neprijateljsku stranu i nikada ne traži cilj za svaki ispaljeni metak. U lovu na divljač Bur (holandski kolonista ili potomak holandskog koloniste u Južnoj Africi) je naučio drugačiju lekciju: on je tako izvežbao oko da zna da pošalje svaki metak pravo u metu. Takvo „nišanjenje“ mora ugledati svetlost dana i u duhovnom svetu. Nećemo mnogo postići dokle god u molitvi samo izlivamo iz naših srca mnoštvo molbi, bez da izdvajamo vreme da vidimo da li je svaka molba poslata sa svrhom i očekivanjem odgovora. Ali. ako u tišini duše padnemo pred Gospodom, mi ćemo postavljati ovakva pitanja: šta je sada moja stvarna čežnja? Da li čeznem za tim u veri očekujući da ću primiti? Da li sam sada spreman da to predam i ostavim u Očevom naručju? Da li je to rešena stvar između mene i Boga da ću dobiti odgovor? Treba tako da naučimo da se molimo da bi Bog video i mi znali šta stvarno očekujemo.

Iz tog razloga, među mnogim drugim, Gospod nas upozorava protiv uzaludnog ponavljanja u molitvi koje čine neznabošci misleći da će zbog mnogih reči biti uslišeni. Često čujemo molitve koje se prinose u velikoj iskrenosti i zanosu, u kojima se izliva mnoštvo molbi, ali na koje će Spasitelj nedvosmisleno odgovoriti: „šta hoćeš da učinim za tebe“? Ako se nalazim u stranoj zemlji, radi interesa očevog biznisa, ja bih sigurno pisao dve različite vrste pisama. Bilo bi porodičnih pisama u kojima se izražava privrženost, a bilo bi i poslovnih pisama koja sadrže porudžbinu stvari koje su mi potrebne, a mogu postojati i pisma koja će sadržavati i jedno i drugo. Odgovori će biti prema vrsti pisma. Neću očekivati poseban odgovor na svaku rečenicu u pismu koja sadrži porodnične novosti, ali za svaku porudžbinu koju sam poslao očekujem odgovor da li je željeni predmet prosleđen. U našem bavljenju sa Bogom ne bi trebalo da nedostaje element biznisa. Zajedno sa našim izražavanjem potrebe i greha, ljubavi, vere i posvećenja, mora postojati istaknuta izjava o tome šta tražimo i očekujemo da primimo. U odgovoru Otac voli da nam dâ znak Njegovog odobravanja i prihvatanja.

Ali Reč Gospodnja nas uči više. On nas ne pita: šta bi voleo? Nego: šta hoćeš? Može postojati želja za nečim koja nije stvarna. Ja bih voleo da imam određenu stvar, ali otkrivam da je cena previše visoka i odlučujem da je ne uzmem. Imam želju, ali nisam spreman da to posedujem. Lenjivac bi voleo da bude bogat, ali ipak to neće. Mnogi bi voleli da budu spašeni, ali ipak propadaju jer ustvari ne žele to. Volja vlada celim srcem i životom, ako stvarno želim da imam nešto što mi je dostupno, ja ne počivam dok to ne dobijem. Dakle, kada nas Isus pita: šta hoćeš? On nas pita da li nam je zaista cilj da primimo ono što tražimo, po svaku cenu, ma koliku žrtvu to zahtevalo. Da li zaista toliko želiš da to imaš, da iako On to dugo odlaže, ti nećeš imati mira dok te ne usliši? Avaj, koliko mnogo molitava su samo želje koje su na kratko poslate i potom zaboravljene, ili se šalju godinu za godinom samo iz osećaja dužnosti, dok ustvari zadovoljno počivamo bez odgovora na molitvu.

Možda ćete postaviti pitanje, zar nije najbolje na iznesemo naše želje Bogu i onda da ostavimo Njemu da odluči šta je najbolje, bez da tražimo da potvrdi našu volju? Nikako. Ovo je sama suština molitve vere kojom je Isus želeo da obučava svoje učenike, koja ne iznosi samo želje i onda ostavlja Bogu da odluči. To bi bila molitva pokornosti, za slučajeve u kojima ne možemo znati Božiju volju, ali molitva vere nalazi Božiju volju u nekom obećanju u Reči i moli se za to dokle god ne dođe. U Mateju 9:28 čitamo da je Isus rekao slepcu: da li veruješ da to mogu učiniti? Ovde po Marku, On kaže: šta hoćeš da učinim za tebe? U oba slučaja je rekao da ih je vera spasila. Sirofiničanki je takođe rekao: velika je vera tvoja, neka ti bude kako hoćeš. Vera nije ništa nego cilj volje koja se oslanja na Božiju reč i kaže: ja moram ovo imati! Istinski verovati znači čvrsto hteti.

Da li takva volja nije u suprotnosti sa našom zavisnošću od Gospoda i pokoravanjem Njemu? Nikako, već je to istinsko pokoravanje koje odaje čast Bogu. Samo kada je dete predalo svoju volju Ocu u potpunom predanju, onda ono prima od Oca slobodu i silu da želi ono što hoće da ima. Ali kada jednom vernik Božiju volju kao što je otkrivena kroz Reč i Duh prihvati takođe i kao svoju volju, onda je Božija volja da dete koristi tu obnovljenu volju u Njegovoj službi. Volja je najveća snaga u duši i jedna od glavnih osobina Božijeg lika, i blagodat iznad svega želi da posveti i obnovi tu volju za potpunu i slobodnu upotrebu. Kao sin koji živi samo za interese svoga oca, ne traži svoju nego očevu volju, samo on ima poverenje od oca u njegovom poslu, tako i Bog govori svom detetu u svoj istini: šta hoćeš? Često je u pitanju duhovna lenjost, koja ima izgled poniznosti i ispoveda da nema svoju volju, zato što se boji truda da pronađe Božiju volju, ili kada pronađe ima borbu da prisvoji to u veri. Prava poniznost je uvek povezana sa snažnom verom, koja samo traži da sazna šta je po Božijoj volji i onda smelo prisvaja ispunjenje obećanja: šta god hoćete zamolite, i biće vam! (Jovan 15:7).

„GOSPODE, NAUČI NAS DA SE MOLIMO!“

 

Molitva

Gospode Isuse! Uči me da se molim svim srcem i snagom, i neka ne bude sumnje u vezi onoga što sam tražio. Neka toliko znam šta zaista želim, kao što su moje molbe zabeležene u nebu da ih i ja takođe mogu zabeležiti na zemlji i primetiti kada svaki odgovor dođe. Neka moja vera u ono što je Tvoja Reč obećala bude toliko jasna da Duh zaista može proizvesti u meni slobodu da želim da to dođe. Gospode! Obnovi, osnaži, posveti moju volju za posao delotvorne molitve.

Blagosloveni Spasitelju! Molim te da mi otkriješ predivnu snishodljivost koju si nam pokazao, kojom tražiš od nas da kažemo šta hoćemo da nam učiniš, i obećao si da ćeš ispuniti sve što hoćemo. Sine Božiji! Ja to ne mogu da razumem, samo mogu verovati da si nas Ti zaista iskupio u potpunosti za sebe, i želiš da učiniš da naša volja postane Tvoj najefikasniji sluga. Gospode! Predajem Ti bezrezervno moju volju kao silu kroz koju će Tvoj Duh da vlada celim mojim bićem. Poseduj moju volju potpuno, vodi je u istinu Tvojih obećanja i učini je tako jakom u molitvi da bih uvek čuo Tvoj glas kako mi govori: „Velika je tvoja vera. Neka ti bude kako hoćeš“. Amin!

.