Važnost slušanja Reči Božije

Milenko Isakov
Gledajte da se ne odrečete da slušate onoga koji govori…

(Jevrejima 12:25)

Celo Sveto Pismo, od prve do poslednje stranice, jeste Bogom nadahnuta reč. Ona je data i korisna za učenje, karanje, popravljanje, poučavanje u pravdi… (2.Tim.3:16). Kada dolazimo reči Božijoj, često imamo određena očekivanja, a ona su formirana kroz naš hrišćanski ‘staž’ ili kroz način na koji su nam drugi tumačili i objašnjavali tu reč. Takva očekivanja su često prepreka da Duh Sveti deluje i donese istinsko otkrivenje. Iz tog razloga je jako važno prilaziti Reči Božijoj kao neznalica, otvorenog srca, a ne kao sveznajući teolog koji će svaki deo Pisma prilagođavati svojoj doktrinarnoj šemi.

Božija Reč je data za učenje i karanje (disciplinovanje). Disciplinovanje i opominjanje nama obično ne prija, ali ako ne želimo da nas Reč Božija disciplinuje i opominje, tada vežemo ruke Svetom Duhu. Biblija upravo govori da će poslednje vreme biti karakteristično po tome što će ljudi dolaziti da slušaju Reč Božiju sa unapred preciznim očekivanjima, zatvoreni za delovanje Svetog Duha.

U 2.Tim.4:2, apostol Pavle piše Timotiju: “Propovedaj reč, podstrekavaj u pogodno vreme i u nepogodno vreme, ukoravaj, zapreti, umoli sa svakim strpljenjem i poučavaj.” Ovde vidimo kakva očekivanja treba da imamo kada dolazimo da slušamo Reč Božiju. Jedna stvar je da budemo podstreknuti, ohrabreni. To prirodno svi volimo. Volimo da budemo ohrabreni da smo deca Božija, da nas Bog neizmerno voli, da je milostiv, blag, strpljiv sa nama, da neće više spominjati naša bezakonja, da su nam data prevelika obećanja, da je slavna budućnost pred nama… Divna stvar je što nas Reč Božija podstrekava i ohrabruje, ali u isto vreme ona je data da nas ukori. Isto koliko je data za ohrabrenje, data je i za ukor, opomenu, pretnju. Isti Bog koji želi da nas ohrabri i podstrekne, želi da nas ukori, opomene i da nam zapreti! Ovo je za mnoge neprihvatljivo, jer žele da slušaju samo ono što njihovim ušima prija i zato Pavle kaže dalje: “Doći će vreme kad ljudi neće slušati zdravu nauku, nego će, da ugode svojim ušima, tražiti učitelje po svojim naklonostima” (stih 3). Šta je zdrava nauka? Upravo Reč Božija koja se propoveda kao ohrabrenje i podstrek, ali i kao ukor, opomena i pretnja. Međutim, danas se mnogi odvraćaju od istine, zato što žele da slušaju samo ono što prija njihovim ušima. Ako, kojim slučajem, propovednik odstupa od onoga što njima prija, naljute se i napuštaju zajednicu, na primer.

U skladu sa tim, želim da razmišljamo o jednom biblijskom tekstu koji nije danas jako popularan. U Jevrejima 12 se govori o Isavu i o važnosti da se ne odreknemo da slušamo ono što Bog danas govori sa neba i o potrebi da služimo Bogu sa poštovanjem i strahom. Tu kaže da je Bog vatra koja spaljuje! Vidite, ne želimo da budemo selektivni u prihvatanju Reči Božije. Možda postoje određeni omiljeni delovi Biblije koje stalno citiramo i naglašavamo, a zanemarujemo i ignorišemo druge delove Pisma. Možda ne želimo da se suočimo sa ‘nezgodnim’ stihovima koji se ne uklapaju u naš izgrađen sistem doktrine. Međutim, dati prostor Svetom Duhu da deluje znači da slobodno pristupiš svakom delu Biblije, budeš otvorenog srca i kažeš: “Gospode, šta želiš da mi kažeš?”

Bog kaže da se čuvamo Isavovog sindroma. On je trgovao sa Božijim doživotnim darom da bi zadovoljio svoj kratkotrajni apetit. Svi znamo kako je Isav, kao stariji brat blizanac olako shvatio svoje prvenaštvo. Prodao ga je mlađem bratu za jedan obrok. Jednog dana se vratio iz polja umoran i gladan, a Jakov je imao upravo skuvano jelo i ponudio ga je bratu u zamenu za prvenaštvo. Isav je pristao. Pojeo je obrok i otišao. Nije mario za svoje prvenaštvo. (1.Mojs.25).

Ovaj događaj apostol koristi u Jevrejima poslanici kao ozbiljno i strašno upozorenje za nas danas. “Neka među vama ne bude bludnika ili svetovnih, kao Isav, koji je za jedno jelo dao prvenaštvo svoje, jer znate da je posle, kad je želeo da primi blagoslov odbačen, iako ga je sa suzama tražio, jer mu pokajanje njegovo nije moglo pomoći.” Ja ne želim ništa posebno da tumačim ovaj tekst i da objašnjavam njegovo značenje, ali ga shvatam kao strašno upozorenje. Kada je Isav ponovo želeo da zadobije nasledstvo blagoslova, bio je odbačen (diskvalifikovan, ostavljen po strani), jer nije našao priliku da to popravi pokajanjem, odnosno, nije imao šansu da povuče izbor koji je ranije načinio, iako ga je pažljivo tražio gorkim suzama.

Postoje životni izbori koji će te jako skupo koštati. Kasnije ćeš gorko žaliti zbog tih izbora, ali nećeš moći da ih povučeš. Ne želim da ulazim u značenje toga po pitanju spasenja, ali je činjenica da nas Bog upozorava da ne prokockamo duhovno bogatstvo jednim privremenim zadovoljstvom!

Sledeći put ćemo se dotaknuti drugog dela 12.poglavlja Jevrejima poslanice.

Nebeski Oče, hvala Ti za Reči upozorenja i opomene. Želimo uvek biti otvoreni za glas Tvoga Duha. Ne samo da ga čujemo, nego i da poslušamo. Pomozi nam. Amin!