Od svakog jezika, kolena, naroda i plemena

Milenko Isakov
„Potom videh, i gle, narod mnogi, kojega niko ne može izbrojiti,
od svakog jezika, kolena, naroda i plemena,
stajaše pred prestolom i pred jagnjetom obučen u haljine bele
i palme u rukama njihovim“
(Otkrivenje 7:9)

Jovan je jasno video veliko mnoštvo naroda kojega niko nije mogao da izbroji. Video je ljude različitog jezika, kolena, naroda i plemena koji su imali tri zajedničke stvari: stajali su pred Jagnjetom, bili su obučeni u bele haljine i imali su palme u svojim rukama.

Gospod Isus je rekao da će svako ko ostavi bilo materijalni posed ili svoje bliske rođake, oca, majku, ženu ili decu radi Njegovog imena, primiti sto puta toliko još ovde na zemlji u progonjenju, a u budućem svetu večni život (Marko 10:30). Isus je Istina! Svaka Njegova Reč je istina i svako Njegovo obećanje verno. Divno je kada možemo da iskusimo u realnosti ispunjenje Njegovih obećanja. Svima nama koji smo radi imena Gospoda Isusa Hrista i želje da stojimo samo na istini Evanđelja pretrpili gubitak odnosa sa rodbinom, mnogim prijateljima i vernicima sa kojima smo nekada imali zajedništvo, Bog daje divne prilike da iskusimo slavno zajedništvo sa braćom i sestrama različitih jezika i naroda. Ovih dana je bio divan blagoslov uživati zajedništvo sa braćom i sestrama iz Albanije, Australije i Amerike. Bog ih je svojim Duhom jednostavno doveo u kontakt sa nama. Mi se ne osećamo usamljeni kao Ilija koji je mislio da je jedini istinski Božiji predstavnik (1.Car.19:10), nego znamo da Bog ima svog naroda po celoj zemlji. Bog je otvorio naše oči da vidimo da je Njegova porodica nešto mnogo veće i šire nego što smo nekada mislili.

Kao što sam spomenuo, postoje tri zajedničke pojedinosti koje su imali ti ljudi koje je Jovan video i to su stvari koje predstavljaju temelj našeg jedinstva u Duhu. Jovan ne kaže da je video ljude koji su imali jednaka presvedočenja po pitanju svih doktrina o kojima se govori u Svetom Pismu! On ne kaže da su ti ljudi imali jednako razumevanje po pitanju praktikovanja različitih zapovesti koje je Gospod Isus dao. On kaže da je video ljude koji su jednostavno stojali pred prestolom i Jagnjetom!

Stanje današnje Hristove Crkve bilo bi drastično drugačije kada bi svaki vernik imao otvorene duhovne oči da se nalazi, ne pred licem ljudi koji su zaduženi da kontrolišu njegovu duhovnost i ponašanje, nego pred Jagnjetom koje je bilo zaklano radi naših greha!

Brate i sestro, ti i ja danas stojimo pred Jagnjetom – pred licem Gospoda Isusa Hrista! Naša prvenstvena odgovornost je pred Njim! Njemu smo odgovorni za svoj život. Tu smo da bi prebivali pred prestolom blagodati u Njegovoj prisutnosti i da bismo zadovoljili Njega i Njegove namere sa nama. Vernici koji su ovo zaboravili nikada neće iskusiti sladost zajedništva sa bratom ili sestrom koja je drugačija od njih, zato što smatraju da je jednolikost u svakom verovanju i praksi uslov za jedinstvo vernika i dublje zajedništvo. Kada smo usredsređeni da primoravamo braću i sestre da veruju i rade isto kao mi, mi ne stojimo pred Hristovim licem, nego gradimo svoj religiozni sistem. Mi tada zaboravljamo da Gospod Isus zida svoju Crkvu!

Druga karakteristika ovih ljudi koji su stojali pred prestolom i Jagnjetom jeste da su bili obučeni u bele haljine. Oni su bili očišćeni od svojih greha i svoje samopravednosti u Hristovoj krvi i prihvatili su Njegovu haljinu pravednosti. Oni nisu stojali pred Hristom u svojoj pravdi. Nisu stojali pred Njim ponosni na ono što su proizveli svojom duhovnošću! Stojali su pred Njim u belim haljinama! Poput izgubljenog sina, oni su jednom u svom životu došli ka sebi, vratili su se svom Ocu koji je naredio da se za njih donese najlepša haljina (Luka 15:22).

To je ono što treba da nas interesuje kada se sretnemo sa drugim vernicima i to je nešto što ćemo brzo iskusiti u svom duhu. Kroz zajedništvo sa braćom i sestrama brzo možemo da razumemo da li zaista stojimo pred licem Jagnjetovim i da li smo zaista obučeni u bele haljine.

Treća stvar su palme u njihovim rukama. Drvo palme je simbol radosti, trijumfa i pobede. Ta palma je simbol Božije pobede u njima. Oni su vikali: “Spasenje Bogu našem koji sedi na prestolu i Jagnjetu.” Oni su se radovali i slavili su Božiju pobedu. Ovde ne kaže da je glavna svrha spasenja naše blaženstvo i radost. Naprotiv, srha spasenja jeste da ono pripada Bogu! Oni su pevali, ne da je Bogu potrebno spasenje, nego da naše spasenje jeste Njemu na slavu!

Jovan kaže da su ove tri karakteristike posedovali ljudi iz svih naroda, svih generacija i jezika. Hristova Crkva nije stvar nacionalnosti, jezika, kulture ili bilo čega sličnog. Bog je svoju decu ujedinio kroz Hrista u veliku Božiju porodicu i oni su postali jedno kao nevesta bez mrlje svom Ženiku. Haleluja!

Gospode Isuse, želimo svaki dan živeti pred Tvojim licem u čistoti odražavajući radost spasenja koje pripada Tebi! Hvala za našu braću i sestru širom sveta koji Te ljube i koji su obučeni u bele haljine. Zidaj svoju Crkvu Gospode! Amin.