Drugi razlog za neuspeh

Zac Poonen

Želimo nastaviti da razgledamo zašto upadamo u grehe i zašto ne rastemo duhovno. Možda to može rešiti problem sa kojim se upravo sada suočavaš.

U prošlom proučavanju videli smo činjenicu da kada smo pod blagodaću nema potrebe da bilo ko od nas bude rob greha. Blagodat je Božija sila koja nas osposobljava da pobeđujemo. Zapravo, u Rimljanima 6:14 nalazi se vrlo jasno obećanje: „Greh neće ovladati vama, jer niste pod zakonom nego pod blagodaću.“ Ako mi ipak padamo i ako ne rastemo duhovno (u smislu nadvladavanja greha od kojih smo stalno bili poraženi u prošlosti), videli smo prošlog puta da bi jedan od primarnih razloga mogao biti (i često jeste) činjenica da se ne bojimo Boga.

Znate, Bog nam je svima dao privatnu sferu u našem životu. To je naš misaoni život. Niko ne može da uđe u taj život – ni tvoja žena, niti tvoj muž. Misli koje prolaze kroz tvoj um jesu privatna sfera i u toj totalno privatnoj sferi tvog života Bog te testira. On hoće da vidi da li ga se bojiš ili ne! Na taj način Bog testira kompletnu ljudsku vrstu.

Razmislite na trenutak, pretpostavimo da vaše misli počnu da se čuju glasno kao vaše reči. Siguran sam da je Bog mogao da stvori čoveka tako da se naše misli čuju isto toliko glasno koliko i naše reči. Da li bi u tom slučaju bio obazriviji sa svojim mislima? Zašto onda nisi obazriv kada su tvoje misli toliko tihe da drugi ljudi ne mogu da ih čuju? Da li to znači da te je baš briga što ih Bog čuje? Brineš se samo da ih ljudi ne čuju? To je pokazatelj da se više bojimo ljudi nego Boga!

Ja sam presvedočen da jedna od najvažnijih stvari koje ti i ja treba da unapredimo u našem životu jeste strah Božiji! David je rekao u jednom psalmu: „Hodite deco, naučiću vas strahu Božijem.“ Mi treba to da učimo! Razvijanjem svojih osećaja treba da učimo da se bojimo Božijeg prisustva, jer je On uvek sa nama gde god da se nalazimo. Svaku misao koja prolazi kroz naš razum On čuje toliko jasno koliko drugi ljudi čuju naše reči. I ne da samo treba da se bojimo Boga koliko se bojimo ljudi (čak i samo to će doneti izvanredno oslobođenje), nego treba da se bojimo Njega više! Zapravo, jedan greh koji se spominje u Rim.1:25 jeste da ljudi više poštuju stvorenje nego Stvoritelja! Oni se klanjaju mišljenju ljudi više nego Božijem mišljenju! I mi smo svi u osnovi takvi! Znate, od detinjstva smo odrastali bojeći se mišljenja ljudi. Želimo da impresioniramo ljude, ali nismo toliko obazrivi da impresioniramo Gospoda i rezultat toga je da nastavljamo da upadamo u greh!

Ako budemo nemarni u našem misaonom životu (u našim unutrašnjim stavovima i motivima koje niko osim Boga ne može videti), neće postojati nikakva čistota u našem životu. Bićemo konstantno poraženi! Dakle, to je prvi razlog zašto puno ljudi nikada ne uznapreduje u savladavanju greha – oni nikada nisu žarko želeli da unaprede strah Božiji u svom životu.

Sada mi dozvolite da vam navedem drugi razlog. Biblija kaže u Rim.1:17 da će pravednik živeti od vere. Sav napredak u hrišćanskom životu postiže se verom. Ako ne veruješ tom obećanju, na primer u Judinoj poslanici 24 gde kaže: „Isus će te sačuvati od pada“, to se nikada neće desiti u tvom životu! Ako ne veruješ da je Bog jako zainteresovan da živiš u pobedi nad grehom, nikada nećeš ni iskusiti to u svom životu! Ako ne veruješ da je greh ozbiljna stvar, nećeš nadvladati greh u svom životu! Treba da VERUJEMO Božijoj reči!

Dopustite mi da navedem jedan ili dva primera koji će dokazati zašto je greh toliko ozbiljan. U početku istorije ljudske rase kada je Bog stvorio Adama i Evu, On im je dao samo jednu zapovest. Ne deset zapovesti, nego jednu zapovest. On im je rekao da ne jedu plod sa određenog drveta. To je bilo sve! Oni su živeli sa tom jednom zapovešću. Neko bi pomislio da su Adam i Eva mogli mnogo da uživaju u životu zato što je vrt bio predivan i mnogo toga im je bilo dostupno, a sve što su trebali da urade bilo je da sačuvaju tu jednu zapovest: „Nemojte jesti sa tog drveta.“ To uopšte nije bilo teško, ali oni su bili neposlušni toj jednoj zapovesti, verovatno baš prvog dana! I kakve su posledice? Da li im je Bog dao drugu šansu? Ne! On nije rekao: „U redu, hajde da progledamo kroz prste ovom padu. Verovatno niste shvatili koliko je to ozbiljno i daću vam još jednu šansu!“ Nije bilo druge šanse! E sada, ako naša deca nešto zgreše, mi im dajemo drugu šansu. Bog nije dao drugu šansu Adamu i Evi. On ih je odmah isterao iz vrta. Da li zbog toga što Bog nije saosećajan? Šta misliš, da li ti imaš više saosećanja od Boga, kada kao otac daješ svom detetu drugu, treću ili desetu šansu? Za sigurno ne! U univerzumu ne postoji saosećajnije i milostivije biće od Boga! Ako imaš malo saosećanja u svom srcu, to si dobio od Boga! To je mala kapljica iz okeana Božijeg saosećanja!

Bog je jako voleo Adama i Evu. Zašto im onda nije dao drugu šansu? Zato što je greh strašno ozbiljna stvar! To nije mala stvar! Dakle, na samom početku Biblije vidiš ozbiljnost greha u tom jednom Božijem postupku što nije dao Adamu i Evi drugu šansu.

Znate, puno dece olako uzima neke naredbe ili zabrane roditelja misleći: „Da, tati i mami je svejedno čak i ako to uradim.“ I vrlo često su u pravu! Oni ne poslušaju svoje roditelje, njihovi roditelji to ne shvataju ozbiljno i ona odlaze dalje. Moguće je da su i Adam i Eva pali na isti način: „Dobro, Bog je Bog ljubavi i nakon svega On neće to uzeti za ozbiljno ako se malo spotaknemo,“ ali su otkrili da je greh ozbiljna stvar. Otkrili su da je jedan greh bio dovoljan da ih zauvek ukloni iz Božijeg prisustva.

Ponekad ljudi kažu: „O, pa to je bio samo jedan greh.“ Dobro, koliko greha je Adam učinio pre nego što je bio uklonjen iz Božjeg prisustva? Dvadeset, trideset, sto? Ne! Čak ne ni dva. Jedan! Zašto ovo naglašavam? U svom životu sam našao vrlo malo vernika koji veruju da je samo jedan greh ozbiljna stvar. Kaže u Rim.6:1 „Hoćemo li ostati u grehu da se blagodat umnoži?“ Kaže u Rim.6:15, u bukvalnom prevodu: „Šta ćemo onda reći? Hoćemo li sagrešiti samo jednom da bi se umnožila blagodat?“

Da li si nekada postavio sebi to pitanje: „Da li ću sagrešiti samo jednom?“ Želim da vidimo koliko je greh bio ozbiljna stvar u Adamovo vreme i u naše vreme! To je prvi dokaz da Bog vrlo ozbiljno shvata greh i da saosećajni, milostivi Bog nije mogao dati Adamu i Evi drugu šansu. Jedan greh ih je trajno uklonio iz Njegovog prisustva! Čak i da nisu učinili više nijedan greh u svom životu, još uvek bi otišli u pakao. Jedan greh je bio dovoljan!

Sada želim da vam pokažem drugi primer. Ovaj je bio iz starog zaveta, a sada ću vam pokazati primer iz novog zaveta i to nije nešto što ne znate. Zašto je Isus umro na Golgotskom krstu? Iz kojeg razloga? Greh! Pretpostavimo da je samo jedan čovek učinio samo jedan greh u istoriji ljudske rase. Kažite mi šta mislite da li bi Isus došao sa neba da umre za jedan greh jednog čoveka? Ja verujem da bi! Vidite, ne samo da je On uzeo grehe celog sveta (milione greha), nego bi i da je samo jedan čovek učinio samo jedan greh, još uvek trebao da dođe i umre kako bi spasio tog jednog čoveka! Zbog tog jednog greha, zbog posledica tog jednog greha! I baš pre nego što je Isus umro, čitamo da je tri sata sunce bilo pomračeno. Podne je postalo kao ponoć na zemlji! Zašto je postalo kao ponoć? Zašto je postalo tako mračno u podne? Zato što je Bog okrenuo lice od svog sina! Kroz celu večnost to se nije desilo. Bog Otac i Sin su bili u savršenom zajedništvu godinama…ali na tri sata Otac je okrenuo svoje lice od sina, razbio je zajednicu sa svojim sinom! Ono što je Isus izdržao u ta tri sata bila je agonija Božije odsutnosti, što bismo mi nazvali pakao na krstu. Šta to dokazuje? Da je greh toliko strašno ozbiljna stvar da je Isus Hrist trebao toliko mnogo da postrada! Kada verujemo Božijoj reči, ozbiljno ćemo shvatati greh.

Apsolutno sam presvedočen, dragi prijatelji, da mnogi nisu pobedili greh zato što nisu videli ozbiljnost greha! Ako bi se pojavila guba na tvojoj ruci, šta bi radio? Da li bi je ignorisao ili bi žurio kod doktora? Ako bi osetio bol u stomaku i pretpostavio da je to zbog raka, šta bi radio? Da li bi odlagao odlazak na rendgen ili skener da bi dobio mišljenje lekara? Zašto tako žurimo i zašto ostavljamo svoj posao odmah sledeći dan da bismo otišli kod doktora? Zato što znamo da su te stvari ozbiljne! Pretpostavimo da analiza vaše krvi pokaže da imate sidu! Šta biste radili? Samo ignorisali?

Koliko vas veruje da je greh ozbiljniji od svih ovih stvari? Da li veruješ Božijoj reči? Ovo je dakle drugi razlog zašto puno ljudi pada! Oni ne veruju da je greh ozbiljna stvar! Oni ne veruju Božijoj reči koja kaže da blagodaću mogu nadvladati greh!

Od danas shvataj ozbiljno Božiju reč (svaku Božiju reč) i vidićeš da će to uticati na promenu tvog života!