Dolaziti Hristu kao neznalica

Milenko Isakov
“Dobar je i pravedan Gospod;
toga radi pokazuje grešnicima put,
upućuje krotke istini,
uči krotke hoditi putem Njegovim”
(Psalam 25:8,9)

Prošli put smo razmišljali o Sotoni, najvećem neprijatelju i protivniku dobra ljudskih duša. Videli smo da on nije bezopasan protivnik i da ima uspešno delovanje među ljudima služeći se lukavstvom.

Nijedan čovek nije imun na prevare i zablude koje inspiriše đavo. Postoji nekoliko razloga za to. Biblija kaže da je naše srce prevarno više od svega (Jeremija 17:9). Dakle, naše prirodno stanje je dobra podloga za varanje. Svi posedujemo sklonost da poverujemo u laž i da budemo zavedeni. Naše srce vara! Drugo, naše želje su prevarljive (Ef.4:22). Naše prirodne želje u prvi mah mogu izgledati plemenite i ‘duhovne’, ali kasnije se ispostavi da su nas odvele u prevaru. I treće, živimo u svetu čiji knez je Sotona koji vara sav vasioni svet (Otkr.12:9), gde postoji leglo prevarnog greha (Jevr.3:13), mnoštvo lažnih apostola i prevarljivih poslanika (2.Kor.11:13) i razni vetrovi prevarnih nauka (Ef.4:14, Kol.2:4,8).

Imajući sve to u vidu, naša jedina nada da ne budemo prevareni jeste Gospod i istina Njegove Reči. Kada smo prošle sedmice razgledali priču u kukolju (Matej 13), videli smo da je Isus mnogo govorio u pričama. Njegova motivacija nije bila da kroz neke zagonetke sakriva istinu od ljudi, već je koristio takvu metodu iz samo jednog razloga – da zainteresuje i probudi u ljudskim dušama želju za spoznajom stvarnosti i istine. Ako neko nije bio dotaknut Njegovim bukvalnim, jasnim učenjem (kao što je na primer propoved na gori), On je govorio u pričama koje su ilustrovale ono „što je bilo sakriveno od postanja sveta“ (Mat.13:35). Znači, Isusovo učenje otkriva ono što je bilo sakriveno od postanja sveta. Koliko god bilo velikih Božijih proroka i učitelja u starozavetnom dobu, niko nije u tako snažnom svetlu objavio istinu i ono što je bilo na Božijem srcu da ljudi spoznaju. Što je još dragocenije, Isus nije doneo samo suvoparno učenje kroz koje ćemo saznati nešto novo, nego nauku u kojoj je život i koji postaje naša stvarnost kada Ga prihvatimo.

Carica Savska je od kraja zemlje došla da sluša Solomunovu mudrost, a Isus je daleko veći od Solomuna (Luka 11:31). Priče Solomunove su dragocena biblijska knjiga, ali Isus je veći od Solomuna i zato je mnogo važnije da se posvetimo da ozbiljno razumemo ono što je Isus učio.

Nakon što je ispričao priče o nebeskom carstvu, Isus je ušao u kuću i onda su mu pristupili učenici tražeći objašnjenje priče o kukolju (Mat.13:36). Imamo utisak da većina ljudi koji su čuli te priče nisu otišli mnogo mudriji sa tog skupa. Nisu bili zainteresovani da uđu u dubinu i da razumeju značenje. Tako i danas postoji mnogo ljudi koji iz sedmice u sedmicu slušaju Božiju Reč u crkvama, ali nemaju srce koje traži Boga. Iz tog razloga, njihovi životi ostaju nepromenjeni i suvi.

Međutim, Hristovi učenici su bili drugačijeg duha. Oni su tražili od Hrista da im objasni značenje priče. Bog se raduje kada Mu dolazimo sa takvim pitanjima i kada tražimo odgovore od Njega. Isus je vrlo rado odgovorio na njihovo pitanje. On i danas želi da nama odgovara na pitanja i da bude naš Učitelj.

Sada dolazimo do uvodnih stihova. Učenici su došli Isusu ne kao oni koji se prave da sve znaju. Naprotiv, prišli su Mu kao ponizne neznalice, sa iskrenošću. Oni su priznali da nisu razumeli značenje priče. Gospod je to cenio kod njih! On se raduje kada Mu dolazimo sa svesnošću da ne znamo. Takav stav je uslov da bi nas Bog poučavao. On krotke (ponizne) upućuje na istinu!

Kako se, dakle, zaštititi od prevare i lukavstva koji vladaju svuda oko nas i koji su opasna pretnja za svakoga od nas? Ne pouzdanjem u svoje biblijsko poznanje ili svoja iskustva u hodanju sa Bogom! Ponos te vodi u prevaru, a poniznošću dozvoljavaš Gospodu da te upućuje na istinu.

Dolaziti Isusu kao neznalica i biti poučavan od Njega jeste rešenje! Pouzdanje u Gospoda je odgovor! „Koji su uzdaju u Gospoda, neće se prevariti!“ (Psalam 34:21). Haleluja!