Hvalisanje

Milenko Isakov
Neka te hvali drugi, a ne tvoja usta,
tuđin, a ne tvoje usne
(Priče 27:2)

Božije misli i putevi su daleko viši od naših misli i puteva (Isaija 55:8,9). Njegove namere i Njegovo postupanje sa ljudima je nama često jako nerazumljivo, ali to samo pokazuje našu malenkost i Njegovu veličinu. Bog voli čoveka koji se pobunio protiv Njega. Iako Bog mrzi greh, On je toliko ljubio grešnika da je dao svoga Sina. Njemu nije draga smrt bezbožnika (Jez.18:23).

Kada razmišljamo o Božijoj ljubavi prema čovečanstvu i planu koji je On osmislio za spasenje grešnika kroz žrtvu Isusa Hrista, to je potpuna ludost za ljudsko shvatanje mudrosti. Možda se neko pita: “Zar nije postojao neki lepši, mudriji i manje surov način da se ljudima ponudi spasenje? Zar je baš Hristovo raspeće na krstu moralo da bude Božiji izbor?” Da, poruka o Hristovom krstu je ludost za sve koji biraju da poginu u svojim gresima, ali sila Božija na spasenje svima koji Ga veruju! (1.Kor.1:18).

Bog bira ono što svet smatra ludim da bi posramio ljudsku premudrost. Bog izabira ono što svet smatra slabim da bi posramio ljudsku jačinu. Bog izabira ono što svet prezire i nipodaštava, a to isto koristi da pokaže mizeriju, taštinu i ništavilo onoga što svet smatra važnim. Ukupan rezultat takvog Božijeg rada jeste da se niko ne može pohvaliti u Njegovom prisustvu! (1.Kor.1:27-29).

Dakle, gde postoji originalno Božije delovanje, tamo nema ljudskog hvalisanja! Božija blagodat se izliva na one koji su ponizni, a istinska poniznost je u suštoj suprotnosti sa hvalisanjem. Sa druge strane, imamo priliku da vidimo vernike koji se hvališu svojom bogatom denominacijskom tradicijom, ispravnošću svoje nauke, dobrim propovednikom, novom crkvenom zgradom, novom muzičkom opremom u crkvi…

Pavle je pisao Timotiju da će u poslednjim danima religiozni ljudi postati velike hvališe (2.Tim.3:2). On kaže da su to ljudi koji imaju samo spoljašnji izgled pobožnosti, ali su odbacili ono što čini njenu unutrašnju silu. Ta sila jeste Sveti Duh koji proizvodi sledeće rodove u životu vernika: ljubav, radost, mir, trpljenje, dobrotu, krotost, uzdržanje, milost, veru (Gal.5:22,23). Vi ćete sigurno primetiti da hvalisavi vernici imaju veliki nedostatak ovih rodova u svom životu.

Jedni se hvale kolima, drugi konjima…” (Psalam 20:7), pisao je Psalmista. Ovde razumemo da postoji hvalisanje svojim materijalnim posedom. To može biti naša odeća, obuća, auto, kuća, njive ili bilo šta, ali “Ovako veli Gospod…bogati da se ne hvali bogatstvom svojim…” (Jeremija 9:23). Hvalisanje našim materijalnim imetkom je potpuno besmisleno kada znamo da smo sve to primili od Boga (1.Kor.4:7).

Neki vernici koji se nikada ne hvale svojim materijalnim imetkom upadaju u drugačiju klopku, a to je hvalisanje svojim fizičkim izgledom. Slažem se da se većina ne hvališe otvoreno time, ali veliki broj vernika je ipak ponosan na svoj fizički izgled, na svoje zgodno telo ili na svoje mišiće. Oni su ponosni na svoju fizičku lepotu i snagu. Takođe, neki su vrlo ponosni na svoju inteligenciju i sposobnost u poslu i zarađivanju novca. Međutim, Biblija i dalje ostaje jasna: “Mudri da se ne hvali svojom mudrošću, ni jaki da se ne hvali snagom svojom…” (Jer.9:23).

Još jedna vrsta hvalisanja može biti hvalisanje čovekom koji ima istaknutu poziciju u društvu, ili grupom ljudi koja nam je na bilo koji način srodna. Sin predsednika će se hvaliti pozicijom svoga oca. Navijači određenih sportskih klubova će se hvaliti pobedama svog tima. Na sličan način vernici mogu uzdizati određene pobožne ljude i hvaliti se njima. Iako možemo puno naučiti od istaknutih Božijih ljudi, Biblija je potpuno jasno po tom pitanju. Pavle je pisao: “Niko da se ne hvali čovekom” (1.Kor.3:21). Apostol Pavle nije želeo da ljudi zasnivaju svoju slavu na njemu, Apolu ili Petru, iako su svi oni bili veoma istaknuti Božiji ljudi. Danas postoje mnoge crkve i kultovi koji se hvališu smrtnim ljudima!

Ako svedočimo da smo hrišćani, naša slava i hvalisanje treba biti Isus Hrist i Njegovo delo na Golgoti. Pavle kaže da se mi hvalimo Bogom kroz Gospoda Isusa Hrista kroz kojega smo primili pomirenje! (Rim.5:11). Bogom ćemo se hvaliti svaki dan! (Psalam 44:8). “Hvalimo se Hristom Isusom i ne uzdamo se u telo” (Fil.3:3).

Pozvani smo da pohvalimo svoje bližnje za svako dobro delo i primer, a ne sebe. Uvodni stih je jasan! Ne hvalimo sebe, ali i ne budimo suviše skromni da ne prihvatimo pohvalu bližnjih. Zahvalimo Bogu za sve dobro što je učinio i čini u nama i kroz nas, ali i budimo svesni svoje ništavnosti bez Njega.

Oče, želimo biti ponizni i uvek shvatati naše ništavilo bez Tebe. Hvala Ti za sve što si učinio za nas. Dostojan si da se uvek hvalimo Tobom, a ne onim što dolazi od naše snage ili razuma. Pomozi nam i oprosti nam sav naš ponos! U ime Isusa Hrista, amin.