Odbacivanje

Milenko Isakov

…da odbacimo svako breme i greh koji je za nas prionuo,

i da s strpljenjem trčimo u bitku koja nam je određena.”

(Jevrejima 12:1)

Živimo u vreme velike netolerantnosti među ljudima. Božija Reč je prorekla da će u poslednje dane nastati vremena teška, jer će ljudi postati samoživi, srebroljupci, hvališe, ponositi… (2.Tim.3:1-5). Jedna karakteristika poslednjeg vremena jeste da će ljudi postati ekstremno sebični i samoživi. Oni gledaju da zadovolje samo svoje potrebe i prohteve. Imaju vremena samo za sebe i svoje porodice. Nemaju vremena za druge ljude oko sebe.

Danas u svetu veoma je prisutno to neprihvatanje ljudi koji su drugačiji od nas. Ratovi su doneli mnogo zla među ljudima. Raspirili su mržnju po nacionalnoj osnovi tako da je dovoljno da budeš druge nacionalnosti u odnosu na nekog čoveka i da te on zbog toga mrzi. Dakle, ljudi su postali jako netolerantni po raznim osnovama: nacionalnosti, boji kože, rasi, kulturi, verskom opredeljenju itd. Sotona je ustvari taj koji želi da se ljudi međusobno ne poštuju, da se odbacuju i mrze. Ta netolerantnost, neprihvatanje i odbacivanje se takođe uvuklo u krugove religioznih ljudi.

Želimo sada da razgledamo šta Bog misli po tom pitanju. Da li hrišćani imaju slobodu da odbacuju određene ljude i šta oni to treba da odbacuju? Potrebno je da razlikujemo sledeća dva termina. Ukloniti se od nekog i ne podržavati ga ne znači u isto vreme da si ga odbacio! To možemo zaključiti na osnovu nekih jasnih uputstava iz Božije Reči. U Pričama 22:14,15 piše da Bog ne preporučuje da provodimo vreme sa određenim ljudima. Tu kaže da se ne družimo sa gnjevljivim i žestokim ljudima da ne bi navikli na njihove puteve. Takođe, Priče 4:14,15 – “Ne idi na stazu bezbožničku i putem nevaljalih ljudi ne stupaj. Ostavi ga, ne hodi po njemu, ukloni se od njega i mini ga.” Bog želi da ostavimo bezbožne puteve, da se uklonimo od takvog načina života i da odbacimo takve staze. Međutim, to u isto vreme ne znači da treba u našem srcu da odbacimo bezbožnike i gnjevljive i žestoke ljude. Gospod Isus je savršeno odbacio grešne puteve, ali je došao, ne da odbaci, nego da prihvati grešnike. To mora biti i naša želja.

Božija Reč svedoči da je Isus bio prijatelj grešnika. On je imao nežno saosećanje prema ljudima koji su upropastili svoje živote. Gospod Isus nije bio osoba koja vidi čoveka u glibu greha i želi da ga ostavi u tome. Ne, On je došao da umre za njih i da im dâ poruku nade. Hristova Crkva danas takođe ima poruku nade za ljude koji su upropastili svoje živote. Ona neće obeshrabriti grešnike da više nema nade za njih, nego će ih ohrabriti činjenicom da je Gospod Isus umro za njih i da kuca na vrata njihovih srca i očekuje da Mu otvore da bi ušao i imao zajednicu sa njima. Dakle, nismo pozvani da odbacujemo ljude! Nismo pozvani da osuđujemo ljude! Pozvani smo da ih prihvatimo. Pozvani smo da prihvatimo baš one ljude koje su svi religiozni krugovi odbacili! Svi takozvani vernici su odbacili ženu koja je bila uhvaćena u preljubi, ali Gospod Isus ju je prihvatio. Svi su možda odbacili ženu Samarjanku, ali Gospod ju je prihvatio. Svi su možda odbacili Zakheja, ali Gospod ga je prihvatio. Svi su prezreli i odbacili onog razbojnika na krstu, ali Gospod Isus mu je obećao raj! To je naš Car kome služimo! To je Car koji voli grešnike i želi da ih prihvati.

Ne bih želeo da neko pogrešno razume ovo. Hristova Crkva nije pozvana da podržava ljude koji ne žele da se odreknu svog greha. Jedan Božiji čovek je rekao: “Bog te voli takvog kakav jesi, ali te suviše mnogo voli da bi te ostavio u takvom stanju u kakvom se nalaziš.” Dakle, treba da prihvatimo grešnike koji žele da dođu Bogu, ali i da im pomognemo da se oslobode svojih greha.

Sada želimo videti šta Bog želi da odbacimo. Bog želi da nam kaže: “Umesto da usredsredite vašu pažnju na odbacivanje ovog čoveka koji je drugačiji od vas ili onih ljudi koji su iz druge religiozne grupe, postoje stvari koje su unutar vas koje treba da odbacite. Ne stvari koje su izvan vas, nego stvari koje su u vama!”

Odbacite svako breme i greh koji je za vas prionuo”, kaže uvodni stih. Breme samo po sebi nije greh, ali prestavlja teret i smetnju za naše trčanje u duhovnoj bitki. Svaki iskreni vernik zna koje su to konkretne stvari koje su prionule za njega i koje ga usporavaju u duhovnoj trci. Bog želi da odbacimo te stvari!

Petar piše u poslanici: “Odbacite dakle svaku pakost i svaku prevaru i licemerje i zavist i sva opadanja.” (1.Pet.2:1). Umesto da odbacujemo ljude oko nas, odbacimo licemerje u našem srcu. Odbacimo tu želju da se pred drugima predstavimo u drugačijem svetlu nego što je naše realno unutrašnje stanje. Odbacimo tu želju da pred drugima glumimo spoljašnju svetost koja ne izvire iz naših iskrenih srca. Odbacimo opadanje! Odbacimo svaki loš govor o drugima. Odbacimo gnjev, ljutinu, pakost, huljenje i sramotne reči iz svojih usta (Kol.3:8). Odbacimo starog čoveka koji se raspada u prevarnim željama i svaku laž (Ef.4:22-25). Odbacimo sva dela tamna (Rim.13:12). Odbacimo svaku nečistotu i ostatak zlobe (Jakov 1:21).

Dakle, jasno je da nismo pozvani da odbacujemo ljude, ali Božija Reč nas poziva da sa određenim ljudima nemamo zajednicu. 1.Kor.5:9-11 kaže da se ne mešamo i ne jedemo sa onima koji nose ime brat, a žive u kurvarstvu, tvrdičluku, idolopoklonstvu, pijanstvu i svađi. Dakle, ljude koji predstavljaju sebe braćom, a žive u tim gadostima treba odbaciti samo u smislu oštrog ukora, ali ih ne treba smatrati neprijateljima, nego ih savetovati kao braću (2.Sol.3:14,15).

Znači, Hristova poruka nije tolerantnost prema svemu i svačemu! Treba da imamo ispravnu sliku o našem Bogu. Bog je Bog pun ljubavi, ali usto vreme veoma striktan Bog. On je pravedan Bog koji kažnjava greh i koji će ostati dosledan svojoj Reči. On takođe odbacuje ljude koji ogreznu u svojoj odluci da Mu budu neposlušni. Zbog greha cara Manasije, Bog je rekao: “I Judu ću odbaciti od sebe kao što sam odbacio Izrailja, i grad ću ovaj odbaciti, koji sam izabrao, Jerusalim, i dom, za koji rekoh: tu će biti ime moje.” Iako je ranije rekao da će Njegova prisutnost biti u hramu u Jerusalimu, iako je On izabrao Izrailja mimo svih naroda na zemlji, zbog velike bezbožnosti i neposlušnosti Njegovog naroda Bog je odlučio da sve to odbaci! (Jer.7:13-15)

Nemojmo dakle živeti u zabludi da će nas Bog prihvatati bez obzira na sve! Bog će i nas odbaciti ako svesno budemo kršili Njegove zakone i ako otvrdnemo u ličnom stavu neposlušnosti. Neće pomoći neko naše duhovno iskustvo iz prošlosti, ako u sadašnjosti nismo poslušni Božijem glasu!

Pomozi nam Oče da shvatimo savršenu ravnotežu Tvog karaktera. Pomozi nam da razumemo Tvoju ljubav, ali i Tvoju pravednost i mržnju prema grehu. Učini da živimo po Tvojoj volji odbacujući sve što se suproti Tebi i prihvatajući sve što je Tvoja volja. U Hristovo ime, amin.