Nada u Boga

Milenko Isakov

ali koji se nadaju Gospodu dobijaju novu snagu…“

(Isaija 40:31)

Naša tela su stvorena na takav način da se umaraju. Našem telu je potreban odmor. Bog je ustanovio na zemlji smenjivanje videla i mraka. Kada nije bilo električne energije, ljudi su išli na odmaranje brzo nakon sumraka, a kada je svanjivalo polazili su na svoje poslove. Naše telo često oseća umor. Nekada osećamo i duhovni umor. Međutim, Isaija ovde kaže da oni koji se nadaju Gospodu uvek iznova i iznova dobijaju novu snagu. To je divno obećanje.

U 1.Kor.13:13 Pavle je pisao kako sada ostaju vera, ljubav i nada. To je ukras pravih hrišćana, kako kaže jedna duhovna pesma. Mnogo propovedi sam slušao o ljubavi i veri, a vrlo malo o nadi. Šta je to hrišćanska nada i kakva je ta nada na koju smo mi, kao Božija deca, pozvani? Kakvu nadu treba da posedujemo u svom životu i da li nam ta nada stvarno daje novu snagu kada se umorimo?

Ljudi na ovom svetu imaju nadu u mnoge stvari. Poznata nam je starozavetna knjiga o Jovu. Taj Božiji čovek je izgubio svu svoju decu i sve svoje imanje. Dobio je strahovitu bolest i vrlo se mučio. Tada su došli njegovi takozvani prijatelji. Oni su govorili mnoge istinite stvari. Međutim, nisu govorili ispravnim motivima. Oni su želeli da osude Jova. U 4.poglavlju Knjige o Jovu Elifas kaže Jovu: “Nije li pobožnost tvoja bila uzdanje tvoje? I dobrota putova tvojih nadanje tvoje?” (Stih 6). Elifas ovo govori pogrešnoj osobi, ali možemo zaključiti na osnovu tih reči da mnogim ljudima jeste nadanje u njihovoj ličnoj pobožnosti, odnosno u njihovim pravednim delima i moralnom životu. Mnogi ljudi su ponosni zbog svog pobožnog života. To im daje određeno nadanje.

Dragi brate i sestro, preispitaj svoje srce! Je li tvoje nadanje tvoj religiozni život i tvoja lična pobožnost, “tvoja dela” za Boga, ili nešto sasvim drugo?

Iako neko polaže veliko nadanje u svoju pobožnost, religiozni život mnogih vernika nije ništa više od licemerstva. Jov 8:13-15 kaže: “…i nadanje licemerovo propada. Njegovo nadanje se podlama i uzdanje njegovo je kuća paukova; nasloni se na kuću svoju, ali ona ne stoji tvrdo; uhvati se za nju, ali se ona ne može održati.” Vildad kaže kako prolaze oni koji od spolja glume jedno i koji se od spolja predstavljaju kao sveti Božiji ljudi, a iznutra znaju da to nije Božija originalna stvar, nego njihov spoljašnji veštački proizvod.

Dragi brate, iako veliku nadu polažeš u reputaciju koju imaš u svom religioznom društvu, ako si licemer, tvoja nada će propasti! Tvoje nadanje je tada kao paukova mreža. Koliko je paukova mreža postojana kada čovek želi da je skloni, toliko će biti postojano tvoje nadanje!

Takođe, mnogi ljudi polažu svoje nadanje u svoj bezbožan život. Oni su srećni što mogu biti sami svoji gospodari i što ne žele da se podlože Božijem autoritetu. Ipak, Jov 11:20 kaže: “Oči će bezbožnicima iščiljeti, i utočišta im neće biti, i nadanje će im biti izdisanje.” Kada se nepokajani bežbožnik nakon smrti suoči sa Božijom svetošću i pravdom, njegovo nadanje je ravno izdisanju polumrtvog čoveka!

Isto tako, mnogi polažu svoju nadu u materijalne stvari koje su stekli svojim rukama. Jov je mogao da posvedoči da nije polagao svoje nadanje na zlato koje je posedovao u ogromnim količinama (Jov 31:24). Njegova uzdanica nije bilo njegovo bogatstvo. To je poruka za sve nas. Nikada nemojmo polagati svoje nadanje u propadljive materijalne stvari.

Na čega onda treba da položimo svoju nadu? Kada odlučimo da odstranimo svako bezakonje iz našeg života, da se odreknemo svega što znamo da nije ispravno u našem životu i da se pokajemo za to, i kada ne budemo dozvoljavali da nepravda prebiva u našim šatorima, tada ćemo podići svoje lice, stojati tvrdo i bićemo kao jutro, i uzdaćemo se imajući nadanje (Jov 11:13-19). U čemu će biti naše nadanje? Psalam 73:28 – “A meni je dobro biti blizu Boga. Na Gospoda polažem nadanje svoje…” Jedino je Bog dostojan da na Njega položimo svu svoju nadu! Zato Božija reč savetuje roditeljima da govore svojoj deci da polažu na Boga svoje nadanje, da ne zaboravljaju Božija dela i da drže Božije zapovesti (Psalam 78:7). Psalam 39:7 kaže: “Pa šta da čekam Gospode? Nad je moj u tebi.

Vidite, svaki hrišćanin će reći da je Bog njegova nada, ali koliko je istina, pokazaće se prilikom nekog problema u životu. Doći će problem koji će se činiti nerešiv. Kada pokašavamo da rešavamo problem u svojoj sili, to je siguran dokaz da više polažemo nadu u svoju mišicu, nego na Gospoda! Sa druge strane, polagati svu svoju nadu na Boga znači svaku stvar predavati Bogu! Je li se pojavio neki problem? Predaj ga Bogu! “Šta da čekam Gospode? Nad moj je u tebi!”

Koji je uzrok mnogih samoubistava? Đavo je prevario ljude da pomisle da su se zapetljali u mrežu iz koje nema izlaza i oni su poverovali da ne postoji rešenje za njihov problem. Izgubili su svaku nadu! Umislili su da nema razloga za život.

Ipak, Božija reč kaže: “Jer se nadom spasosno.” (Rim.8:24). Jedan prevod kaže: “Pošto smo se spasli, dobili smo nadu.” I svi koji su doživeli spasenje u Isusu Hristu, dobili su divnu nadu i sada želim da pogledamo nekoliko činjenica na osnovu kojih posedujemo nadu:

  1. Nada u Božija obećanja. (Pavle je stojao pred carem Agripom zbog te nade, Dela 26:6).
  2. Nada u vaskrsenje i preobraženje naših propadljivih tela (1.Kor.15:50-54).
  3. Nada u večni život (Titu 1:2).
  4. Nada u javljanje Hristove slave (Titu 2:13).

Svako novorođeno Božije dete je prerođeno od Boga za tu živu nadu! (1.Pet.1:3) To nisu neke mrtve istine, nego realne stvari koje nam daju živu nadu. Tu živu nadu posedujemo time što Hristos prebiva u nama. On je ta sigurna nada u slavu (Kol.1:27). Sveti Duh koji proizvodi u nama bogougodan život jeste nada na pobedu u svakom iskušenju u našem životu.

Hvala Ti Oče za tu blagoslovenu nadu koju smo zadobili u Isusu Hristu. Hvala Ti za svaku nevolju koja izgrađuje u nama strpljenje, čime stičemo iskustva koja nas utvrđuju u tom sigurnom nadanju koje se nikada neće osramotiti! Proslavi se u našim životima i neka drugi ljudi mogu dobiti istu tu nadu videći naš život istinske nade! Amin.