Milenko Isakov
„…da date tela svoja u žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu:
to da bude vaše duhovno bogomoljstvo…“ (Rimljanima 12:1)
Starozavetni sistem služenja Bogu podrazumevao je prinošenje raznih žrtava. Čitamo u Levitskoj knjizi (3.knjiga Mojsijeva) da je Bog propisao striktne zakone o tim žrtvama. Izrailjci su prinosili žrtve paljenice, žrtve ognjene, žrtve zahvalne, žrtve za greh…itd. Obično su prinosili stoku, goveda, ovce ili koze. Da bi mogao prihvatiti žrtvu, Bog je posebno naložio da životinje koje se prinose budu zdrave (3.Mojs.22:21). Ovo nam pokazuje da je Bog bio prilično zahtevan. Želeo je žrtve bez ikakve mane. Pošto su mnogi Izrailjci bili stočari i pastiri po zanimanju, njihova služba Gospodu imala je veliku cenu. Njihova služba Gospodu ih je koštala! Zamislite, jedno tele danas može koštati 400-500 eura, a starozavetni vernici su nekad prinosili baš tele za žrtvu paljenicu ili žrtvu za greh.
Danas mnogi propovedaju besplatno Evanđelje i služenje Bogu bez cene! Jeste, istina je da nam Bog besplatno poklanja spasenje na temelju Hristovih zasluga, ali novozavetna služba Gospodu i te kako ima svoju cenu! Ako je starozavetni narod trebao da žrtvuje Gospodu ono što je imalo vrednost, koliko više imamo razloga za to mi koji živimo u novom zavetu. Oni su davali Gospodu ono što je zaista imalo vrednost i cenu! Bog nije želeo životinje koje bi na primer bile slepe, osakaćene, krastave, lišajeve itd. (3.Mojs.22:22). Bog je želeo zdrave životinje! Dakle, Bog i danas ne želi da mu dajemo ono što ni nama ne treba! On ne želi da Mu dajemo ono što je i nama lično višak. On traži da se odreknemo sebe i pustimo da On bude gospodar celokupnog našeg života.
Prinošenje žrtava je trebalo da nešto nauči te starozavetne ljude. Kada su zgrešili, trebali su da dovedu žrtvu na vrata šatora od svedočanstva (3.Mojs.4:4) i zatim da stave svoje ruke na glavu životinji pre nego što je sveštenik zakolje. Bog je želeo da ih nauči da svaki greh nosi sa sobom posledicu. „Plata za greh je smrt“ (Rim.6:23). Nevina životinja je svojom krvlju trebala da plati kaznu za njihov greh. Sve to je ukazivalo na potrebu da sâm Božiji sin postane sveobuhvatna žrtva za grehe celog čovečanstva. On nije došao na zemlju da prinese Bogu neku životinju, već je jednom zauvek prineo sebe Bogu na žrtvu, kako bi uzeo grehe mnogih (Jevr.9:28).
Dakle, novozavetna služba Bogu ne zahteva prinošenje životinja na žrtvu, već davanje svog tela na živu žrtvu Bogu! Dragi prijatelju, da li je telo gospodar tvog života ili je ono dato na živu žrtvu Gospodu? Da li su tvoji udovi (oči, uši, ruke, noge…) stavljeni na oltar? Jesu li pod Njegovom kontrolom? Da li oči gledaju tamo gde On želi? Da li uši slušaju ono što On želi? Da li ruke rade ono što On želi? Da li noge idu tamo gde On želi?
Gospod Isus je najbolji primer žrtvovanja! On je dao svoje telo za nas (Jovan 6:51). Da li je onda nepravedno što zahteva da i mi damo naše telo Njemu? Telo je za Gospoda i Gospod je za telo, kao što kaže Božija reč u 1.Kor.6:13. Sve što mi možemo žrtvovati za Njega je prava sitnica u poređenju sa Njegovim žrtvovanjem za nas. On je dostojan da se odreknemo sebe i da sve damo za Njega (Matej 16:24-26). Dok Ga nismo poznavali davali smo svoje udove tela na službu nečistoti i bezakonju, a sada želimo da ih usmeravamo na službu pravednosti što vodi posvećenju (Rim.6:19). Više se ne povodimo sistemom koji vlada u svetu, nego imamo na umu da ono što je velika vrednost u očima neduhovnih ljudi, to je mrzost pred Bogom (Luka 16:15). Želimo se odricati svojih prohteva i želja tela! Želimo služiti Hristu i drugima, a ne sebi (2.Kor.5:15).
Interesantno je da primetimo kako su neki starozavetni vernici imali kvalitetan duhovan život iako nisu mogli da čuju Hristovu nauku. Ako počnemo da čitamo knjigu proroka Danila, primetićeno tragične okolnosti njegovog života. Kao mladić je bio odveden u Vavilon, jer je Izrailj potpao pod vavilonsko ropstvo. Međutim, da li su ga loše okolnosti života sprečile u želji da bude poslušan Bogu? Naravno da nisu. Iz toga možemo naučiti da loše okolnosti našeg života NE MOGU biti izgovor za naš nekvalitetan duhovan život! Dragi brate i sestro, možeš biti Božiji čovek ili žena, bez obzira koliko su loše okolnosti tvog života! Okolnosti ne mogu biti izgovor.
Danilo je došao na dvor cara Navuhodonosora. Car je želeo da se ti momci tri godine pripremaju za susret sa njim, kada će nekima dati posebnu službu u carstvu. Na dvoru su im odredili svakodnevni obrok koji se sastojao od carskog jela i vina. Međutim, Danilo nije želeo da se skvrni tim jelom i vinom. Sigurno je imao razuman razlog. Moguće je da se taj obrok sastojao od životinja za koje je Bog rekao da su nečiste i da njegov narod ne treba da jede. Danilo je bio čvrst u svojoj odluci, a pridružili su mu se Sedrah, Misah i Avdenago. Danilo je imao jaku veru. Preporučio je čak Amelsaru (koji je bio njihov autoritet na dvoru) da im daje varivo i vodu umesto carske hrane i da ih pogleda za deset dana i sâm rasudi. Šta se desilo? Njihova lica su bila lepša i mesnatija u odnosu na ostale mladiće koji su jeli carsku hranu (Danilo 1:15).
Šta možemo naučiti iz ovog primera? Ako verom donesemo neku odluku u svom životu koja je na temelju Božije reči i ako je striktno poštujemo, dovoljno je samo deset dana da se pokaže očigledan porast kvaliteta našeg duhovnog života. Nije li ovo divno? Možda će oko nas biti Hrišćani koji će praviti kompromis sa grehom, ali ako smo istrajni u praktičnom primenjivanju te odluke koju smo doneli radi slave Božije, Bog će nam dati mnogo kvalitetniji duhovni život. Ako budemo čvrsti u odluci da svakodnevno dajemo naše telo na živu žrtvu Bogu, On će nas brzo učiniti duhovno „lepšim i mesnatijim“. ALILUJA!
Slava Ti, Gospode Isuse što si dao svoj život na žrtvu radi otkupljenja naših greha. Hvala Ti, Bože što nam daješ želju da i mi dajemo naše telo na živu žrtvu Tebi! Pomozi nam da revnosno izvršavamo Tvoju volju, čineći sve iz ljubavi prema Tebi i bližnjima!