Zac Poonen
(preveo Milenko Isakov)
“Ljubav nije nepristojna, ne traži svoje,
nije razdražljiva, ne pamti zlo.”
(1. Korinćanima 13:5)
Kada muž i žena mogu da vole jedan drugoga kao što majka voli svoje dete, tek tada su stvarno razumeli ljubav. Međutim, potrebno je vreme da ljubav uzraste do takve zrelosti.
U prvim godinama braka postoji mnogo sebičnosti u odnosima između muža i žene. Muž želi od žene nešto što će ga zadovoljiti, a žena želi od muža ono što će nju zadovoljiti. Čovek obično želi seksualno zadovoljstvo i nekog ko će mu služiti, dok žena obično želi sigurnost i udoban život. U oba slučaja vidimo sebičnost. Međutim, takva zaljubljenost može prerasti u ljubav gde postoji nesebična međusobna posvećenost.
Naš odnos sa Gospodom takođe može početi na sličan sebičan način. Možda u početku dođemo Bogu zato što želimo nešto za sebe – možda spasenje od pakla, isceljenje, novac, rešenje za neki problem, ili pomazanu službu. Sve takve želje su samocentrične. Međutim, kada ljubav sazre mi kažemo: “Gospode, ne tražim zdravlje, bogatstvo niti službu. Imam Tebe i to je sve što želim. Želim da Ti dobiješ što je moguće više od mog zemaljkog života.” Tada nećemo razmišljati šta mi možemo dobiti od Gospoda, nego šta Gospod može dobiti od nas. To je zrela ljubav.
Isusova ljubav prema nama je bila takva. Kada je došao na zemlju nije razmišljao šta može dobiti od nas, već šta On može da pruži nama. Božanska ljubav uvek razmišlja na taj način. To je zrela ljubav do koje konačno dolazimo u 8.poglavlju ove knjige. Neispitana ljubav konačno sazreva u pravu Božansku ljubav.
Psalmista je rekao: “Koga imam na nebu? Pored Tebe ne želim ništa na zemlji” (Psalam 73:25). To je izražaj osobe koja je sazrela u ljubavi prema svom Gospodu. Ona se više ne brine za zdravlje, bogatstvo ili bilo šta drugo na zemlji. Gospod joj je za sve dovoljan!