Zac Poonen
(preveo Milenko Isakov)
“Ljubav nije nepristojna, ne traži svoje,
nije razdražljiva, ne pamti zlo.”
(1. Korinćanima 13:5)
Priče Solomunove govore o Božanskoj mudrosti, a Knjiga Propovednikova o ljudskoj mudrosti. Međutim, Pesma nad pesmama govori o Božanskoj ljubavi. Mnogi traže poznanje Biblije, a Gospod traži one koji će Ga voleti. Jedino tada će naše poznanje Biblije imati vrednost.
U Pesmi nad pesmama vidimo da nevestina ljubav prema ženiku raste.
U prvom poglavlju vidimo početke ljubavi, ali to više liči na zaljubljenost.
Kada mladi kažu da su “zajedno”, oni su zapravo “zaljubljeni”. Prava ljubav je nesebična u svom motivu, dok je zaljubljenost sebična. Najčistiji izražaj ljubavi koju možemo videti u ovom svetu nije između čoveka i žene – kao što se to predstavlja na bioskopskom platnu ili u romantičnim romanima. To se vidi u ljubavi majke prema njenom bespomoćnom detetu. Majka će sve žrtvovati za svoje dete. Posebno možemo videti njenu ljubav prema detetu kada je bolesno.
Sa druge strane, mladi momci i devojke koji kažu da su zaljubljeni ne žrtvuju se jedan za drugoga iz godine u godinu, kao što to majka čini za svoje dete. Njihova zaljubljenost traje samo onokoliko koliko se stvari odvijaju u skladu sa njihovim željama. Međutim, prava majčinska ljubav nije takva. Ona uopšte ne zavisi od ponašanja deteta. Dete može biti hendikepirano ili bolesno, ali majka će nastaviti da ga voli – beskrajno.
To je ljubav najbliža ljubavi Božijoj koju možemo videti na zemlji. Zato sâm Bog upoređuje svoju ljubav sa ljubavlju majke prema njenom novorođenčetu (Isaija 49:15).