Zac Poonen
(preveo Milenko Isakov)
“Jedan daje obilato, i sve više stiče,
a drugi škrtari i sve je siromašniji.”
(Priče 11:24)
Poglavlje 11:24 – „Ima ko rasipa, ali sve više stiče.“ Ovo je jedan od paradoksa hrišćanskog života. Onaj ko daje, još više prima, jer ga Bog blagosilja, a onaj ko je škrt osiromašuje. Kada se škrt čovek obrati, postaje velikodušan. Isus je rekao svojim učenicima: „Zabadava ste dobili. Zabadava dajite“ (Matej 10:8). Bog nam je zabadava dao toliko stvari, i mi moramo zabadava davati drugima.
Udovica u evanđeljima imala je samo dve lepte. Dala je sve što je imala i siguran sam da ju je Bog poštovao i da nije oskudevala. „Ko druge poji, i sam će biti napojen“ (stih 25). Ako želite da vas Bog poji i održi svežim, morate pojiti druge.
Zašto su mnogi hrišćani tako ustajali i suvi? Zato što ih Bog ne poji. Zašto ih Bog ne poji? Zato što oni ne poje druge. Počnite da razmišljate o potrebama drugih i razmišljajte o tome kako možete da ih blagoslovite. Tada ćete otkriti da i vas Bog obilno blagosilja.
Poglavlje 12:23 – „Mudar čovek krije znanje“. To znači da se mudar čovek ustručava da pokaže svoje znanje. Možda mnogo zna, ali je skroman u vezi s tim. Međutim, bezuman čovek je spreman da iznese svoje mišljenje o svemu i svačemu.
Poglavlje 13:10 – „Oholost rađa samo svađu.” Svaka svađa je rezultat gordosti.