Zac Poonen
(preveo Milenko Isakov)
“Ne idem na velike stvari, niti na ono što me prevazilazi.”
(Psalam 131:1)
131.psalam izražava jednostavno detinje pouzdanje u Gospoda. U prvom stihu nalazi se dobar primer koga treba slediti – ne uključivati se u stvari u kojima nemamo iskustva i koje su izvan naše sposobnosti razumevanja. Postoji mnogo stvari koje su izvan naših granica koje je najbolje ostaviti u Božijim rukama.
132.psalam govori o velikoj Davidovoj želji da sagradi hram za Boga (stihovi 4 i 5). Međutim, Bog mu nije to dozvolio. Mi moramo imati sličnu čežnju da zidamo Crkvu.
Tema 133.psalma je jedinstvo. “Kako je dobro kada braća žive zajedno u jedinstvu.” Jedinstvo je primarni zahtev za izgradnju Siona (Crkve) zato što pomazanje i Božiji blagoslov teče u svojoj punini jedino kada postoji takvo jedinstvo (stihovi 2 i 3). Sveti Duh je sišao na grupu 120 ljudi i žena zato što su bili “jednodušni” (Dela 1:14).
134.psalam je poslednji psalam penjanja koji poziva ljude da slave Gospoda.
135.psalam upoređuje Božiju veličinu i nesposobnost idola. “Takvi su oni koji ih prave i svi koji se u njih uzdaju” (stih 18). Mi postajemo kao Bog koga obožavamo. Ako je Bog koga obožavamo “policajac” koji uvek hvata ljude u nekoj greški, onda ćemo i mi postati policajci prema drugima. Međutim, ako obožavamo voljenog nebeskog Oca koji je milostiv i saosećajan, tada ćemo i mi biti takvi prema drugima.