Zac Poonen
(preveo Milenko Isakov)
“Doći će mi pomoć od Gospoda,
Sazdatelja nebesa i zemlje!”
(Psalam 121:2)
Psalmi 120-134 pripadaju grupi takozvanih “psalama penjanja”. To je možda zato što su se pevali dok su Izraelci išli na praznike u Jerusalim, ili su to mogle biti pesme muzičkog uzdizanja.
120.psalam je vapaj za izbavljenjem od lažnih tužioca. Možemo primeniti stihove 2-4 da zauzmemo radikalan stav prema kontrolisanju našeg jezika: “Gospode, izbavi dušu moju od usana lažljivih. Šta će ti dati i šta će ti pružiti jezik lažljiv? Strele oštre silnoga i smrekovinu užarenu!”
121.psalam slavi Gospoda kao našeg čuvara. Odakle dolazi naša pomoć? Da li će doći od Egipćana iza južnih planina, ili od Asiraca iza severnih planina? Ne, moja pomoć dolazi od Gospoda koji je stvorio nebo i zemlju. On nikada ne spava i On će se pobrinuti za mene. Ništa mi neće nauditi ni tokom dana, ni tokom noći (stih 4).
122.psalam je molitva za mir Jerusalima (Crkve). “Obradovah se kad mi rekoše: Hajdemo u Dom Gospodnji.” Moj dom je u Crkvi među Božijim narodom. Pravi Isusov učenik će vrednovati zajedništvo Božijeg naroda.
123.psalam je još jedna molitva za zaštitu od arogantnih ljudi. Kao što su uprte oči slugu u ruku gospodara njihovih, tako su naše oči uprte u Gospoda (stih 2). Naš poziv je da čekamo na Gospoda, a ne da samo trčimo i radimo “nešto za Gospoda” po našim sopstvenim idejama.
124.psalam slavi Gospoda što spašava svoj narod od njegovih neprijatelja.
125.psalam govori o jakoj sigurnosti Božijeg naroda. Ko se uzda u Gospoda biće kao planina koja se ne može pomeriti, jer Gospod okružuje svoj narod! (stihovi 1 i 2).