Zac Poonen
(preveo Milenko Isakov)
“Zar će svađalica Svemoćnoga da ispravlja?
Neka Bogu sad uzvrati taj što Mu zamera!”
(Jov 39:35)
Gospod je pitao Jova: “Da li još uvek želiš da se svađaš sa Svemoćnim?” (Jov 39:35). Jov, koji je do sada uvek imao brz odgovor na svaki argument, utihnuo je. On sada kaže: “Gospode, ja sam ništa i nemam šta da kažem. Neću više govoriti” (stihovi 37 i 38).
Ova prva nadahnuta knjiga Svetog Pisma nas uči da Bog želi da prepoznamo našu ništavost da bi On mogao biti sve u našem životu. Tada će naši životu ispuniti Njegovu svrhu i biti blagoslov mnogima. Pre nego što Bog počne da koristi nekoga, mora da ga svede na nulu.
Pavle je rekao: “Ko je, dakle, Pavle i ko je Apolo? Ja sam posadio, Apolo je zalio, ali Bog je dao da raste. Dakle, nije ni do onoga koji seje, ni do onoga koji zaliva…” (1.Kor.3:5,6). Drugim rečima, onaj koji evangelizira je ništa, i onaj koji naučava Bibliju je ništa. Bog je sve i samo On zaslužuje svu slavu! To je bila tajna života apostola Pavla. On je bio nula čak i na sâmom kraju svog života.
Postoje propovednici koji su željni da uzmu zaslugu za duše koje su negde spašene. Postoje pastori koji se žale govoreći: “Taj i taj pastor je ukrao moje ovce iz moje crkve.” Zašto tako govore? Zato što još nisu postali nula. Kada govore “moja crkva”, o kojoj to crkvi govore? Mi znamo za crkvu Isusa Hrista, ali koja je njihova crkva? Za sigurno bi svako trebao da se istrgne iz “svoje crkve” i da bude posađen u crkvu Isusa Hrista! A “njihova crkva” mora biti uništena.
Koliko mnogo vremena je trebalo da prođe da bi Jov došao do saznanja da je nebitan i da ne treba više da se opravdava. Nakon toga, Jov je do kraja svog života bio čovek brz da čuje, a spor da govori (Jakov 1:19). Dugačak govor koji se nalazi u šest poglavlja (Jov 26-31) je najduži govor samoopravdavanja u celoj Bibliji. Potpuno smrdi na samopravednost, ali Jov nije mogao da vidi taj ponos u sebi.
Međutim, na kraju taj samopravedni čovek postaje nula. Kao rezultat čije propovedi? Da li uz pomoć propovednika koji je govorio o snovima i vizijama? Da li kroz propovednika koji je držao tradicije očeva kao nešto sveto? Da li uz pomoć samoprozvanog “proroka”, ili čoveka koji je bio toliko ispravan u svemu što je rekao? Nijedan od te četiri vrste propovednika nije mogao da mu pomogne. Bog je bio taj koji je pomogao Jovu da dođe do tog stava. On je bio peti propovednik i On je taj koga treba da oponašamo. “Ugledajte se na Boga” (Ef.5:1).
Kako je Božija kratka poruka učinila predivnu stvar za Jova, što svi propovednici nisu mogli da postignu svojim dugim propovedima. Šta je bilo presudno u tome? Odgovor je: Bog je voleo Jova. Četiri propovednika nisu.
Kada od srca volimo ljude, Bog će nam dati prave reči za njih. Kada ih ne volimo, mi ćemo ih samo kritikovati i optuživati i nećemo biti sposobni da ih blagoslovimo. Hajde da naučimo da volimo ljude kojima služimo i Bog će nam uvek dati prave reči za njih.