Zac Poonen
(preveo Milenko Isakov)
“Već sada je moj Svedok na nebu,
moj Branitelj na visinama.”
(Jov 16:19)
U drugom krugu razgovora vidimo da Elifas kaže Jovu: “Ti si običan brbljivac (koji raspravlja jalovim rečima i beskorisnim besedama)…Iako mu je lice zadriglo, a struk mu se salom obložio, živeće u razvaljenim gradovima i u kućama gde niko ne stanuje” (Jov 15:2, 27-28). Elifas sada postaje još hrabriji i sledi Sofarov primer u preziranju Jova i naziva ga “vrećom toplog vetra” (onaj koji puni trbuh istočnim vetrom). Kako je on arogantan da kaže tako nešto za Božijeg izabranika.
Jov odgovara: “Jadni ste mi vi tešitelji! Ima li kraja ovom blebetanju? Da ste na mom mestu, i ja bih mogao da govorim kao vi, da vas optužbama zasipam…” (Jov 16:2-5).
Jov takođe prepoznaje da Sotona stoji iza tih napada jer kaže: “Moj protivnik me pogledom probada” (16:9). Sotona nas uvek pažljivo promatra da vidi u čemu padamo, kako bi mogao da nas optužuje. Njegovi agenti na zemlji (naročito vernici) takođe oštre svoje oči da bi primetiili kada padnemo.
Međutim, Jov je prepoznao da je Bog to dozvolio, jer kaže: “Bog me je predao zlima i u kandže zlikovaca me bacio.” Shvatanje da je Bog sve to dopustio je donosilo utehu Jovu, zato on nastavlja: “Već sada je moj Svedok na nebu, moj Branitelj na visinama, a On se za čoveka zauzima kod Boga kao što se čovek zauzima za prijatelja.” (16:19,20).
Kako smo blagosloveni što znamo da imamo čoveka Bogu sa desne strane koji nas zastupa.
Jov je takođe iskusio nešto od “zajednice u Hristovim stradanjima”, jer on kaže: “Ja sam onaj kome svi u lice pljuju” (Jov 17:6).