Vozovo polje

Zac Poonen
(preveo Milenko Isakov)

„Ruta je otišla i pabirčila u polju za žeteocima.
Ipak, sreća joj se nasmešila, jer je taj deo polja
pripadao Vozu koji je bio iz Elimelehovog roda.“

(Ruta 2:3)

Nojemina je imala bliskog rođaka, veoma bogatog čoveka, po imenu Voz (2:1). U Izraelu je postojao zakon da ako oženjen čovek umre, najbliži rođak mora oženiti njegovu udovicu i odgojiti decu u ime umrlog čoveka (5.Mojs.25:5-9). Zbog toga je Nojemina mislila: „Voz je moj bliski rođak, a još uvek je neoženjen. Možda on može oženiti Rutu.“


Međutim, Ruta nije poznavala taj zakon (budući da je bila Moavka) i Nojemina joj nikada nije o tome pričala da se ne bi ponadala u vezi udaje. U svakom slučaju, Ruta nije ni bila zainteresovana za ponovnu udaju. Nije došla u Izrael da traži muža. Došla je da traži pravog Boga. Orfa je bila ta koja je ostala u Moavskoj zemlji tražeći muža. Međutim, pošto je Ruta prvo tražila Boga, ne samo da je pronašla Boga, već i dobrog muža, kao i dobro nasledstvo za budućnost. Bog poštuje one koji Njega poštuju. Oni koji najpre traže Božije carstvo brzo shvate da im Bog dodaje sve druge potrebne stvari za život na zemlji, automatski, bez njihovog traženja. Te stvari im jednostavno „upadnu u krilo“.


Nojemina i Ruta su bile siromašne; ali Ruta je bila vredna devojka koju nije bilo sramota da radi ‘niže’ poslove da bi zaradila svoj svakodnevni hleb. Tako je jednog dana rekla svekrvi da ide da pabirči klasje na poljima bogatih ljudi. U Izraelu je postojao zakon po pitanju žetve. Kada se njiva požnje, ljudi ne smeju da se vraćaju na njivu drugi put da pabirče klasje – već to moraju prepustiti siromašnima (3.Mojs.19:9,10). Ruta je išla da radi upravo to. Budući siromašna devojka, želela je da radi nešto što je u njenoj moći da bi se pobrinula za sebe i svekrvu.


Božija suverenost ju je čudesno odvela na Vozovo polje. Divno je videti kako Bog u svojoj suverenosti spaja ovih dvoje ljudi koje je od same večnosti isplanirao da ujedini kao muža i ženu. Voz je video Rutu kako pabirči i pitao je radnike u vezi nje. Oni su mu odgovorili da je ona Moavka koja se vratila sa Nojeminom u Izrael. Voz je bio vrlo ljubazan i pobožan čovek. On se brinuo da Rutu ne zloupotrebe drugi ljudi, pa joj je rekao da ne ide na druge njive, jer bi to bilo za nju opasno. Rekao je svojim radnicima da je ni na koji način ne povrede. Ruta je time bila veoma dotaknuta da je pala na svoje lice i pitala zašto je toliko ljubazan prema prezrenoj Moavki. Voz je odgovorio da je čuo o ljubaznosti koju je Ruta pokazala prema svojoj svekrvi i takođe kako je izabrala da sledi Gospoda, ostavljajući njene stare moavske idole. Voz je zatim rekao svojim radnicima da namerno ispuštaju plodove žitarica kako bi Ruta mogla da sakupi više.