Žrtva za greh (1)

Zac Poonen
(Preveo Milenko Isakov)

Ako ko zgreši nehotice i učini nešto što je
Gospod zabranio da se ne čini…

(3. Mojsijeva 4:2)

Četvrti prinos bila je žrtva za greh (poglavlje 4). Vrlo je interesantno primetiti da se ovde spominje samo „nehotičan greh“. „Ako ko zgreši nehotice i učini nešto što je Gospod zabranio da se ne čini…“ (stih 2). To je mogao biti pomazani sveštenik (pogledajte stih 3). On je takođe trebao da prinese žrtvu za greh Gospodu. Mogao je biti vođa (poglavar) koji zgreši (stih 22). Neke hrišćanske vođe se ponašaju na takav način kao da oni uopšte ne greše!! Kada Bog sudi greh, On uvek počinje sa vođama i sveštenicima. Oni najpre moraju položiti račun pred Bogom.


Ako bi bio jedan od običnih Izraelaca i video poglavara svog plemena kako donosi prinos na oltar, možda bi se iznenadio i rekao u sebi: „Ovaj čovek je naš poglavar, ali i on je zgrešio.“ To bi te ohrabrilo da veruješ da Bog izabira obične ljude kao što si ti da budu vođe. Zar ne grešimo svi? Postoji li čovek na zemlji koji ne greši? Nemojte stvarati utisak kod drugih da ste savršeni kada znate da niste. Jedna stvar koja me ohrabruje u vezi pobožnih ljudi u Bibliji jeste da Biblija ne sakriva njihove greške. Mi smo to videli u životima Avrama, Isaka i Jakova. Apostol Pavle je takođe pravio greške i on je rekao svom saradniku Luci (koji je napisao Dela apostola) da ih ne skrije. Tako je Luka verno zapisao kako se Pavle posvađao sa Varnavom, kako je obrezao Timotija, kako je obrijao glavu da bi ispunio jevrejski zavet, i kako je vikao na prvosveštenika pri kraju svog života…itd. Te stvari su zapisane radi našeg ohrabrenja, da bismo shvatili da su i veliki Božiji ljudi pravili greške i upadali u greh. Većina modernih biografija, međutim, nikada ne govori celokupnu istinu. One čine da ljudi izgledaju kao da nikada nisu napravili grešku u svojim životima. Takve biografije nikoga ne ohrabruju. Sveto Pismo, sa druge strane, je iskreno. Vođe greše i potrebno im je da ispravljaju stvari sa Bogom i drugim ljudima – baš kao i svi ostali.


Ja ne tražim od vođa da ispovedaju svoje grehe javno. Ne. Samo kažem da ne treba da stvarate utisak kod drugih da nikada niste napravili grešku i upali u greh. Ako se nikada nikome ne izvinite u svojoj crkvi, onda je upravo takav utisak koji dajete drugima. Lično, mnogo puta sam se izvinuo svojoj ženi, deci, ljudima u mojoj crkvi, čak i mladima koji su mlađi od mog najmlađeg sina – sve iz jednog razloga: Ja nisam Bog. Postoji samo jedna osoba koja nikada ne treba nikome da se izvini – a to je sâm Bog. Dakle, ponizite se i tražite oproštaj od onih koje ste povredili. Oni će vas zbog toga još više poštovati.