Želja za zajedništvom (1)

Milenko Isakov
…i ovo vam pišemo da radost vaša bude potpuna
(1.Jovanova 1:5)

U narednih nekoliko sedmica razmišljaćemo na temu zajedništva. Živimo u specifičnom vremenu. Nikada u istoriji nije postojalo toliko društvenih mreža i mogućnosti za zajedništvom, a da vernic budu toliko međusobno otuđeni i začaureni u svoje ‘privatne živote’. Na ovu temu je jednom prilikom govorio brat Tibi Dirici iz Mađarske. To je brat koji služi Gospodu celim svojim srcem i koga veoma cenim i zato želim da prođemo kroz njegovu propoved u nekoliko sledećih sedmičnih poruka.

Sigurno nam se dešavalo da mnogo puta pročitamo stih iz Pisma, a ipak neke detalje ne primetimo i onda samo odjednom obratimo pažnju na njih. Tako je bilo u mom slučaju sa trećim stihom koji smo čitali gde apostol Jovan kaže: Mi govorimo ono što smo videli i čuli, i to objavljujemo vama“, a zatim u četvrtom stihu kaže da je razlog toga da bi naša radost bila potpuna. Dakle, apostol Jovan govori u svom pismu, piše i propoveda da bi naša radost bila potpuna.

Razmišljao sam o ovom komentaru. Ako bi pitali ljude koja im je najveća želja, svako bi rekao nešto lepoNiko ne bi poželeo bolest ili nesreću. Svi bi poželeli nešto što misle da bi ih učinilo srećnim. Na kraju krajeva, ljude traže svoju sreću. Znajući ili ne, želeći ili ne, svakoga nešto vuče ka sreći. Neka je to i zemaljska stvar, zdravlje ili bilo šta drugo, sve to čovek želi u potrazi za srećom. Zašto?

Kada se čovečanstvo odvojilo od svog Tvorca, onda se odvojilo i od izvora sreće, jer je u Edemskom vrtu čovek bio srećan. Nije mu ništa nedostajalo. Nije bio u potrebi. Nije bilo ničega što nedostaje da njegova sreća bude savršena. Kada je sve savršeno, kaže se da je to „edemsko stanje“. Kada je čovek izašao iz tog vrta, tada je okusio kako je biti bez Boga i kako je to nesrećno stanje. Kada je čovek bio izagnan iz Edemskog vrta, od tada počinju nevolje, smrt, bolest, mržnje i ratovi. Sve ove stvari su posledica čovekovog odvojenja od Tvorca, Svemogućeg Boga. Pošto se čovek odvojio od Stvoritelja, zadesila ga je sva ta nesreća. Ljudi jednostavno neće da prepoznaju da što su dalje od Boga, to su nesrećnijiPuno ljudi pokušava da nekako nadoknadi tu sreću, a ona ne može da se nadoknadi!

Sotona, koji je bio u nebu, zna šta je sreća. On je tamo bio u zajedništvu sa Bogom. Bio je poglavar anđela i znao je šta je prava sreća  ta savršena radost koju ništa ne zasenjuje. On je to izgubio. Kada ljudi traže sreću, on zna šta traže, jer ako neko zna šta znači biti odvojen od Boga onda je to SotonaSotona zna da zadovolji ljude koji tragaju za srećom. Svašta im uradi. O sreći govori i ovaj svet, to znači u stvarnosti današnji svet. Od kada svet postoji, u odnosu na situacije i mogućnosti, Sotona uvek nešto pokušava da pruži ljudima. Šapće im: „Ako to postigneš, bićeš srećan, ako se oženiš, ako imaš decu itd…“ Naravno, dostigne čovek neku sreću, ali ubrzo mu opet treba nešto sledeće, pogotovo kada je reč o materijalnim stvarima. Ako kupiš kuću ili uspeš da je sagradiš, videćeš koliko ćeš biti srećan. Naravno, 5-6 dana ili mesec dana. Posle čovek navikne i na tu stvar, i dalje nije srećan i traži nešto drugo što bi ga učinilo srećnijim. Zašto je to tako? Zato što ne postoji nikakva sreća, nijedna stvar na svetu koja bi mogla da ispuni čovekovu prazninu koju je pruzrokovalo njegovo odvojenje od Boga.

Još u starozavetnom vremenu to su dokazivali idoli. Izraelski narod se odvojio od Boga. Svemogući Bog ih je potražio, preko Mojsija ih je izveo, ali ipak se nisu zadovoljili tom jedinom srećom koju im je Svemogući pružao. Zbog toga su počeli da prave i obožavaju idole. U istom takvom idolopokloničkom svetu sada i mi živimo, kada Sotona svakakvim zemaljskim radostima pokušava da prevari ljude govoreći im: “Ako to i to postigneš, bićeš srećan“, i možeš da budeš srećan, ali pet minuta, sat vremena, kratkotrajno. Posle kad se navikneš na tu stvar, onda želiš novu.

Gospod Isus govori da ako dođemo Njemu kao izvoru žive vode i pijemo od vode koju On daje, nećemo ožedneti nikad. To znači da postoji samo jedna sreća na ovom svetu, a to je prava sreća u Isusu Hristu! Sreća u Isusu je takva, da On ispuni tu prazninu na takav način da čovek više ne traži nešto drugo ili nešto više.

Ako posmatramo svako iskušenje koje Sotona nudi, bilo ljudima iz sveta ili vernicima iz Crkve, uvek su sa tim ciljem da čoveka udalje i odvoje od Boga. Jer ako ga je udaljio, onda je uspeo da postigne svoj cilj – da čovek postane nesrećan. Toliko puno ljudi ne poveruje, ne shvati, ne primi k znanju to, da što se više udalje od Stvoritelja to će biti nesrećniji, iako je duboko u njima ta potraga za srećom.

Pretraga:

Sedmična poruka – prijava:

Povezani članci: