Opasnost licemerja

Milenko Isakov
…onda poče najpre govoriti učenicima svojim:
čuvajte se kvasca farisejskog koji je licemerje”

(Luka 12:1)

Razmišljali smo prošli put o važnosti ljubavi prema istini. Na kraju sam spomenuo da je vrhunac licemerstva ako govorimo da je Gospod Isus naš Spasitelj i da je On istina, a sâmi živimo u laži!

Licemerje je velika laž! Gospod Isus je mnogo upozoravao protiv tog velikog greha. U stihovima koji prethode uvodnom govori se o događaju kada je Isus bio pozvan na obrok kod fariseja. Znate kako, Isus nije bio diplomata! Iako je bio u kući jednog od njih, On je otvoreno ukoravao fariseje zbog njihovog licemerstva. Za uzvrat, oni su mu postavljali nezgodna pitanja vrebajući svaku priliku da ga okrive ili osude za neku reč. U međuvremenu se okupilo više hiljada ljudi i Isus je najpre svojim učenicima počeo da govori da se čuvaju farisejskog kvasca koje je licemerje.

Zanimljivo je primetiti da najveću opasnost za licemerje imaju Isusovi učenici – mnogo više nego hiljade ljudi koji su u religioznim krugovima radi jela, pića ili neke druge dobiti. Gospod Isus je posebno isticao i osuđivao greh licemerstva kod religioznih ljudi. Zašto? Kada posmatrate život jednog prosečnog grešnika otupele savesti, on je veoma iskren u svojoj bezbožnosti. On nije licemerno bezbožan! Ne pokušava da se pretvara i da se predstavlja drugima kao bolji i pošteniji čovek nego što jeste. Možda će vam otvoreno pričati kako je imao korist pošto je nekoga slagao ili nešto ukrao. On ne poznaje Boga niti vidi problematičnost svog duhovnog stanja zato što je đavo oslepio njegov razum za duhovnu istinu. Ne stidi se svog unutrašnjeg stanja i zbog toga ne oseća potrebu da glumi pred drugima da je bolji nego što jeste.

Sa druge strane, svaki vernik koji čita Božiju Reč, odlazi na bogosluženja, moli se Bogu i ispoveda svoju veru u Hrista ima određeno poznanje kako bi trebao da izgleda njegov život. On ima neku ideju u vezi standarda života koji se od njega očekuje. Pošto u realnosti ne dostiže taj standard, a boji se da ne pokvari svoje svedočanstvo pred ljudima koji su deo iste religiozne grupe, on glumi pred drugima da voli Boga i da mu iskreno služi. On može iz nedelje u nedelju dolaziti na službe u zajednicu bez ikakve želje u svom srcu da se zaista sretne sa Bogom i da primi poruku za svoj život od Njega.

Zašto je licemerje toliko prevarno? Isus kaže da se čuvamo kvasca licemerja. Mala količina kvaca ima veliki uticaj na mnogo veću količinu testa. Ne mora se raditi o nekim velikim stvarima ili skandaloznim gresima, zato što malo licemerja može uništiti naš život!

Dalje Isus kaže: „Nema ništa sakriveno što se neće otkriti, ni tajno što se neće doznati“. Kakve veze ovo ima sa licemerjem? Brate i sestro, treba da znaš istinu da ništa što sakrivaš neće ostati sakriveno! Ništa što tajiš neće ostati tajno! Licemere karakteriše život koji je u javnosti potpuno drugačiji od njihovog stvarnog privatnog života. Međutim, Isus kaže da to ne vredi, jer nema ništa tajno što neće biti javno. „Sve što ste rekli u tami, čuće se na svetlu!“ Sve što si rekao iza leđa bratu ili sestri, jednog dana čuće se na svetlosti! Možeš doći u zajednicu i sa osmehom na licu reći: „Da te Bog blagoslovi brate, sestro!“, a juče si ga prozivao pred svojim supružnikom! Ono što ste po sobama na uho šaputali, objavljivaće se sa krovova. Sve te tajne koje ste delili u poverenju!

Zatim Isus kaže: „Ne bojte se onih koji ubijaju telo i potom ništa ne mogu učiniti!“ Glavni uzrok licemerja je strah od ljudi! Zato Isus kaže da se ne bojimo ljudi. Zašto imamo potrebu da glumimo pred drugima da smo svetiji nego što jesmo? Zato što suviše poštujemo druge i bojimo se njihovog mišljenja o nama, te skrivamo naše stvarno stanje! Poput Adama i Eve, pokrivamo lišćem naše grehe. Ne želimo da ljudi vide našu lošu stranu, jer ih se bojimo! A Isus kaže koga da se bojimo! On kaže da se bojimo onoga koji pošto ubije može baciti u pakao! I onda imamo hrišćane koji negiraju postojanje pakla govoreći: „Bog ljubavi da baca ljude u pakao?“ Postoji li jasniji stih iz Pisma? Ima li? Da li je ovde nešto nejasno u vezi toga da je Bog taj koji baca ljude u pakao? Da, Bog baca ljude u pakao, ako vam slučajno nije jasno. Luka 12:5 vrlo jasno to kaže.

Istinski strah Božiji nas čuva od licemerja i čini da živimo isključivo pred licem Božijim! Amin!

Pretraga:

Sedmična poruka – prijava:

Povezani članci: