Poniznost u Isusovoj smrti

Zac Poonen

Danas ćemo još malo posmatrati poniznost Isusa Hrista koji je primer koji treba da sledimo. Važno je da sledimo taj primer zato što je Bog rekao da će dati svoju blagodat samo onima koji su ponizni. Pre nego što je bio razapet i nakon što je oprao noge svojim učenicima, Isus je rekao: „Vi me zovete učiteljem i Gospodom. Kad ja dakle oprah vama noge, Gospod i učitelj, i vi ste dužni jedan drugome prati noge.“ (Jovan 13:13,14) Šta to znači? Mnogi ljudi smatraju da to znači da mi svi moramo da uspemo vodu u posude i da peremo noge jedni drugima, iako danas nosimo čarape, imamo obuću i čiste noge. To postaje beznačajan ritual! Šta je Isus ustvari uradio tog dana kada je uzeo umivaonicu sa vodom? Da su svi učenici imali današnju obuću i čarape, kao što danas mi imamo (naročito u hladnije vreme), uopšte ne bi bilo potrebe da Isus njima opere noge. Zašto im je onda oprao noge? Isusu to nije bio relegiozni ritual. To je bilo jedno neophodno delo i On je primetio potrebu da izvrši taj ponižavajući zadatak prema svojim učenicima. On je to učinio. Dakle, kada je rekao: „Jer ja vam dadoh ugled da i vi tako činite kao što ja vama učinih“ (Jovan 13:15), mi se najpre pitamo šta je to Isus učinio apostolima. Možemo odgovoriti jednom rečenicom: On je ispunio njihovu fizičku potrebu tako što je izvršio jedan ponižavajući zadatak. Dakle, šta je Isus rekao da radimo? Rekao nam je da treba da budemo voljni da vršimo ponižavajuće zadatke jedan drugome, kada se ukaže potreba. Ne da izvršavamo neki ritual! Ako se na primer nalaziš u skupštini, jedan oblik „pranja nogu“ bi verovatno bio da odeš i obrišeš toalet. To bi bio današnji ekvivalent pranja nogu. Znači, u pitanju je primećivanje određene potrebe i podmirivanje te potrebe.

Ono što je Isus tamo učinio kada je uzeo vodu u umivaonicu i oprao noge učenicima jeste samo jedan primer Njegovog tipičnog ponašanja tokom celog života. Ja verujem da je Isus tokom celog svog života bio sluga svim ljudima. Nije nam rečeno kako je živeo trideset godina u Nazaretu, ali mogu da zamislim kako je živeo. Mora da je živeo služeći drugima, služeći mlađoj braći, mlađim sestrama, služeći Mariji, služeći ljudima u komšiluku. Bio je spreman da izvrši bilo koji zadatak za svakoga. Primećivao je potrebe i bio je brz da ih podmiri. Tu vidimo Njegovu poniznost i tu vidimo kako Bog želi da čovek živi! Dragi moj prijatelju, Bog želi da tako živiš! Ako možeš da vidiš ovo i ako budeš zahvaćen Isusovom slavom, tvoj život će biti transformisan. Nemoj se brinuti ako ostali hrišćani koje srećeš ne žive tako. Nemoj da ih sudiš i nemoj da im nalaziš greške. To nije naš posao. Bog je sudija svim ljudima. Ne treba mi da sudimo nikome. Ali, ti možeš biti takav, zar ne? Kako bi bio srećan! Isus je to rekao u Jovanu 13:17, nakon što je govorio o potrebi da budemo spremni da peremo jedni drugima noge i nakon što je upravo to učinio. Rekao je: „Kad ovo znate, blago vama ako ga izvršujete!“ Drugim rečima: „Vi ćete zaista biti srećni ako to činite, a ne ako samo mislite o tome!“ Isus je demonstrirao život vrhovne sreće. Nisi srećan kada sediš kao veliki gazda ili gospodar i ponašaš se tako da ti drugi služe. Ako zaista želiš biti srećan, budi sluga!

Isus se rado pridružio najnižoj klasi društva u njegovom vremenu. On se kretao među njima kao da im je bio potpuno jednak. Da li ste videli ribare na obali Indije? Možete otići na bilo koju obalu i videti ribare. Kojem nivou društva oni pripadaju? Prezreni su pošto pripadaju najnižoj klasi društva. Ovde ne mislim na bogate pecaroše koji motornim čamcima i brodovima idu da love ribu. Ne, govorim o ljudima koji bacaju svoje mreže u more i hvataju ribe. Petar, Jakov i Jovan su bili takvi. Ako želite da znate kakvi su bili, idite i vidite te ribare koji bacaju svoje mreže u more i koji plove svojim malim čamcima. Isus se pridružio takvima, ali ne samo ljudima u tom nivou društva u socijalnom smislu, nego takođe i onima koji su bili na jako lošem nivou u moralnom smislu: prostitutkama, pijanicama i lopovima. Isus je bio bezgrešan i savršen, a mešao se sa takvima i nije se bojao onih ljudi koji su Ga nazivali pogrdnim imenima govoreći da je On prijatelj grešnika. Isus se nikada nije ponašao tako da se grešnik oseća neprijatno zbog Njegove savršene svetosti.

Znate, jedno obeležje poniznog čoveka jeste da On nikada ne želi da se ti osećaš neprijatno. On uvek doprinosi da se ti osećaš prijatno u njegovom društvu, iako je svet. Isus je bio takav! Fariseji nisu bili takvi. Znate, oni su bili tako naporni. Nisu dozvoljavali da im neko priđe pošto su sebe smatrali vrlo svetima, ali Isus nije bio takav. On se mešao sa najnižom klasom ljudi i ponašao se tako da se oni osećaju prijatno u njegovom društvu. Zapravo, On se toliko slobodno družio sa svojim učenicima da Ga je Petar ponekad ukorio i imao slobodu da Ga posavetuje. Da li si razmišljao o tome? Učenici su imali slobodu da izraze svoje mišljenje Njemu: „Gospode, trebao bi da radiš ovo ili ono.“ Kakvo je stanje danas među hrišćanskim vođama? Da li vidite da se oni isto tako ponašaju? Ne, hrišćanstvo nije pokazalo našoj zemlji kako je Isus živeo! Mi smo izdali. Treba to da priznamo. Ne razmišljaj o drugima. Ti, koji slušaš ovaj program, možeš svojim životom pokazati kakav je Hristov život. I malo po malo, kada svi to radimo, naša zemlja će ponovo moći da vidi pravo hrišćanstvo koje demonstriraju ljudi koji žive kao Isus.

Pogledajte Isusovu poniznost u duhovnoj sferi. U Getsimanijskom vrtu bio je pod ogromnim pritiskom. Biblija kaže u Mateju 26:38 da je Isus rekao da je Njegova duša žalosna do smrti. Šta je tada radio? Nije se ponašao kao da je dovoljan sam sebi i da Mu nije potrebna ničija pomoć. Pozvao je Jakova, Petra i Jovana da se mole sa Njim. Pomislite na to da tražite od nekoga da se moli sa vama! Ponosan čovek nikoga neće zvati da se moli sa njim. On će reći: „Nisu mi potrebne tvoje molitve. Ja sam u redu.“ Ali Isus, sin Božiji, koji je živeo tako savršen život, traži jednostavno od tih bezumnih, glupavih učenika koji su imali toliko mnogo slabosti da se mole za Njega pošto je imao taj ogroman pritisak. Isus je bio svestan slabosti ljudskih bića i On je tražio zajednicu sa svojim učenicima u molitvi. Da li i ti radiš to ili si toliko dovoljan sam sebi? Da li vidiš, dragi moj prijatelju, kako smo mi daleko od poniznosti Isusa Hrista? Razlog je što nismo iskreni da priznamo da smo ništa i tako Božija sila ne može da se manifestuje u našem životu.

Da li znate zašto se Božija sila tako fantastično manifestovala u životu Isusa Hrista? Zato što je On shvatao da je ništa! On je jednostavno živeo pred svojim Ocem kao ništa i Otac je mogao da pokaže svu svoju silu kroz Hrista!

Postoje samo dva duha koja deluju na svetu. Jedan se podiže i drugi se spušta. Jedan se podiže u smislu da se uzdiže u ponosu, a drugi se spušta u smislu da se ponižava. To je duh Lucifera i duh Hrista! Oni svugde deluju. Deluju i u hrišćanstvu. Čak i u hrišćanskim organizacajima i crkvama primećujete hrišćane koji pokušavaju da ponižavaju druge ljude i da ih smatraju doraslima do njihovih kolena. Primećujete ljude koji se stalno guraju na više i više pozicije…Koji je to duh? Zar je to Hristov duh? Ne, to je duh Lucifera. To je Sotonin duh koji deluje u crkvama i hrišćanskim organizacijma. Zar to nije tužno? Isus Hrist je došao u drugom duhu. On se ponizio i želim da ti kažem da tako možemo identifikovati pravog Isusovog učenika! On apsolutno nema želju da ide „na više“ i da postane slavan ili velik, bilo u hrišćanskoj crkvi ili u svetu. On samo želi da ide „na niže“. On želi da blagosilja druge i ne želi da se uzvisi iznad nijedne osobe bilo gde.

Konačno, prilikom Hristove smrti vidimo Njegovu poniznost koja dolazi do savršenog vrhunca, do savršenstva. Prilikom istrage pre smrti, nije Mu nijednom dodeljena pravda. Bio je ponižavan, ismejavan, majmunisan, porugan i predstavljen kao smeće sveta. I tu vidimo Njegovu poniznost pošto nije pozvao anđele da mu pomognu. Mogao je pozvati 72000 anđela jednom rečju. Žašto to nije učinio? Ne, On je ponizio sebe! Nije otimao. Ceo svoj život je otvarao svoju ruku da bi davao drugima i na kraju je otvorio svoju ruku da bi primio klin na krstu! Tako je Isus išao i tako Bog želi da živimo ti i ja, otvorenim rukama, a ne zatvorenim pesnicama da bi se svađali sa drugima. Ne, nego sa otvorenim šakama. Bog želi da se odričemo ličnih prava i da ne sudimo druge, nego da Njemu prepustimo sud. Isus je jednom rekao (Jovan 8:15): „Ja ne sudim nikome“. On se pokorio ponižavajućoj smrti koju je Otac isplanirao za Njega i nije Mu bilo važno kako će biti ubijen. On je to prihvatio. Bio je poslušan do same smrti.

Dragi moj prijatelju, to je stvarni Isus iz Svetog Pisma! On nije bio počastvovan kao slavljenik ili kao neka filmska zvezda kao mnogi današnji evangelizatori. Sa druge strane, ljudi su Ga odbijali, prezirali i prikovali na krst. To je pravo hrišćanstvo. To nije slavna i popularna stvar u očima ljudi. Biblija kaže da ono što je visoko poštovano među ljudima to je odvratnost za Boga!

Hajde da gledamo Isusa i idemo putem poniznosti kojim je On išao.