Pasha – Bog čini čuda

Milenko Isakov
„Očistite dakle stari kvasac, da budete novo testo, kao što ste presni,
jer i pasha naša zakla se za nas, Hristos.
Zato da praznujemo ne u starome kvascu, ni u kvascu pakosti i lukavstva,
nego u presnome hlebu čistote i istine”
(1.Korinćanima 5:7,8)

Pasha je bio veliki jevrejski praznik kada se izraelski narod opominjao svih čuda koje je Bog učinio kada ih je izbavio iz egipatskog ropstva. Bog je dao zapovest preko Mojsija da Izraelci drže praznik Pashe četrnaestoga dana prvog meseca, i nakon toga je bio praznik presnih hlebova koji je trajao sedam dana (3.Mojs.23:5-8). Svrha ovih praznika bila je da se Izraelci sećaju da su nekada bili egipatski robovi i da su samo Božijim čudom, Božijom čudesnom desnicom, bili izvedeni i oslobođeni tog ropstva. Svaki Izraelac je znao da u svojoj sili nema nikakve mogućnosti da se iščupa iz vlasti Faraona. Nisu imali snagu da se suprotstave Faraonovoj sili. Sâm Bog je morao da interveniše, sâm Bog je morao da pošalje Izbavitelja i sâm Bog je morao svojom moćnom desnicom da učini velikih deset zala u Egiptu pre nego što Faraon dozvoli Mojsiju da izvede narod. Bog ih je velikim čudom preveo preko Crvenog mora i Izraelci su videli kako su njihovi neprijatelji bili potopljeni i uništeni Božijom silom!

Dakle, kada razmišljamo o Pashi, to je dosta povezano sa čudima i natprirodnim delima koje samo Bog može da čini. U svetlu toga razmišljao sam gde se sve pominje ovaj praznik u novom zavetu. Znamo da je Hristova javna služba na zemlji trajala nekih tri i po godine. U tom periodu On je tri puta bio lično prisutan na zemlji kada su Jevreji držali Pashu. Ako zapazimo, na sva tri mesta gde se u Evanđeljima spominje Pasha u toku Isusove javne službe, tu se radi o nekim čudima.

Prvi slučaj se nalazi u Jovanu 2. Tu se beleži prvo Isusovo čudo koje je učinio u Kani kada je pretvorio vodu u vino. U stihu 23 piše: “Kada (Isus) beše u Jerusalimu na prazniku Pashe, mnogi verovaše u ime Njegovo, videći čudesa Njegova koja činjaše.” Dakle, Izrael je imao priliku da posmatra Mesiju koji u telu čini velika čuda, kao što je Bog činio u Mojsijevo vreme kada je bio ustanovljen praznik Pashe.

Drugi slučaj nalazi se u Jovanu 6. Stih 4 kaže: “A beše blizu Pasha praznik jevrejski.” Nakon toga Jovan beleži događaj kako je Isus Božijim čudom sa pet hlebova i dve ribe nahranio pet hiljada ljudi i mnoštvo žena i dece. Nakon toga, spominje se kako je Isus hodao po vodi do lađe svojih učenika koji su se mučili veslajući u buri. Dakle, još jedno čudo!

Treći slučaj, poslednja Pasha, jeste događaj sâmog raspeća i smrti našeg Gospoda, čudo nad čudima, najveće čudo Božije milosti prema čovečanstvu koje je ikada učinjeno! Znamo da se spominje kako je Pilat tog petka uoči Pashe izveo Isusa pred narod i rekao: “Evo vašeg Cara” (Jovan 19:14). Međutim, oni su želeli Njegovo raspeće i smrt! Isus je tada postao pasha za nas. Kao što kažu uvodni stihovi, On je bio zaklan radi nas, poput starozavetnog jagnjeta koje su Izraelci zaklali i čijom krvlju su izbegli ruku anđela smrti.

Pošto je Isus pasha zaklana za nas, apostol Pavle kaže da imamo obavezu da očistimo stari kvasac. Dovoljna je mala količina kvasca da ukiseli celo testo (1.Kor.5:6). Kvasac u ovoj slici predstavlja greh. Odobravanje i tolerisanje greha u Hristovom telu proizvodi velike štete. Pisac poslanice Jevrejima upozorava da gledamo da neko ne ostane bez Božije blagodati i da zbog toga uzraste koren gorčine u njegovom srcu kojom će učiniti drugima pakost i da to bude na štetu i opoganjenje drugima (Jevr.12:15). Dakle, samo blagodat Božija može sprečiti formiranje i uzrastanje gorčine u našem srcu. Živimo u svetu koji leži u zlu. Mnogi će nam naneti nepravdu i zlo, a Gospod nas poziva da opraštamo i blagodat Božija ne dopušta da gajimo gorčinu u našem srcu ni prema kome!

 

Očistimo stari kvasac pakosti i lukavstva! To je bio naš stari život. Ne budimo prefrigani, lakomi i lukavi. Mnogi vernici su spremni na sve to samo da bi zadobili ono što žele. Ne mislimo zlo svom bližnjem! Budimo novo testo, presni! Kao što su Izraelci praznovali pashu i praznike presnih hlebova kada je bilo zabranjeno da im se u kući nađe kvasac, tako i mi praznujmo u životu bez pakosti i lukavstva, nego u čistoti i istini. To su dakle dve primarne karakteristike Hristovih sledbenika: čistota i istina. Čistota u ponašanju, govoru i mislima. Čistota i pravednost u sticanju novca i rukovanju novcem. Istina u srcu i istina na usnama. Ni bele, ni crne laži, nego samo istina!

 

Možemo li tako živeti? U svojoj sili nemoguće! Međutim, Pasha nas podseća da Bog čini čuda! Kada su Josif i Marija išli u Jerusalim na praznik Pashe sa Isusom kada je imao 12 godina, opet se radilo o čudesnom Isusu! Pričao je i postavljao pitanja učiteljima zakona na takav način da su se divili i čudili Njegovoj mudrosti i poznanju! On je čudesan i On sve može i On može učiniti da naš život bude praznovanje u presnom hlebu čistote i istine, ako to tražimo od Njega! Amin.