Isus je činio Božiju volju

Zac Poonen

Želimo još malo nastaviti da posmatramo kako je Isus Hrist naš primer svetog življenja, da životi nas, kao hrišćana, ne bi više bili poraženi grehom. Isus je objavio izvanrednu rečenicu svojim učenicima te večeri pre nego što je bio razapet. On je znao šta govori. Ako želimo da ozbiljno shvatimo to što je On rekao, i ipak ne možemo to da shvatimo, mi ćemo tražiti svim srcem da razumemo ovo, jer se radi o jednom dubokom značenju i nečemu što je vrlo važno.

U Jovanu 14:12 Isus je izjavio dve rečenice. Rekao je: „Koji veruje mene, dela koja ja tvorim i on će tvoriti…“ „Koji veruje mene“ se odnosi na svakog vernika! Isus ovde nije posebno to istakao apostolima i rekao: „Dajem VAMA ovu vlast“. Ne. To je za sve koji Njega veruju (Jovan 14:12). Na koga se odnose ove reči? Ako si ti jedan od onih koji Ga veruju, to se odnosi na tebe! Šta je Isus rekao? „Koji veruje mene, dela koja ja tvorim i on će tvoriti.“ Drugim rečima, Isus kaže da ti možeš raditi dela koja je On radio. Da li je to istina ili ne? Dobro, Isus je rekao ili istinu ili laž! Ja verujem da je rekao istinu. On nikada nije slagao. On nas ne vara. On je stvarno rekao da dela koja je On činio mi isto možemo raditi. I tada je rekao: „…i veća će od ovih tvoriti; jer ja idem k Ocu svojemu.“ Šta ovo znači? Koja je to dela Isus činio? Možda odmah mislimo kako je vasrksnuo mrtve, nahranio 5000 ljudi, hodao po vodi… Dobro, to su bila Njegova dela, ali On je činio i mnoga druga dela. Zagrlio je gubavca, tešio je ljude koji su bili u grehu, oprostio je ženi koja je bila uhvaćena u preljubi, oprostio je onima koji su Ga nazvali knezom đavolskim. Ova dela se ne smatraju tako spektakularnim, ali to su takođe dela koja je Isus učinio. Dakle, na čega Isus misli kada kaže da ćemo raditi dela koja je On radio? Da li možemo iskazati jednu frazu kojom ćemo sumirati sva dela koja je činio? Da, možemo, a to je sledeće: On se pokoravao Božijoj volji! On je činio volju svog Oca – to su bila dela koja je činio. Ako je Otac želeo da hoda po vodi, On je hodao po vodi. Ako je Otac želeo da zagrli gubavca, Isus je to uradio. Ako je Otac želeo da oprosti ženi koja je bila uhvaćena u preljubi, Isus je to učinio. Ako je Otac želeo da Isus opere noge svojim učenicima, On je to učinio. Njegova dela su bila dela poslušnosti Ocu, a ne samo neka čuda.

Dakle, kada je Isus rekao da i mi možemo raditi dela koja je On činio, time je želeo reći da i mi možemo slušati sve što je Božija volja za nas. Ako Božija volja za tebe nije da vaskrsneš mrtve, ti ne možeš vaskrsnuti mrtve i to je to. Čovek je otišao na mesec, a kada je Isus bio na zemlji nije otišao na mesec, zato što to nije bila Božija volja za Njega. On čak nikada nije otišao u Rim, a kamoli ne na mesec. Dakle, nije stvar u nekim ostvarenjima. Ako je Očeva volja za tebe da nahraniš 5000 ljudi sa pet hlebova i dve ribe, ti možeš to učiniti. Stvar je u tome šta je Očeva volja. Isus je učinio sve što je bila Božija volja za Njega. Na primer, prvih 30 godina nije nahranio 5000 ljudi, nije hodao po vodi, nije vaskrsnuo nijednog mrtvaca, čak nije izlečio nijednog bolesnika, zato što to nije bila Očeva volja. Ali, On je ipak činio Očevu volju prvih 30 godina svog života. Dakle, mogli bi da kažemo, dela koja je Isus činio bila su dela poslušnosti Očevoj volji. Kada je Isus rekao da dela koja je On činio i mi možemo činiti, to znači da sve…Slušajte pažljivo, sve što je u Božijoj volji za tvoj život ti definitivno možeš učiniti!

Kako je Isus sve to učinio? On je sve to učinio u sili Svetog Duha. Kada su učenici bili ispunjeni Svetim Duhom na dan pedesetnice, kao što čitamo u Delima 2, oni su primili silu da čine nešto. Šta? Primili su silu da čine ista dela poslušnosti koja je Isus činio, odnosno Očevu volju. Ako je Otac želeo da izleče bolesnike, oni su to učinili. Ako je Otac želeo da podignu neku mrtvu osobu, oni su mogli to da urade. Kada je Sveti Duh došao i ispunio ih, primili su silu da čine dela koja je Isus činio.

Šta znači ono što kaže u Jovanu 14:12 da ćemo činiti i veća dela od Isusa? To se odnosi na dovođenje drugih ljudi u taj život! Isus je rekao: „Jer ja idem k Ocu svojemu.“ Šta se desilo kada je Isus otišao Ocu? On je poslao Svetog Duha. Sveti Duh je tada, na dan pedesetnice, došao da živi u srcima ljudi i time je bilo omogućeno da ljudi uđu u takav život.

Dopustite mi da vam navedem jedan primer. Nakon tri i po godine propovedanja svojim učenicima, Isus nije mogao da učini da samo dva Njegova učenika postanu jedno. On se molio (u Jovanu 17) da oni budu jedno kao što su Otac i Sin jedno, ali oni nisu bili jedno! Oni su još uvek želeli najvišu poziciju. Oni su se još uvek pitali ko je najveći između njih. Dobro, ako dvanaest ljudi misli ko je najveći (svih dvanaest) oni tada sigurno nisu jedno! Oni su podeljeni. Ali danas, mi možemo tako da propovedamo da ljudi postaju jedno. Kada danas samo dva čoveka postanu jedno, to je veće delo od svega što je Isus uradio tokom celog svog života, ali to nije zbog toga što smo mi veći od Isusa. Daleko od toga! On je rekao da je to zbog toga što se On vratio Ocu i što je poslao Svetog Duha. Kada je Isus bio na zemlji, Sveti Duh još nije mogao da dođe u srca Njegovih učenika. Da je Sveti Duh došao u njihova srca, oni bi postali jedno. Nakon pedeset dana, Sveti Duh je došao. Pošto je Sveti Duh sada došao da prebiva u srcima ljudi, sada postoji veća prilika da se čine dela veća od Isusovih! Dakle, vidimo da svrha ispunjavanja Duhom jeste šta? Da možemo činiti dela koja je Isus činio, ili drugim rečima – volju Božiju. Dakle, to je život koji nam Bog nudi kroz silu Svetog Duha u tom novom zavetu koji je Bog načinio sa čovekom.

Želeo bih da pronađemo Rimljanima 8:3,4 – te predivne reči koje nam govore šta Bog može učiniti za nas. Ovo je vrlo praktično. Vidite, ja verujem da nam je kompletna Biblija data da bi imali praktičan hrišćanski život. Biblija nije primarno predviđena za teološko proučavanje. Predviđena je za praktičan hrišćanski život! Šta čitamo u Rim.8:3 i 4? „Jer što zakonu beše nemoguće, jer beše oslabljen telom…“ Bog je učinio! Šta to zakon nije mogao učiniti? Zakon nije mogao da me učini čistim iznutra! Zakon nije mogao da učini da nadvladam greh u svom srcu! On je samo mogao da mi pomogne da nadvladam grehe koji su vidljivi od spolja. Kako je Bog to učinio? On je poslao svog sina u obličju grehovnog tela, što znači da je Isus bio kao mi, ali bez greha. On je došao samo u našem obličju. Ne u našem grešnom telu, nego u obličju grehovnog tela! Isus je tako dao svoje telo na Golgoti, kao žrtvu za greh i tamo je Bog osudio naš greh u Isusovom telu. Čitamo to u Rimlj.8:3. Zašto je Bog to učinio? Da bi se ispunio pravedan zahtev zakona! Zakon je rekao: „Ne poželi“ (Rimlj.7:7). Suprotno od „ne poželi“ jeste „voli“. Bog je želeo da se sada taj pravedan zahtev zakona ispuni unutar nas. Zahtev zakona u vezi čistote i svetosti može danas da se ispuni u nama kada hodamo u sili Svetog Duha i to je ono što je Isus došao da uradi za nas. To je značaj Isusovog dolaska na zemlju, Njegove smrti i poslanja Svetog Duha.

E sada, Bog nije obećao da će nas učiniti bezgrešno savršenima na ovoj zemlji! Nije postojala, niti postoji osoba na zemlji koja hoda u bezgrešnoj savršenosti, osim Isusa Hrista. Ni Pavle. Niko! Ali, Biblija kaže da mi treba da se damo na savršenstvo. Isus je došao bez greha i zato je živeo bezgrešno savršen život, ali u nama postoji toliko mnogo nesvesnih greha, prljavštine u našem telu, pošto smo mnogo živeli u grehu, da kroz ceo naš život na ovoj zemlji nikada nećemo postati bezgrešno savršeni. Zapravo, Jovan kaže da onaj koji kaže da nema greha vara sam sebe. Taj laže! Ali, mi treba da se damo na savršenstvo, kako kaže u Jevr.6:1 i da postajemo sve savršeniji u svetosti. Na primer, uzmite naš govor. Isusov govor je bio savršeno čist. Nijedna pogrešna reč nije izašla sa Njegovih usana. Nijedna prazna reč! Nijedna neistinita reč. Uvek je govorio istinu. U Njegovim ustima se nije našla prevara. Isus se nikada nije našao u beskorisnom razgovoru. Isus nikada nije učestvovao u razgovoru gde se govorilo loše o drugim ljudima. Ne, njegov um je bio čist. On je koristio materijalne stvari, ali ih nije voleo. Njegova svetost je bila unutrašnja! Nije bila spoljašnja svetost koja se pokazivala u hrani, posebnoj vrsti odevanja, druženju sa svetim ljudima… Niti je Njegova svetost bila usamljeničke prirode da živi kao pustinjak. Ne, On je živeo sa drugim ljudima, radio kao drugi ljudi, odevao se istom vrstom odeće kao drugi ljudi, jeo je i pio baš kao i drugi ljudi, uživao je u stvarima koje je Bog dao čoveku da uživa i ipak sve je to radio u čistoti! Nije bio razmažen po pitanju hrane. Nije bio moderan po pitanju odevanja. Nije se družio samo sa religioznim ljudima. Družio se sa grešnicima. To je bila Isusova svetost – život čistote! Ne samo u izbegavanju greha, nego takođe u izbegavanju svega što nije neophodno i što je zaludno. Tako nam je dao primer šta jeste istinska svetost.

I ja verujem, ako sve više budemo posmatrali Isusov život, Biblija kaže da će Sveti Duh raditi nešto u nama. Ovo je izvanredno obećanje u 2.Kor.3:18. Prisvojite to obećanje za kraj i recite: „Gospode, preobražavaj me u obličje Hristovo. Ispuni me Svetim Duhom.“