Ruka Božija

Milenko Isakov

„U Njegovoj su ruci dubine zemaljske i visine gorske Njegove su.

Njegovo je more i On ga je stvorio, i suhotu ruke su Njegove načinile“

(Psalam 95:4,5)

Rečju Gospodnjom su stvorena nebesa i duhom usta Njegovih sva vojska njihova. Bog je mnogo toga stvorio isključivo na svoju reč. Ipak, Biblija beleži da je Bog takođe stvarao svojim rukama. Božija ruka stvara! Međutim, mnogo puta nemamo pravi uvid u to. Kada nešto učinimo svojim rukama, smatramo da smo to mi uradili. Ipak, to je takođe bila Božija ruka i Njegova milost.

Car David je bio vrlo presvedočen u tu istinu. Kada su sinovi Izrailjevi skupljali prilog za građenje Solomunovog hrama, narod je to činio dragovoljno i celim srcem. Tada je David prineo molitvu Bogu. Rekao je: „…u Tvojoj je ruci snaga i moć i u tvojoj je vlasti na učiniš velikim i moćnim koga god hoćeš“ (1.Dnevnika 29:12 – Šarić). David je znao da je samo u Božijoj ruci snaga i moć. On je znao da sav taj prilog koji je narod doneo za hram jeste zapravo iz Božije ruke. Rekao je ovako: „Jer ko sam ja i šta je moj narod da bismo mogli ovoliko prineti Tebi dragovoljno? Jer je od Tebe sve i iz Tvojih ruku primivši dasmo ti“ (14).

Dakle, iz naših ruku ne možemo ništa dati Bogu! Možemo Mu dati jedino ono što smo prethodno primili iz Njegove ruke. Možemo samo da Mu vratimo ono što nam je On već dao. Bog nam je dao život. On nam daje zdravlje i On nam je dao ruke kojima možemo nešto da radimo za Njega. Od Boga dobijamo život, disanje i sve. Sve što sada možemo učiniti sa svojim životom jeste da ono što smo već primili vratimo Njemu! U tome se sastoji služba Bogu.

Kada su sinovi Amonovi i Moavovi došli da ratuju sa Josafatom, svi sinovi Judini su se skupili da traže Gospoda. Josafat se tada javno obratio Gospodu sledećim rečima: „Gospode Bože otaca naših! Nisi li Ti Bog na nebu i vladaš svim carstvima narodnim? Nije li u Tvojoj ruci moć i sila da ti niko ne može odoleti?“ (2.Dnevnika 20:6). Josafat je znao da im je potrebna Božija ruka.

Dakle, najvažnije je da u našem životu bude prisutna Božija ruka. Dragi prijatelju, da li je u tvom životu prisutna Božija ruka? Da li ono što danas jesi, jesi zbog Božije ruke koja radi u tebi, kroz tebe i sa tobom?

Sve je u Božijoj ruci! Naši dani su u Božijoj ruci (Psalam 31:15). Broj dana koji treba da provedemo na ovoj zemlji nije u našim rukama. To je u Božijoj ruci. Srca svih ljudi na zemlji su u Božijoj ruci. Ponekad se čini da je Bog zaboravio ljude i da stvari izmiču Njegovoj kontroli, ali Sveto Pismo kaže da je carevo srce u ruci Gospodu kao potoci vodeni i da ga On savija kuda god hoće (Priče 21:1). Iako nekada deluje da su se određeni ljudi suviše dobro utvrdili kao vladari određenih država, njihova srca su ipak u Božijoj ruci. Kada Bog bude odredio da „savije“ njihov put, ništa ih neće zadržati na vlasti. Srca svih predsednika država su u Božijoj ruci!

Da li je Božija ruka u našem životu i kako je prepoznajemo? Božija ruka je bila nad mnogim vernim ljudima kroz istoriju. Ako se setimo Jezdre i Nemije, to su bila dva čoveka koja su robovala sa svojim narodom u Vavilonu i koje je Bog pozvao da izađu i grade razrušen hram i zid oko Jerusalima. U njihovim knjigama u više navrata čitamo kako su uradili nešto pozitivno zato što je dobra ruka njihovog Boga bila sa njima.

Sa druge strane, Božija ruka je takođe bila prisutna u negativnom smislu kada Ga Božiji narod nije slušao. U Knjizi u Sudijama u 2.poglavlju piše kako je nakon Isusa Navina nastala druga generacija ljudi koja nije poznavala Gospoda i dela koja je učinio u Izrailju. Tako je taj narod počeo da čini zlo pred Gospodom služeći Valima. Ostavili su Gospoda i služili drugim bogovima. Bog se zbog toga razgnjevio na njih. Kuda god su polazili ruka Gospodnja je bila protiv njih na zlo (Sudije 2:15).

Božiji narod je u ogromnoj nevolji kada je neposlušan svom Bogu. Stanje mnogih današnjih hrišćanskih zajednica jeste posledica neposlušnosti Božijeg naroda. Ipak, Bog nikada ne želi da nas obeshrabri. On želi da nam dâ nadu. On sve poziva na pokajanje. Bog poziva ljude da se vrate Njemu. Kad god je Izrailjski narod odlučio da uništi druge bogove i da se odrekne službe njima i da se vrati svom Bogu, Bog je bio milostiv i uslišio ih je. Bog je dao svoju dobru ruku nad njima.

Božija ruka je uvek spremna da pomogne ljudima! Bog želi da divno radi sa ljudima. On ima slavne planove za svakog čoveka. Njegova ruka nije postala suviše kratka da bi spasila ljude (Isaija 59:1), ali gresi i bezakonje ljudi sprečavaju rad Božije ruke! Ako ne vidimo Božiju ruku u našem životu, to znači da postoji prepreka (naš greh) za delovanje Božije ruke u nama i kroz nas.

Ipak, Bog želi da pokaže silu svoje ruke u životima svih vernika. U Isaiji 59:3 je zapisano divno obećanje: „I bićeš krasan venac u ruci Gospodnjoj i carska kruna u ruci Boga svojega.“ To je Božija volja za svakog vernika!

Bog ima neverovatnu brigu za svoj narod. On jako nežno tretira svoj narod. „…Bićete nošeni na rukama i milovani na kolenima. Kao kad koga mati njegova teši, tako ću vas ja tešiti…Videćete i obradovaće se srce vaše i kosti će se vaše podmladiti kao trava, i znaće se ruka Gospodnja na slugama njegovim i gnjev na neprijateljima njegovim (Isaija 66:12-14). Kao što majka nosi u svom naručju bespomoćnu bebu, tako nas Bog nosi svojim rukama. Kada smo poslušni Bogu tada je Božija ruka očigledno prepoznatljiva u našim životima. Tada je sâm Bog neprijatelj našim neprijateljima i tada je On protivnik našim protivnicima.

Za kraj ću spomenuti još jedan događaj iz 4.Mojsijeve 11. Poznato nam je da je Mojsije bio čovek krotak mimo svih ljudi na zemlji. Božija ruka je bila moćno istaknuta u njegovom životu. Narod je mnogo puta vikao na njega i Arona. Nisu bili zadovoljni sa njima. Takođe, mnoge istinske Božije sluge bile su kritikovane i optuživane. Svi Božiji ljudi su prolazili kroz progonstvo. Bog je kroz Mojsija dao čudesne znake svom narodu, ali to ih ipak nije sprečilo da više puta viču na njega i da ga optužuju. U ovom slučaju su vikali zbog toga što nisu imali mesa. Mojsije je predao tu stvar Bogu i Bog mu je rekao da će obezbediti meso za sav narod, i to na mesec dana. Ako uzmemo u obzir da su se nalazili u pustinji gde nema života i da je tamo bilo oko dva miliona ljudi (600 000 vojnika, plus žene i deca), pomislimo koja količina mesa je potrebna da bi se zadovoljila njihova potreba na mesec dana. Mojsiju nije bila jasna ta reč. Nije mogao da veruje. Ipak, Bog mu je odgovorio: „Zar ruka Gospodnja neće biti dovoljna? Videćeš hoće li biti što ti rekoh ili neće“ (4.Mojs.11:23). Bog je ispunio svoju reč tako što je poslao jak vetar kojim je zasuo prepelicama Izrailjski logor.

Zar ruka Gospodnja neće biti dovoljna za svaku potrebu u našem životu? Zar ruka Gospodnja nije dovoljna da reši svaki problem našeg života? Zar ruka Gospodnja nije dovoljna da nam da snagu da pobedimo svako iskušenje?

Ponizimo se pod silnu Božiju ruku! Ponizimo se u svim okolnostima koje Bog dopusti u naš život. Budimo skrušeni i tražimo Božije lice. Njegova ruka će tako raditi sa nama i On će nas uzvisiti u pravo vreme. (1.Pet.5:6).

 

Hvala Ti Oče za sigurnost koju nalazimo u Tvojim moćnim rukama ljubavi. Ispuni nas Svetim Duhom da bismo prepoznavali Tvoju ruku u našem životu i da bi uvek dozvolili da Tvoja ruka radi u nama, sa nama i kroz nas! U Hristovo ime, amin.

Pretraga:

Sedmična poruka – prijava:

Povezani članci: