Zac Poonen
(preveo Milenko Isakov)
“Ispraznost nad ispraznošću! – govori propovednik.
Sve je ispraznost!”
(Knjiga propovednikova 1:2)
Propovednikova knjiga je teška za razumevanje, ali dok je budemo proučavali shvatićemo zašto je Bog želeo da je stavi u Sveto Pismo. Solomun započinje činjenicom da je sve u svetu uzaludno i prazno. Pošto je tako, on pita: „Kakva je korist čoveku od sveg njegovog mukotrpnog truda pod suncem?“ (1:3).
Solomun je bio najmudriji čovek na zemlji – po pitanju ljudske mudrosti. Gospod je rekao da će mu dati mudrost koju niko pre njega nije imao, niti će nakon njega imati (1.Car.3:12,13). Kada je bio mlađi, Solomun je posedovao strah Božiji i tada je pisao Izreke.
Solomunove izreke izražavaju Božansku mudrost. Knjiga propovednikova, sa druge strane, izražava ljudsku mudrost – mudrost čoveka koji živi „pod suncem“ (1:3). Izraz „pod suncem“ se često pojavljuje u Knjizi propovednikovoj pošto je njen autor živeo pod suncem. Izreke, međutim, predstavljaju mudrost čoveka koji je živeo iznad sunca. Svi mi smo pozvani da živimo upravo tamo – na nebesima.
Zašto je onda Bog stavio Knjigu propovednikovu u Bibliju?
Biblija opisuje ljudsku mudrost da bi nam pokazala koliko je Božanska mudrost viša. Veliki deo Knjige o Jovu sadrži govore tri propovednika koji su mnogo govorili o Bogu u svojoj ljudskoj mudrosti, ali većina toga je bilo potpuno pogrešno (Jov 42:7). Ipak, Bog je dozvolio da se njihove reči zabeleže u Pismu.
Knjiga propovednikova je deo Svetog Pisma da bi nam pokazala da čak i najmudriji čovek na zemlji može propustiti da nađe Boga kada se oslanja na svoju ljudsku pamet.
Isus je jednom rekao: „Hvalim Te, Oče neba i zemlje, što si ovo sakrio od premudrih i razumnih, a otkrio si prostima (bebama)“ (Mat.11:25). Šta je to što bebe imaju, a pametni i inteligentni ljudi ne? Poniznost. Veoma je teško pametnoj i inteligentnoj osobi da bude ponizna. Nema ništa pogrešno u tome da budeš inteligentan, ali zasigurno je nepobožno biti ponosan na svoju inteligenciju. Ponosan čovek ne može razumeti Božije puteve, bez obzira koliko je inteligentan.
Iako je Solomun bio najmudriji i najinteligentniji čovek koji je živeo na zemlji, i iako je on bio taj koji je sagradio Božiji hram, Bog je ipak plan hrama dao Davidu, a ne Solomunu. Zadivljujuće je čitati u 1.Dnevnika 28:11-19 da je najmudrijem čoveku na svetu trebalo da se kaže koliko zlata da upotrebi za svećnjak i kako da napravi viljuške!
Zašto je taj plan Bog dao Davidu? Zato što je David bio čovek po Božijem srcu. Solomun je bio osoba koja je imala pametnu glavu, ali David je imao dobro srce.