Zac Poonen
(preveo Milenko Isakov)
“Ne plaši se kad se bilo ko bogati,
kada raste slava doma njegovoga.
Jer kad umre, poneti ništa neće;
slava njegova za njim neće sići.”
(Psalam 49:16,17)
49.psalam opisuje bezumlje pouzdavanja u zemaljsko bogatstvo. Mnogi ljudi se uzdaju u svoje bogatstvo, ali niko od njih ne može otkupiti svoga brata i dati Bogu naknadu za njega (stihovi 6-7). Samo Bog može otkupiti našu dušu (stih 15).
50.psalam je napisao Asaf, jedan od glavnih pevača koga je odredio David da vodi Božiji narod u slavljenju. Ovaj psalam opisuje Boga kao sudiju svih ljudi – pravednih i zlih.
Bog poziva sebi one koji su učinili zavet s Njim uz žrtvu Golgotsku (stih 5).
Bog kaže: “Da ogladnim, ne bih tebi kazao, jer su moji i svet i šta ga ispunjava” (stih 12). Pravi Božiji sluga isto tako govori – On nikada ne objavljuje svoje zemaljske potrebe ikome osim Bogu čiji je ceo svet. Apostol Pavle je veliki primer po pitanju ove stvari.
Bog daje divno obećanje u 15.stihu: “Pozovi me u danu nevolje i izbaviću te!”
U stihovima 19 i 20 Bog nas upozorava protiv greha opadanja naše braće. Pošto je Bog strpljiv sa opadačima, oni misle da njihov greh nije ozbiljan. Bog kaže: “Ja sam ćutao, a ti si zamišljao da sam ja kao i ti” (stih 21). Bog preti da će rastrgnuti na komade takve ljude (stih 22).
Konačno, u 23.stihu se nalazi divno obećanje za one koji, umesto za ogovaranje, svoj jezik koriste da bi slavili Boga: “Ko mi prinosi hvalu na žrtvu, taj me slavi i time mi otvara put da mu pokažem svoje izbavljenje.”
Kada slavimo Gospoda, time izražavamo svoju veru u Njega kao suverenog Boga i taj izražaj vere Mu daje priliku da nam pokaže svoje izbavljenje. Videli smo primer toga što je učinio car Josafat (2.Dnevnika 20).