Dragovoljno davanje

Milenko Isakov
„…Jer Bog ljubi onog koji dragovoljno daje”
(2.Korinćanima 9:7)

Bog je velikodušan i draželjiv. Bog nije škrtica. On nije tvrdica. On daje! On je bogat u milosti. U Efescima 2 govori kako smo svi nekada živeli po željama tela, ali Bog koji je bogat u milosti, za premnogu svoju ljubav koju ima prema nama, i nas koji smo bili mrtvi oživeo je sa Hristom.

Imam osećaj da Božijem narodu treba stalno podsećanje na Božiju ljubav. Mi lako izgubimo osećaj da nas neko voli zato što je ljudska ljubav jako uslovljena. Da bi nas ljudi voleli, moramo im biti ‘po taman’ i onda nekako ‘zaslužimo’ njihovu ljubav. Međutim, Bog nije takav. On ne očekuje da zaslužimo Njegovu ljubav, već zbog toga što je u svojoj prirodi ljubav, On nas jednostavno voli! Bog želi da u našem srcu stalno posedujemo sigurnost u Njegovu ljubav prema nama. Sigurno uporište naše duše mora biti činjenica da smo neizmerno voljeni od našeg Boga. Ne možemo nikada dovoljno ispričati koliko nas Bog voli. Mnogi problemi u životu hrišćana su direktna posledica njihove nesigurnosti u vezi Božije ljubavi prema njima.

Bog nam daje sve. On nam daje život i disanje. Zahvaljujući Njemu postojimo i krećemo se. Po Njegovoj milosti jesmo što jesmo! Bog nam daje mnoge materijalne stvari. Bog nam je dao najveći dar koji je iznad svega, Gospoda Isusa Hrista. On nas je izabrao! Sada niko ne može da optuži Božije izabranike pošto nas Bog opravdava! Niko ne može da nas osudi pošto je Gospod Isus umro za nas, vaskrsnuo, seo sa desne strane Bogu i moli se za nas! (Rim.8:33,34). Koje je ovo uporište i zaklon! Imamo advokata pred Božijim licem. On nas zastupa, brani i moli za nas.

Dakle, kao što jedna duhovna pesma glasi: “Bog nam je dao Sina! S Njim nam je dao sve”. Ako pođemo od činjenice da je Bog darežljiv Bog, ta ista karakteristika mora da bude vidljiva u Njegovom narodu. Ako dolaziš na sastanke vernika, to treba da bude sa željom da nešto daš. Treba da dođeš sa željom da nečime blagosloviš ostale! Treba da dolaziš sa željom da nešto daš! Ako tvrdiš da u tebi stanuje Božiji Duh, Duh davanja i darežljivosti, a ne tvrdičluka i sebičnosti, kako je moguće da se to isto ne ispoljava kroz tebe? Biblija govori da su naša tela hram Svetog Duha koji živi u nama! (1.Kor.6:19). Sami po sebi nemamo sposobnost da budemo darežljivi i da dajemo, ali pošto u nama prebiva Duh Svemogućeg Boga, mi smo prožeti čežnjom: “Gospode, želim da dam nešto drugima! Ti si Bog koji daješ i Ti živiš u meni! Ti želiš da daješ sebe drugima kroz mene.”

U skladu sa temom davanja pogledaćemo neke stihove iz 2.Kor.9 gde apostol Pavle ohrabruje Korinćane da sakupe finansijsku pomoć siromašnim vernicima iz Jerusalima. “Ako poljoprivrednik poseje malo semena, dobiće malu žetvu, a ako velikodušno poseje, dobiće veliku žetvu. Svako od vas treba da odluči u svom srcu koliko da dâ drugima. Bog ne želi da dajete prisilno, jer voli dragovoljnog darovaoca!” (2.Kor.9:6,7). Dakle, Bog ne želi da dajemo samo zato što je neko pred nas stavio korpu za prilog, nego da naše davanje bude dobrovoljno iz srca, a ne pod pritiskom. Dalje kaže: “A Bog će velikodušno obezbediti svaku vašu potrebu. Tada ćete imati sve što vam je potrebno, a i preko toga, da možete da podelite sa drugima. Kao što Pismo kaže: ‘Slobodno je delio sa drugima. Davao je velikodušno siromašnima. Njegova dobra dela spominjaće se zauvek.’ Jer Bog je onaj koji obezbeđuje seme poljoprivredniku i On je taj koji daje hleb da se jede. Na isti način, On će vam sve obezbediti i On će povećati vaše resurse da bi u vama mogao da proizvede dobru žetvu velikodušnosti!” (8-10).

Ovde se krije jako važan princip. Ako je Bog na bilo koji način proširio tvoje resurse, to nije zbog toga da bi imao udobniji i luksuzniji život! To nije zbog toga da bi se osećao važniji, pametniji ili bolji od drugih. On to čini zato da bi u tebi proizveo veću žetvu velikodušnosti prema drugima! Amin. Ako ti je Bog nešto dao, dao ti je da bi ti blagoslovio druge.

Ovo se ne odnosi samo u materijalnom smislu! Da li ti je Bog dao neko otkrivenje? Nije ti dao da bi se samo ti zadovoljio. Budi velikodušan brate, podeli to sa drugima! Ohrabri druge! Daj drugima. Bog je Bog davanja, a ne sebičnosti i tvrdičluka!

Dve stvari proizilaze iz službe davanja. Prvo, potrebe drugih vernika bivaju zadovoljene, i drugo, oni će zahvaljivati Bogu i time će Bog biti proslavljen! Pavle zaključuje to poglavlje rečima: “Hvala Bogu na Njegovom neiskazanom daru!” (stih 15).

Hvala Bogu za Njegov dar koji je suviše divan da bi se mogao rečima opisati! Haleluja! Iz tog dara proističe svako naše davanje za slavu Božiju. Amin.