Poslednji dani Davida (2)

Zac Poonen
(preveo Milenko Isakov)

„Zato mu (Simeju) ne opraštaj krivicu,
jer ti si mudar čovek i znaš kako da postupiš sa njim…”

(1. Carevima 2:9)

U drugom poglavlju vidimo da je David na svojoj samrti dao određene savete Solomunu. Međutim, Davidove poslednje reči su vrlo razočaravajuće. Božija Reč je veoma iskrena kada nam govori o padovima njenih najvećih slugu.


David je trebao da savetuje Solomuna kako da bude pobožan vođa i kako da poštuje Boga. Trebao je upozoriti Solomuna da bude oprezan sa ženama i da ne napravi grešku koju je sâm David napravio da ima više žena itd… Međutim, umesto toga, kako je David savetovao Solomuna? Rekao mu je da ubije Joava koji mu je bio veran i lojalan general toliko mnogo godina (1.Car.2:5,6). Zaista je jadno na koji način je David nagradio Joava. Mislim da je razlog bio što David nije istinski oprostio Joavu ubistvo Avesaloma, iako ovde spominje samo Avenira i Amasu.


Zatim, David govori Solomunu da ubije Simeja zato što je proklinjao Davida (1.Car.2:8,9). Kada je Simej proklinjao Davida, David je velikodušno rekao da ne želi da ga ubije, jer je Bog taj koji je dozvolio Simeju da ga proklinje. Kada se vratio u Jerusalim, David je oprostio Simeju i obećao mu da ga neće povrediti. Međutim, sada govori Solomunu da se obećanje koje je dao Simeju ne odnosi na Solomuna i da ga Solomun obavezno ubije! Sâm David nije želeo da ubije Joava i Simeja, ali ih je ubio preko Solomuna. Bio je poput ljudi koji angažuju gangstere da ubiju njihove neprijatelje.


Sledeće reči u vezi Davida u 1.Car.2:10 jesu: “David je umro.”


Dakle, poslednje Davidove reči bile su reči osvete! To je tužno. David je počeo svoj život veoma dobro. U više navrata nije želeo da ubije Saula iako su ga prijatelji nagovarali da to učini. Međutim, u završnim momentima svog života, on je toliko željan da ubije dvojicu kojima je rekao da je oprostio. Očigledno je iz ovih primera da je David oprostio Joavu i Simeju samo od spolja. Sigurno je stalno držao u srcu gorčinu prema njima i dozvoljavao je svom umu da konstantno prebiva u tome šta su mu Joav i Simej učinili. Kada je ostario i kada je njegov razum oslabio, ono što je bilo zaista u njegovom srcu je isplivalo: On im nikada nije istinski oprostio. Koje upozorenje za nas!


Ipak, David je živeo u starom zavetu kada je Bog opraštao čak i onima koji nisu opraštali drugima. Bog je u starom zavetu dozvoljavao mnoge stvari zbog tvrdoće ljudskih srca (Matej 19:8). Oni nisu imali Svetog Duha da prebiva u njima. Međutim, u novom zavetu Isus nas je jasno i u više navrata učio da neće biti oproštenja za one koji ne oproste drugima od svog srca (Matej 6:14,15, Matej 18:35). Isus je čak učio da se gresi koje nam je Bog oprostio mogu vratiti na naš račun ako ne oprostimo svima “od srca” (Matej 18:22-35).


Vrlo je verovatno da mnogim ljudima kojima misliš da si oprostio ustvari nisi istinski oprostio. Biblija govori o opasnosti posedovanja korena gorčine (Jevrejima 12:15). Stav nepraštanja veoma brzo može razviti korenje gorčine. Dakle, setite se svih ljudi koji su vas povredili i budite sigurni da ste radikalno iščupali svaki koren gorčine protiv njih. U suprotnom, uništićete sami sebe. Iščupajte to korenje sada dok vam je razum jak, a ne kada budete na samrtnoj postelji. Možda ćeš jednog dana postati senilan, zaboravan i veoma slab da se izboriš sa tim korenjem.

Pretraga:

Sedmična poruka – prijava:

Povezani članci: