Sedam praznika (1)

Zac Poonen
(Preveo Milenko Isakov)

“…Gospodnje praznike proglasite svetim saborima.
Ovo su praznici koje sam odredio…“

(3. Mojsijeva 23:1)

U 23.poglavlju čitamo o sedam praznika koje je Bog odredio Izraelcima. Videli smo pet prinosa u ranijem delu Levitske knjige. Bog je želeo da nauči svoj narod da religija nije nešto dosadno. Ona treba da bude uzbudljiva i nešto u čemu se uživa – nešto što ljudi mogu praktikovati sa radošću. Iz tog razloga On im je odredio praznike (festivale). Jedna jevrejska reč koja prevodi reč “festival” sadrži u sebi reč koja znači “ples” i Bog je očekivao da Njegov narod to čini!! Broj sedam ovde ima poseban značaj. Svaki sedmi dan, svaki sedmi mesec, svaka sedma godina, i takođe svaka godina koja dolazi nakon sedam puta po sedam godina (50-a godina) – to su bili praznici. Svi ti praznici bili su između aprila i oktobra svake godine. Bog je takođe odredio period godine kada je vreme bilo lepo i kada poljoprivrednici nisu zauzeti na svojim njivama, tako da bi svi mogli da idu u Jerusalim ne te praznike. Sve Božije zapovesti su realistične i Bog uzima u obzir sve naše zemaljske potrebe.


Navešćemo sada sedam praznika:


  1. Subota: Ona je svake sedmice, nakon šest radnih dana. Tog dana nikakav posao se nije radio. Dan je bio predviđen da se provede isto kao što je Adam proveo svoj prvi dan – u zajedništvu sa Bogom. Ovaj praznik simboliše odmor u koji nas je Hristos uveo u našem zajedništvu sa Bogom.

  2. Pasha: Pasha je bila 14.dana njihovog prvog meseca kada su se opominjali kako je Bog izbavio njihove pretke iz Egipta krvlju jagnjeta. To je slika našeg oslobođenja iz Sotonskog carstva krvlju Hristovom.

  3. Praznik beskvasnih hlebova: Ovaj praznik je sledio odmah nakon pashe i trajao je sedam dana kada su jeli samo beskvasni hleb. To ih je podsećalo na hleb od kvasca koji su njihovi preci ostavili u Egiptu, a to je slika našeg starog života koji smo ostavili nakon što smo se obratili. Ovaj praznik simboliše očišćen život (bez kvasca) koji smo pozvani da živimo u novom zavetu.

  4. Praznik Pedesetnice: Ovaj praznik se takođe nazivao “praznik sedmica” i trebao je da se drži 50 dana nakon što je počeo praznik beskvasnih hlebova. (“Pentakost” znači “pedeseti”). Prilikom ovog praznika izražavala se zahvalnost Bogu nakon žetve ječma i pšenice. Izlivanje Svetog Duha desilo se istog tog dana nakon 1500 godina i to je upravo ono što ovaj praznik simboliše (Dela 2:1). Dva hleba koja su tog dana bila prinošena Bogu simbolišu da će Jevreji i neznabošci biti ujedinjeni nakon mnogo godina. Oba hleba su bila sa kvascem i soli, pokazujući da i u onima koji su nanovo rođeni još uvek ima greha (kvasac), ali da je Bog ipak načinio večni savez sa njima (so).

  5. Praznik truba: Ovaj praznik je bio na početku sedmog meseca. Trube su se koristile u Izraelu da bi se ljudi okupili da slave Boga, ratuju, ili u pustinji kada su trebali da nastavljaju putovanje. To je bilo vreme slavljenja kada su izražavali svoju radost pred Bogom i kada su zahvaljivali Bogu. Ovaj praznik simboliše dan kada će poslednja truba zatrubiti i kada će se Gospod vratiti po svoj narod.

  6. Dan otkupljenja: Ovo je bio najvažniji dan u godini. Ovo je bio jedini dan u godini kada je prvosveštenik mogao da uđe u Svetinju nad svetinjama u Šatoru sastanka. On je čekao taj dan i pripremao se mnogo sati da bi bio spreman za taj dan. Nosio je svoju belu haljinu jedino tog dana. On je prinosio krv žrtve na oltar kao otkup za grehe Izraelskog naroda. Ovaj praznik je ukazivao na veliki dan otkupljenja na Golgoti, kada je naš veliki Prvosveštenik prineo sebe za naše grehe.

  7. Praznik šatora: Tokom ovog praznika Izraelci su sedam dana živeli u malim šatorima podsećajući se kako su njihovi preci lutali u pustinji. Time su izražavali svoju zahvalnost Bogu za dobre kuće u kojima su kasnije živeli. Bilo bi dobro da i mi sedam dana godišnje živimo tako da se ne bi žalili oko malih problema koje imamo u našim dobrim kućama! Ovaj praznik simboliše vreme kada će Carstvo Božije biti na zemlji sa Isusom koji će vladati kao Car.