Obeležja kultizma (4)

Milenko Isakov
„Stojte dakle u slobodi kojom nas Hristos oslobodi,
i ne dajte se opet u jaram ropstva uhvatiti.“
(Galatima 5:1)

Danas ćemo završiti razmatranje karakteristika kultizma. Kao što je bilo spomenuto u prethodnim porukama, kao vernici možemo biti deo hrišćanske zajednice koja ima ispravnu Biblijsku nauku i pobožne, duhovne vođe, a ipak gajiti kultistički duh u svojim srcima. Gospod želi da budemo Njegova nevesta. On ne želi da ikoga ili išta vrednujemo više od sâmoga Njega. Pogledaćemo danas još jedno obeležje. Verujem da je ovo vrlo korisna tema i da Bog kroz ove poruke može otvoriti naše oči i prosvetliti nas da bi naš pogled bio usmeren samo na Onoga koji je začetnik i svršitelj naše vere (Jevr.12:2). Naše pouzdanje i naša nada jeste jedino u Njemu, u našem Spasitelju i Gospodu Isusu Hristu.

Nastaviću sa citiranjem jednog brata: “Sedmi znak kultizma jeste da zahteva jednolikost od svojih pristalica. Kultistični vernici osećaju da jedinstvo postoji samo tamo gde postoji i jednolikost. Oni će pogrešno citirati 1.Korinćanima 1:10 – „da se svi slažete“(da „svi govore isto“) – da bi dokazali ono što žele. Čak i sporedne varijacije od prihvaćenih normi gledaju se sa neodobravanjem. Oni ne shvataju da taj stih govori o slaganju u duhu, a ne o slaganju oko svakog malog detalja.

Kultistični vernici ne znaju da „daju toplu dobrodošlicu svakom bratu koji ima različite ideje o tome šta je ispravno i pogrešno“(Rim.14:1 – prevod Living Bible). Njihova dobrodošlica je rezervisana samo za one koji se 100% slažu sa njima. Ustvari, u kultističkim grupama uopšte nema mesta za učenje Rimljanima 14, jer među njima nema mesta za različitosti.

U kultističkoj grupi sve – uključujući i obrazac sastanka – mora da bude tačno prema kalupu sedišta grupe. Mnogi kultistični vernici će čak imitirati manire njihovih vođa! Postoji stalni podsvesni pritisak na pripadnike kultističke grupe da u svemu budu usaglašeni prema obrascu koji je utvrđen iz njihove uprave (sedišta). Svi vernici koji su spremni da budu usuti u takav kalup kao glupi zombijevi (ljudi koji ne misle) ili roboti, bez postavljanja ikakvih pitanja, smatraju se poniznima i svesrdnima i delom ‘svetih’. Svi ostali se tretiraju kao ponosni i ‘bez svetla’.

Vernost grupi dobija se prikrivenim upozorenjem na posledice pobune protiv vođa. Zastrašujuće priče se pričaju članovima grupe o tome „koliko su loše prošli“ oni koji su se usudili da se ne slože sa vođama grupe. Na taj način neodlučni vernici se nalaze pod pritiskom da se uklope u šablon. Tako postepeno gube svoju sposobnost rasuđivanja i postaju zarobljenici grupe. Isus je došao da oslobodi ljude, ali kultizam zarobljava ljude. Mnogi vernici treba da budu oslobođeni iz zatvora u koje su ih kultistični propovednici zaključali.

Jevreji u Isusovo vreme su bili robovi, ne samo greha, nego tradicije i mišljenja njihovih verskih vođa. Isus je morao da ih oslobodi od oba ta ropstva. Mnogi koji su prihvatili Isusovu poruku o oslobođenju od greha još uvek se plaše svojih verskih vođa i stoga ne krše „tradicije starešina“, čak i kada vide da te tradicije nisu u skladu sa Pismom, da ne bi bili isključeni iz njihove grupe (Jovan 12:42,43). Vidimo koliko jako može biti ropstvo mišljenjima verskih vođa iz činjenice da čak i posle dvadeset godina življenja Duhom ispunjenim životom Petar se plašio da javno istupi protiv jevrejske tradicije, iz straha da ne uvredi pojedine jevrejske hrišćanske vođe. Pavle, koji je bio samo mlađi apostol u to vreme, bio je jedini koji je imao smelosti da se javno suprotstavi Petru tom prilikom, kao i da razotkrije Petrovo sleđenje „tradicija starešina“. Čak i stariji apostol, Varnava, nije imao smelosti da to učini (Gal.2:11-21).

Bog ne želi da se neko usklađuje u spoljašnju formu nekog obrasca pod pritiskom, bez ličnog presvedočenja. Jedina poslušnost koju Bog traži je ona koja se daje veselo i dragovoljno – jer „Bog voli dragovoljnog davaoca“ – poslušnosti, kao i novca (2.Kor.9:7). On mrzi prinudu.

Bog se nikada ne meša u našu slobodnu volju. On nam uvek daje slobodu izbora – da Ga poslušamo ili ne poslušamo – istu slobodu koju je dao Adamu i Evi u Edemu, jer Bog zna da samo u takvoj atmosferi savršene slobode može da se razvija i odgaja istinska svetost.

Originalna svetost je ona koja se usavršava u strahu Božijem, a ne u strahu od ljudi (2.Kor.7:1). Poslušnost koju Bog želi je ona koja je podstaknuta ljubavlju i zahvalnošću prema Njemu, a ne strahom od suda ili nadom u nagradu. Svaka poslušnost koja proizilazi iz pritiska uklapanja u neki religiozni šablon, ili sa ciljem da se dobije prihvaćenost u grupi je mrtvo delo. Ono nema nikakvu vrednost pred Bogom. Ono će samo doprineti da dobijete čast drugih u vašoj grupi. I tu će nas sve Bog testirati da vidi šta želimo – njegovu saglasnost ili odobravanje drugih vernika.

„Za slobodu vas je Hristos oslobodio, zato čvrsto stojte i nemojte se ponovo pokoriti jarmu ropstva.“ (Gal.5:1). Najveća bitka u hrišćanskom životu nije borba protiv gnjeva ili prljavih misli. To je borba protiv želje da se dobije odobravanje od drugih ljudi. Tu moramo odlučiti da živimo samo pred Božijim licem, ako želimo da ostanemo slobodni.

Možeš živeti dobar život, čak i ako imaš kultističan stav, ali nikada nećeš biti u stanju da ispuniš svu Božiju svrhu za svoj život na zemlji sa takvim stavom. Carstvo Božije mogu da poseduju samo oni koji nasilno probijaju zatvorske prepreke koje su kultistični propovednici podigli oko njih. Moramo da se oslobodimo svih ropstva mišljenjima ljudi, po svaku cenu, ako želimo ući u slavnu slobodu dece Božije. Ko ima uši da čuje, neka čuje. Amin.”

Nebeski Oče, hvala Ti za objavljenu Reč koja nam Duhom Svetim nosi svedočanstvo istine i razotkriva laži neprijatelja. Pomozi nam da ne živimo po svojim željama, nego da stojimo u Hristovoj slobodi i da iz ljubavi služimo jedan drugome. Amin.